PONEDJELJAK Oslobodite Demetrija!

S vremena na vrijeme netko nas – obično kakav stranac – podsjeti na strahotu zvanu Zoološki vrt na Marjanu. Obično negdje na početku mandata gradonačelnika, pa onda slijedi par tjedana ozbiljnog razmišljanja, velikih obećanja i silnih planova, od kojih na koncu baš nikad ne bude baš ništa.

A situacija je jednostavna: splitski zoo nema osnovnih uvjeta za držanje velikih divljih životinja i nesretnici nam, onako zbijeni u tijesnim kavezima, služe samo kako bismo održali iluziju o vlastitoj veličini i moći. A u stvarnosti, ekipa predvođena tigrom Demetrijem je splitska kolektivna nečista savjest.

Problem je, eto, dočekao i Baldasara, od kojega smo očekivano dobili odgovor jednak onome što smo slušali od prethodnika. Dakle, zvijeri će se premjestiti u manje klaustrofobično okruženje, a na Marjanu će ostati ekipa kojoj je to više-manje prirodno stanište, vrt kojega se napokon više nećemo stidjeti. Još samo da je obećanje i provesti.

UTORAK Susjedi gori od životinja

Bešćutni smo prema životinjama, no to je nekako i očekivano kad vidimo kakvi smo prema ljudima: našao se u Gundulićevoj ulici nekakav monstrum kojemu smeta buduće prihvatilište za beskućnike u njegovom susjedstvu, pa pokušao animirati ljude da dignu glas ‘zbog narušavanja ambijenta i pada cijena nekretnina’. Srećom, susjedi nisu zagrizli i redom su odbili potpisati fašistoidnu peticiju protiv nesretnika kojima je ionako dovoljno teško u životu.

A samo prihvatilište nikako da se makne s mrtve točke: brat-bratu prošlo je skoro godinu dana otkad je obećano, a još ni kilo piture nije potrošeno.

Ali zato je gradonačelnik u ovom slučaju već nekoliko puta sam sebi skočio u usta, očito u namjeri da marginalizira pionire splitske humanosti, udrugu MoSt, pa brigu o beskućnicima povjeri nekome drugome. Po posljednjoj Baldasarovoj verziji, prihvatilište će voditi činovnici iz gradske uprave – a pomoći će im ‘neke udruge civilnog društva’. Bez natječaja.

S nestrpljenjem čekamo vidjeti kako će se to izvesti…

SRIJEDA Ovrhovoditelj Čolak

Otkako je splitski Općinski sud promijenio predsjednika, naglo se povećala ažurnost njegovog Ovršnog odjela. Pa su građanima odjednom počele stizati ovrhe starije čak i od deset godina, prigodno višestruko uvećane za zatezne kamate i sudske troškove.

Pohvalili bismo novog predsjednika Gorana Čolaka na neviđenom zahuktavanju posla da ne znamo kako je on godinama bio šef upravo tog, Ovršnog odjela. Što je radio dosad, osim što su mu promakle dvije krupne afere, kada mu se pred nosom dogodila ‘tehnička greška’ u jednom sumnjivom skidanju zabilježbe na nekretnini i hapšenje jedne od tajnica nakon temeljite USKOK-ove istrage?

Pojma nemamo: Čolak je odbio komunicirati s novinarima. Iako je prije samo nekoliko dana sucima porotnicima objašnjavao kako mediji imaju silno važnu ulogu u društvu. On sam je valjda iznad svega toga.

ČETVRTAK Sirotinjskih 300 tisuća

Kao što je iznad svih i intendant našeg kazališta Tonči Bilić. Nakon što smo doznali za njegov faraonski ugovor još iz Kerumovog doba i nakon što ga je horda novinara danima proganjala, Bilić je pažljivo odabrao dvije prigode u kojima će se obratiti javnosti. I tada mrtav-hladan slagao.

Da pojasnimo: ugovorom kojim je konačno riješen ‘problem Mucalo’ intendantu nakon isteka mandata pripada dobro plaćeno šefovsko mjesto u HNK. Ili, u suprotnom, sitna odšteta iz gradskog proračuna u visini od 300 tisuća kuna. Što on demantira, iako je crno na bijelo sve lijepo zapisano.

