Iduća godina bit će
odlučujuća u nastojanjima nove slovenske vlade da osigura političku i
gospodarsku stabilnost zemlje koju se još prije godinu i pol spominjalo
kao novog bolesnika u eurozoni s dobrim izgledima da će, poput Grčke,
teško izbjeći međunarodnu financijsku pomoć, a koja sada, nakon prvih
pozitivnih gospodarskih rezultata u protekloj godini, ima priliku
izlaska iz krize.
Za Slovencima je burna godina u kojoj su više puta izlazili na
birališta, na europske i lokalne izbore, a u srpnju, po drugi put u
zadnje tri godine, imali i prijevremene parlamentarne izbore na kojima
su najviše glasova dali Stranci Mire Cerara, koji im je obećao izlazak
iz krize i visoke etičke kriterije za političko djelovanje.
Iduće godine u Sloveniji neće biti nikakvih izbora i referenduma
pa bi se moglo očekivati da je to pretpostavka za normalan rad
koalicijske vlade premijera Mire Cerara, uglednog profesora i
pravno-političkog analitičara te novog sudionika na aktivnoj političkoj
sceni, čija nova vlada, na vlasti tek 100 dana, u parlamentu ima komotnu
većinu. Optimizam potiču i znakovi izlaska iz recesije – nakon
višegodišnjeg pada BDP će ove godine biti veći za oko 2 posto, izvoz je u
porastu, a nezaposlenost se ove godine nije povećala i iznosi 12,6
posto.
Privatizacija i fiskalna stabilizacija – glavni izazovi
Očekivanja da bi Cerar, za razliku od triju prijašnjih
premijera, Boruta Pahora, Janeza Janše i Alenke Bratušek, sa svojom
ekipom mogao izdržati četiri godine punog mandata to su veća što on ima
puni izborni legitimitet, s 35 posto glasova koje je dobio na izborima,
što je za slovenske prilike, u kojima je za pokretanje vladajuće
koalicije ponekad dovoljno i samo 25 posto, pravi raritet.
Ipak, mnogo je indicija da Cerarov mandat neće proteći u miru
jer se on suočava s teškim izazovima za koje je upitno hoće li ih
uspjeti riješiti, a neki misle da mu je hendikep i nedostatak praktičnog
političkog iskustva jer je do sada djelovao prvenstveno kao predavač i
sveučilišni profesor.
Nastavak privatizacije i fiskalna stabilizacija dva su glavna
izazova koja stoje pred slovenskim premijerom i njegovim koalicijskim
partnerima. Od njih se u idućoj godini očekuje donošenje zahtjevnog
zakonskog okvira za strukturne reforme koje je potrebno provesti kako bi
zemlja izašla iz višegodišnje krize, kako je to Cerar i obećao
biračima.
Oporba upozorava da se zemlja i dalje zadužuje preko mjere te da
to nastavlja činiti i Cerarova vlada iako je dug od 28 milijardi eura
već došao na skoro 85 posto BDP-a, daleko više od u Uniji propisanih 65
posto, te da se tako možda u neodržive dugove uvode buduće generacije.
Slovenija je u proceduri otklanjanja makroekonomskih
neravnoteža, na što također upozorava Bruxelles, kao i na nužnost
izlaska iz postupka prekomjernog deficita, što nije uspjelo ranijim
vladama.
O rebalansu proračuna će se raspravljati u siječnju, a Cerar,
pod prijetnjom štrajka u javnom sektoru, nije uspio sa sindikatima
dogovoriti veće rezove braneći svoju “popustljivost” potrebom društvenog
konsenzusa koji osigurava socijalni mir i političku stabilnost. Stoga
je upitno hoće li Cerar uspjeti ispuniti obećanje Europskoj komisiji da
će proračunski deficit već u 2015. godini smanjiti na 2,8 posto BDP-a
ili će biti prisiljen tražiti novu dvogodišnju odgodu roka, kako je to
učinila ranija vlada Alenke Bratušek. Problematično je u prvom redu hoće
li Cerar u proračunu uspjeti znatnije povećati prihode ili pak smanjiti
rashode, kako bi nadoknadio to što mu nije uspjelo smanjiti plaće u
javnom sektoru, od čega se očekivalo više stotina milijuna eura ušteda.
Proljeće nosi nove političke napetosti
Čvrstina njegove trostranačke koalicije za sada je neupitna, iako
ima naznaka da bi se Socijalni demokrati (SD) mogli suprotstaviti ako
Cerar pokrene snažniji tempo privatizacije državne imovine, kako to od
Slovenije očekuju EU, ali također preporučuju i MMF, OECD i liberalni
ekonomisti.
Najavom nove etike u politici Cerar je obećao da će prestati
razlozi za prosvjede protiv političke klase koji su Sloveniju potresali
prije dvije godine, no da Slovenci kod političara brzo gube strpljenje
pokazuje i podatak da je popularnost Cerarove vlade zadnjih mjeseci u
stalnom padu, pa je podržava samo nešto više od 20 posto ispitanika.