Sitna odšteta, kažemo, jer samom Biliću taj iznos ne predstavlja baš ništa. ‘Ovaj posao nisam prihvatio da bih digao sidro niti da bih se obogatio, premda 300 tisuća kuna nije bogatstvo. Svjestan sam kako ovo zvuči, ponavljam, onima koji teško žive, koji primaju socijalnu pomoć, ali..’

Rečenicu nije dovršio, pa nemamo pojma što bi iza toga ‘ali’ trebalo slijediti. Možda ‘ja sam se za to izborio’? Ili, recimo, ‘ja živim u drugom svijetu’? Ili ‘kad svi muzu, zašto ne bih i ja?’.

PETAK Nekonstruktivni ručak

U Splitu nam se konačno ukazao Davor Šuker. Prošetao se po Rivi i družio s lokalnim HDZ-ovcima, od župana na niže, svjestan da ova stranka drži gotovo sve nogometne klubove u županiji – a samim time i glasove koji mu trebaju za ponovni izbor na mjesto predsjednika HNS-a. Vodič mu je bio famozni Alojzije Šupraha, a prvi asistent, šaptač i vješalica za kaput bio je Davor Pavić – glasnogovornik valjda svega pod kapom njegove stranke.

Šef nogometnog saveza bezobrazno je ignorirao višemjesečne službene pozive gradonačelnika drugog najvećeg grada u državi i družio se samo sa svojima, što uopće nije krio. Najteži dio valjda mu je bio susret s nabrušenim novinarima, na kojemu se potpuno pogubio – a bilo bi još slađe i još luđe da se Pavić nije postavio kao živi štit, usput ispod glasa sugerirajući Šukeru što odgovoriti.

Ovako, sve je završio sa ‘nema nikih problema’. Splićani neka laju, HNS će i dalje po svome…

A Baldasar se pokazao principijelnim  i odbio Šuprahin poziv na zajednički ručak, dobro procijenivši da ga Šuker još jednom želi namagarčiti. Lijepo je spoznati da je gradonačelnik barem u nečemu sto posto u pravu.

Jedino je malo doveo u nepriliku već legendarnog i svestranog SDP-ovca Gojka Čepu, koji nas je ne tako davno uvjeravao da se konstruktivni razgovori na visokoj razini mogu obaviti jedino uz ručak…

SUBOTA Europa časti

Ministar prometa Siniša Hajdaš Dončić navodno se pretvara u novu zvijezdu SDP-a jer je silno mlad, stručan, ambiciozan i učinkovit. Eno je bio jedan od govornika na stranačkoj konvenciji, a to je odmah izazvalo hrpe važnih analiza i stručnih komentara.

Iz naše splitske i dalmatinske perspektive – hah, pa gotovo ni ne znamo tko je taj čovjek, osim što se ovdje pojavio dva puta. Prvi, kad je (lažno) obećao da će cesta Solin-Klis biti završena prošlog mjeseca, i drugi, kad nam je objašnjavao zašto mijenja zakon i dozvoljava ograđivanje javnih plaža.

Evo ga i treći put, doduše neslužbeno, pa najavljuje da ćemo jednom uskoro konačno dobiti most do Čiova i tako se osloboditi civilizacijske sramote u Trogiru, gdje deset metara od UNESCO-ve jezgre tutnje šleperi. Sve podsjeća na HDZ-ove najave prije šest godina, samo je ovaj put cijena mosta nešto narasla. Otprilike tri puta.

Ali, Europa plaća, šta nas briga…

NEDJELJA Strava

A dok maštamo o desecima milijuna tuđih eura, doma nismo u stanju srediti jedno obično križanje: kod osnovne škole Bol ovog tjedna nastradalo je još jedno dijete. Osmo po redu.

Fra Nimac je u banku dolazio u tri navrata i kolegice Bilonić nije bilo tada u banci, no preko telefona je izdavala naloge da mu se pripremi novac iz trezora istaknula je između ostalog Pavić navodeći kako je fra Šime pri isplatama uvijek govorio kako je novac namijenjen socijalnim i karitativnim svrhama.

Prvi je put podignuo 4.5 milijuna kuna, bio je petak. U ponedjeljak je došao po još tri milijuna kuna – prisjetila se Ivana Pavić.

Kako bi dobio status VIP klijenta, najprije je uplatio dva milijuna kuna u gotovini – dodala je.

Na klupu za svjedoke sjeo je i fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, profesor koji u Franjevačkoj gimnaziji u Sinju predaje latinski i grčki jezik. Ujedno je i autor protestnog pisma kojim se protivio prodaji crkvene parcele tvrtki Sunčani Bast, a koju je potpisalo pet fratara iz Baške Vode.

Fra Nimca sam upoznao 2009. godine u Baškoj Vodi, a svidio mi se zbog entuzijazma jer je prvi nakon 40 godina pokrenuo inicijativu za obnovom crkve Sv. Nikole

priznao je fra Jurišić pa ga optužio kako je atraktivnu crkvenu parcelu prodao bez ičije dozvole.

Kako je zemlja prodana bez odobrenja, njen je vlasnik i dalje crkva, a kupcu treba vratiti novac – prisnažio je.

Materijalna šteta je poprilična, ali zahvaljujući broj intervenciji splitskih vatrogasaca, nije došlo do većeg požara.

Naime, dojavu o požaru pripadnici Javne vatrogasne postrojbe Split zaprimili su u 16,01 sati, te su na požarište došli za osam minuta. Požar je ogmah lokaliziran, te je vrlo brzo i ugašen.

Saniranje požarišta u ulici na južnoj strani Marjana, trajalo je sve do 17 sati i 10 minuta, kada su se gasitelji vratili u svoju bazu. Inače, zajedno s vatrogascima, na požarište u Mihanovićevoj ulici izašli su i djelatnici PU Splitsko-dalmatinske koji su obavili očevid.

S obzirom da znamo kakvi su uvjeti rada učiteljima, ne čudi da je najveća solidarnost za one kojima je teško upravo među nastavnicima – kratko nam je komentirao Mate Mamić, voditelj aktiva ravnatelja u Splitu.

Vrijeme su učitelji proveli u zbornici, a popodnevna smjena će se odvijati uobičajeno. U KBC Split liječnici su se solidarizirali s onim zaposlenicima koji ne primaju plaću za vrijeme dnevnog odmora, tako da pacijenti nisu osjetili polusatni prekid.

Najbučniji znak solidarnosti, ali jako kratki poslali su šoferi gradskog prijevoza. Točno u podne, na pet do deset minuta su stali na svim stajalištima gdje bi se zatekli, a u Sukoišanskoj ulici i u Trajektnoj luci su dodatno i trubili sirenama. Ali, kako rekosmo, kratko, ne cijelo vrijeme stajanja.

Naravno da smo se solidarizirali s radnicima koji ne primaju plaće! Naše stajanje nije izazvalo poremećaj u prometu – istaknuo je Teo Bulić, sindikalni predstavnik Prometa.

Zanimljiv je bio komentar jednog šrednjoskolca sa slušalicama u ušima dok je čekao da autobus krene s autobusnog stajališta kraj splitske bolnice.

Ionako uvik kasne, sad bar znam da imaju razlog

nasmijao je prisutne mladić.

Štrajk solidarnosti, ili bolje rečeno, akcija solidariziranja mirno je prošla i u Banovini. Prema riječima Mladena Kokana, povjerenika zaposlenih u splitskoj gradskoj upravi poklapalo se s vremenom odmora. Ipak, sindikalne akcije podržavaju, iako su oni na samom početku mandata postigli lako dogovor s gradonačelnikom Ivom Baldasarom.

Spomenimo da u dječjim vrtićima nije bilo obustave rada. Povjerenik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske za Splitsko-dalmatinsku županiju Zoran Kačić je izvjestio kako se štrajk solidarnosti provodi u većini javnih ustanova u Splitu te da je zadovoljan odzivom.

Spomenimo da u splitskom škveru nije bilo štrajka solidarnosti, poslodavac se naime, nije suglasio. Iako se spominjalo da će se i radnici privatnih tvrtki nakratko solidarizirati s kolegama koji ne primaju plaću, direktorica splitskog regionalnog ureda Hrvatske udruge poslodavaca Vesna Ivić Šimetin nam je rekla kako ni u Splitu ni u Dalmaciji danas nema štrajka u realnom sektoru.