Prema jednoj anketi njegovu stranku je čak pretekla Slovenska
demokratska stranka (SDS) Janeza Janše, vodećeg oporbenog prvaka koji je
nedavno odlukom ustavnog suda privremeno pušten iz zatvora u kojemu se
nalazio skoro šest mjeseci.
Bivši je premijer pravomoćno osuđen na dvije godine zatvora zbog
korupcijske afere Patria, odnosno prihvaćanja obećanog mita od finske
tvrtke Patrije, što sam ustrajno negira, a njegov je slučaj obilježio
cijelu proteklu godinu. Budući da mu je odlukom ustavnog suda privremeno
vraćen i zastupnički mandat, on će od sada imati više prilike za napade
na Cerara.
Janša kaže da su Cerarovi politički “sponzori” spremni
zamijeniti ga nekim “tehničkim premijerom” čim nađu boljeg kandidata
koji će ispunjavati njihove želje, bude li Ceraru potpora javnosti i
dalje padala. Janša tu u prvom redu misli na bivšeg predsjednika Milana
Kučana kojega smatra sivom eminencijom ljevice i krivcem za svoju osudu
i zatvaranje nakon navodno politički montiranog procesa u slučaju
Patria, što je Kučan nedavno nazvao smiješnim zabludama šefa desnice.
Političke napetosti u Sloveniji mogle bi ponovno porasti u rano
proljeće. Tada bi ustavni sud po nekim očekivanjima mogao donijeti i
konačnu odluku o tome mora li se Janša vratiti u zatvor. To će se
dogoditi ako pravomoćna presuda protiv njega i na toj instanci bude
potvrđena. Alternativa je njeno poništenje i novo suđenje, ali i
situacija u kojoj bi cijeli predmet mogao ući u zastaru.
Ljubljanska banka i arbitraža – rasplet odnosa s Hrvatskom
Što se tiče odnosa Slovenije i Hrvatske, za koje slovenski
ministar vanjskih poslova Karl Erjavec kaže da bi želio da u 2015.
godini, na njih će snažno utjecati dva događaja.
U siječnju bi Cerarova vlada trebala konačno donijeti akcijski
plan za isplatu starih štediša Ljubljanske banke, što od nje zahtijeva
Europski sud za ljudska prava. Iako je riječ o pilotskoj presudi suda iz
Strasbourga koja se tiče štediša Ljubljanske banke u BiH, ona se tiče i
svih ostalih štediša koji su u istom pravnom položaju, dakle i onih
neisplaćenih štediša Ljubljanske banke Zagreb. No, među državama će,
kako izgleda, i dalje ostati otvoreno pitanje prenesenih deviznih
depozita Ljubljanske banke Zagreb, koji su štedišama namireni iz
hrvatskih javnih sredstava. Za razliku od Hrvatske, Ljubljana tvrdi da
to pitanje ne samo da nema veze s pilot-presudom suda u Strasbourgu,
kojom je Slovenija proglašena odgovornom za isplatu stare štednje
Ljubljanske banke izvan Slovenije, nego da je to pitanje glavnim
razlogom što su odnosi dviju država u ovoj godini, po ocjeni ministra
vanjskih poslova Karla Erjavca, bili na nižoj razini od željenih.
Erjavec inzistira da se sudski postupci protiv Ljubljanske banke
u Hrvatskoj, vezani na prenesenu deviznu štednju štediša Ljubljanske
banke, u cijelosti zaustave dok se ne nađe rješenje u okviru
“sukcesije”, dok je stajalište Hrvatske o tome drugačije. Ministrica
vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić više je puta istaknula da
Hrvatska ispunjava svoje obveze iz memoranduma iz Mokrica glede
Ljubljanske banke, ali da taj bilateralni dokument nije predvidio
potpuno izuzeće sudskog rješenja slučaja nego samo mogućnost privremenog
zaustavljanja pokrenutih tužbi, kako bi se eventualno našlo
alternativno rješenje, prihvatljivo za jednu i drugu stranu.
Sredinom iduće godine po nekim se izjavama u Sloveniji očekuje i
konačan pravorijek Arbitražnog suda o hrvatsko-slovensko graničnom
prijeporu koji je godinama opterećivao odnose i jedno vrijeme blokirao
ulazak Hrvatske u EU. Slovenska strana u više je navrata u vezi s tim
ove godine izrazila “optimizam” u pogledu rješenja koje bi zadovoljilo
slovenske interese i očekivanja, a oni su za Erjavca vitalni i tiču se
prvenstveno granice na moru, odnosno rješenja kojim će Slovenija imati
otvoren dodir s međunarodnim vodama u Jadranu. Hrvatska strana pak
očekuje da će arbitri presudu donijeti po načelima međunarodnog prava uz
uvažavanje dobrosusjedskih odnosa dviju država, kako je to i predviđeno
Arbitražnim sporazumom i statutom suda.