U realnom sektoru je drukčiji odnos radnika i poslodavca, međusobno ovise jedni o drugima. Oni koji rade primaju plaće i nemaju razloga činiti štetu poslodavcu – smatra Ivić Šimetin.

PONEDJELJAK Broj dolazaka rekordan, noćenja nula

Toliko je puta USKOK posjetio Banovinu, da je već postalo dosadno pisati o tome. Svako malo nešto čačkaju, čeprkaju, pa nam se to predstavi kao senzacionalna vijest. Samo što, eto, na tome u pravilu sve stane.

Evo njih i ovog ponedjeljka, valjda su se malo raspitivali oko dodjele gradskih prostora u Kerumovom mandatu. Mašala, uranili.

Bivšem gradonačelniku sve to skupa je smiješno, naravno, a kako i ne bi kad zna da su sve dosadašnje istrage otišle u prdac. Sjeća li se netko nenamjenski potrošenih 60 milijuna kuna za Karepovac?

Ili, da odemo malo dalje u prošlost: hoće li Državno odvjetništvo ikad rasvijetliti famozne tajne anekse ugovoru oko Spaladium arene, kojima je već zaboravljeni Ivan Kuret u ime svih nas dobrohotno rasteretio tri velike građevinske tvrtke i preuzeo obvezu plaćanja kredita novcem iz gradskog proračuna?

Kad se zbroji, dva papira koštat će nas stotine milijuna kuna. I ovaj hrabri Kuretov potez jednom davno navodno se temeljito češljao, toliko temeljito da smo na njega gotovo zaboravili…

UTORAK Mrš, kozo

Skoro smo smetnuli s uma da u Splitu postoji i Gradsko vijeće, jer se ekipa nije sastala još od prošle godine, pa evo ih ovog utorka. Ništa spektakularno: vrijedi zabilježiti tek osnivanje Zaklade za sportsku izvrsnost, iako nitko još nema pojma kako će skupljati pare i kome će ih dijeliti. Ostalo uobičajeno – red Karepovca, red imenovanja, uobičajeno birokratski izvještaj o radu gradonačelnika i tradicionalni ispad Luke Podruga. Ovaj put pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova prigodno je nazvao kozom.

Međutim, ono što upada u oči je sve očitije Baldasarovo pretvaranje uKeruma. Silno ga nerviraju logična pitanja – poput onoga otkud student bez ikakvog iskustva u Nadzornom odboru Prometa – pa su i odgovori kerumovski. “Imam diskrecijsko pravo staviti svoje ljude”, kaže Baldasar. Kao da je prepisao rečenicu od prethodnika: “Ja sam ovdje gazda, metnut ću svoje i tko mi šta može”.

I inače, vidljivo je da nam gradonačelnika beskrajno iritira Marijana Puljak i njena ekipa, u jednom trenutku stao je čak i vikati na njenu vijećnicu Dašu Dragnić. Bez povoda, izgledalo je zbilja tužno.

SRIJEDA Jure, pare na sunce!

Kao što je tužno otkriti da se gradonačelnik drugog po veličini grada u državi pomamio za bijednih četiri tisuće kuna mjesečno, koliko je primao od Čistoće i Turističke zajednice. Jer mu plaća od 18 tisuća kuna valjda nije bila dovoljna. A usprkos svemu tome, čovjek se već osjeća jako umorno…

Zanimljivo je da se Baldasar sam odlučio raščistiti stvari i vratiti višak novca pravdajući se da nije imao pojma o Zakonu o sukobu interesa, što bi bilo pohvalno da nema jednog malog detalja. Prije punih sedam mjeseci, tek što je nogom kročio u Banovinu, Povjerenstvo za sukob interesa pismeno ga je upozorilo da nema pravo na bilo kakva primanja osim gradonačelničke plaće.

Zašto se oglušio?

Pojma nemamo. Nije znao objasniti.

Ali s objašnjenjima problema nema Jure Šundov: on je u četiri godine iz par gradskih poduzeća uzeo lijepe dodatne pare, mimo svoje plaće zaradio je još otprilike 300 tisuća kuna. Protuzakonito.

I smije se, tapše novinare po ramenu, skreće s teme, za njega tu nema nikakvih nejasnoća.

Nema ni za nas. Jure, vraćaj lovu.

ČETVRTAK Tuga na asfaltu

Ako se na to kojom srećom odluči, ili ga se prisili, Šundov će barem imati odakle posegnuti. Još malo, evo njega na mjestu direktora tvrtke Županijske ceste.

Sve predradnje su napravljene, uključujući i izmjenu osnovnih dokumenata ove važne tvrtke kako bi na njeno čelo mogla zasjesti osoba bez stručne spreme. Jer, kaže Šundov, i Krleža je imao samo srednju školu – a ekipa s fakultetima ionako nam je najbrojnija u Remetincu.

Potpuno bizarno srozavanje svih mogućih kriterija glatko je prošlo kroz županijske strukture, tamo gdje u blaženoj nezainteresiranosti javnosti i medija HDZ i HGS nezajažljivo grabe svoj dio plijena. U najnovijoj podjeli na red su tako došle ceste, a ravnoteže mora biti – pa je za ravnatelja Županijske uprave za ceste imenovan šef splitskog HDZ-a Petar Škorić. Inače diplomirani novinar.

PETAK Pozlaćeni intendant

Općenito, ovih dana gdje god zagrebeš, izranjaju sve nevjerojatnije stvari. Evo, recimo, u kazalištu.

Institucija na koju Split svake godine potroši respektabilnih četrdesetak milijuna kuna ili točno pola proračuna za kompletnu kulturu u gradu – a svejedno joj uvijek zafali milijun ili dva – ne štedi kad su plaće u pitanju.

Intendant Tonči Bilić ima petnaestak tisuća kuna, pa dvije tisuće za ‘odvojeni život’, pa službeni automobil non-stop, pa još po tisuću eura za svaku dodatnu izvedbu…

I nije tu kraj: ako ga se smijeni, pripada mu još deset plaća. Ako ne dobije drugi mandat, slijedi još 300 tisuća kuna (nagrade? otpremnine?) ili stalni, doživotni šefovski posao unutar HNK. Bogme, nije loše.

Slučaj možda ne bi bio sporan da Bilić istovremeno ne ravna i Zborom HRT-a, gdje su primanja također više nego solidna, pa veći dio tjedna boravi u Zagrebu. Ili na turnejama po zemlji i inozemstvu.

Uglavnom, nema ga često u Splitu – a zašto bi ga i bilo kad ugovorom kojeg je pripremila Anđelka Visković, blagoslovio Željko Kerum i potpisao Jure Šundov naš intendant nema obvezu dolaska na posao ili radno vrijeme, a kamoli da se na njega odnose tričarije poput Zakona o radu. Nema se Bilić zašto uzbuđivati, pa se do danas nije udostojio ni oglasiti.

Mucalo, vrati se!

SUBOTA Polusvijet

Prošlo je par dana otkako su vlasniku “Studenca” Jozi Milaviću propucana koljena i samo naivan će povjerovati da se radilo o slučajnosti. Ne, čovjek je dobio vrlo konkretno, plastično upozorenje u mafijaškom stilu i nema čovjeka kojega neće proći jeza kada shvati da se tu, pored nas, nalazi paralelni polusvijet s atentatorima, pištoljima, prigušivačima, utjerivačima i ucjenjivačima.

Policija navodno istražuje slučaj, ali Milaviću bi bilo dobro da nas poštedi muka i prestane se praviti blesav, pa ipak otkrije s kime je u svađi. Bilo bi zbilja nemoguće da on to ne zna.

NEDJELJA Junak septičke jame

Ako nas je u omiškom slučaju prolazila jeza, u jednom splitskom ne možemo osjetiti ništa doli gađenje. U nedjelju ujutro našao se usred grada nekakav kreten koji se silno pomučio kako bi Anti Tomiću dao do znanja što misli o njegovim novinarskim i književnim radovima. Pa je skupio cijelu kantu govana, dovukao je na Pjacu i istresao ovome na šešir.

Valjda je mislio da je to efektna poruka.

Ne znamo radi li se o njegovom vlastitom izmetu ili je čovjek skupljao donacije od susjeda i prijatelja, kao ni zašto se od svih lopova, prevaranata, kriminalaca i čudovišta u ovoj državi okomio baš na Tomića. Znamo samo da je kanalizacija za njega prirodno stanište.