– Odrasla sam u obitelji gdje se voljelo zaigrati na karte,
a kasnije su te partije igrane i u sitne novce, tek tako da se malo
“začini” sama igra. Sportsko klađenje je također vrlo zanimljivo,
omjeri koji se nude i koji ovise o mnogo nezavisnih faktora su jako slični
nekim aspektima mog posla, uz neminovno uzbuđenje koje donosi praćenje
rezultata…

Jedna kladionica svojedobno je imala u ponudi i tečaj na
temperaturu koja će se mjeriti u 14 sati na Griču: s kolegama sam se, onako iz
štosa kladila. Mogu reći da je u pitanju bio jako “sklizak teren”. I
toj kladionici je naravno netko od sručnjaka dao prognozu, a trebalo je
pogoditi hoće li temperatura na decimalu biti niža ili viša od zadane. Toliko
je bilo precizno… Kao uostalom i kad su u pitanju golovi ili koševi na
utakmicama. – kroz smijeh je završila opisivanje svog malog hobija (ne, nije u
pitanju Vanessa Rousso ni Evelyn Ng) zvijezda N1 televizije,
prognostičarka – iako ta titula zvuči prilično minimalistički – Dunja Mazzocco Drvar.

I odmah da podvučemo: priču o sportskom klađenju i kartama
mi smo potencirali, nije izuzetno profesionalna i atraktivna prognostičarka
(nekad je trenirala košarku) pasionirani kockar, kako bi  netko mogao steći pogrešni dojam. Nije
međutim niti “pobjegla” od te “redcarpetovske” tematike. I
sama se složila kako se analitički umovi, osobe sa “žicom” za
matematiku i/ili fiziku vole okušati u nekim segmentima “igara na
sreću” gdje sreća često nije presudan faktor.

Zanimljiva karijera

Karijera Mazzocco Drvar daleko je od uobičajene. Za razliku
od “svetog grala” većine današnjih državljana Hrvatske, kojima je san
zaposliti se na državnim jaslama, krenula je upravo suprotnim putem.
Diplomirala je fiziku atmosfere i mora na PMF-u u Zagrebu te se nakon toga
zaposlila na Državnom hidrometeorološkom zavodu, a zatim radila kao
prognostičarka na HRT-u. Posljednjih godina je objavljivala kolumne za 21.
stoljeće te Al-Jazzera Balkans (preporučamo čitanje, tekstovi nisu izgubili na
aktualnosti niti na duhovitosti opservacija), da bi odnedavno postala alfa i
omega prognoze N1 televizije.

– Trebao mi je izazov, shvatila sam da u postojećim i
zadanim okvirima više nisam mogla napredovati. Iako su moja nastojanja da na
drugačiji način prenesem informacije publici prepoznali i kolege dok sam bila
na HRT-u, izlazak iz zadane forme se dozvoljavao tek u manjoj mjeri. S novim
radnim mjestom dobila sam potpunu slobodu, a posao je pak prebacio fokus i na
neke druge stvari: učim cijeli set novih znanja na TV-u, od TV urednika do TV
prezentera, i iako je bilo teško i bili smo suočeni s nizom problema,
“dječjih bolesti”, ali sve zajedno je jedna uzbudljiva i zanimljiva
stvar. – prepričava nam naša sugovornica kako je došlo do finalnog prijelaza na
komercijalnu televiziju.

“Pokazalo se da ljudi ne vjeruju TV licima koji nisu
meteorolozi.” – brzo je otklonila naš upit o tome zašto su svi prezenteri
vremenskih prognoza na svim našim televizijama ujedno i stručnjaci u tom
području, jer se i dan-danas na nekim (stranim) programima mogu vidjeti
slabašno odjevene djevojke koje objašnjavaju anticiklonalna polja…

Sezonske prognoze

Ostavili smo ipak šalu na stranu, jer Dunja Mazzocco Drvar
imala je što za reći zanimljivog; i potpuno ozbiljnog. Zanimale su nas
katastrofične sezonske prognoze poput “paklenski toplo ljeto” ili
“ove zime stiže novo ledeno doba”.

– U medijima se često krivo interpretiraju, u postocima, takve
prognoze za pojedina godišnja doba. Jer su u pitanju vrlo značajna i važna
saznanja, makar se ne manifestirala na pojedinim područjima ili pojava bude
negdje manje ekstremna od predviđanja. Najbitnije je fokusirati se na primjenu
prognoza i za što će se iskoristiti.

U suradnji s nadležnim službama često dugoročne prognoze
spašavaju živote i novac. U Velikoj Britaniji najava duge i hladne zime pomaže
u pripremi i nabavi energenata i hrane za najsiromašnije koji će najviše
patiti, u Africi dugoročne prognoze pomažu kako bi se ublažile, amortizirale
posljedice suše recimo.

S druge strane jednako spasonosne su “Nowcast”,
vrlo kratkoročne prognoze koje su vrlo precizne ali s relativno kratkim
vremenom za reakciju. I to je međutim često dovoljno – austrijske auto-kuće,
dileri novih automobila plaćaju austrijskoj meteo-službi upravo takve dojave o
ljetnim neverama, tuči. Bilo je slučajeva kada su u roku od 20 minuta po
primitku upozorenja djelatnici uspjeli spremiti automobile u salone i spasili
se velike štete. Tako je i u SAD-u, u slučajevima tornada – dovoljno je
upozorenje i desetak minuta prije, da se ljudi sigurno smjeste u skloništa.

Globalno zatopljenje – mit ili stvarnost

Nezaobilazno je bilo i pitanje o globalnom zatopljenju, da
li je u pitanju mit ili stvarnost, mistifikacija ili realna opasnost.

– Osobno smatram da postoji više dokaza koji govore u prilog
tezi da je utjecaj čovjeka, odnosno industrije u posljednjih 100 – 150 godina
ipak značajan i na neki način superponiran, naglašava uobičajene cikluse Zemlje
te aktivnosti Sunca, koji dovode do pojačanog globalnog zatopljenja. Razlika
između mog posla, u kojem se bavimo promjenama u roku od pet minuta ili pet
mjeseci, pa neka je i pet godina, u odnosu na recimo stav akademika Vladimira Paara koji govori o
promjenama tijekom stotina tisuća godina, jest upravo u duljini promatranog
perioda.

Da li to pak znači da možemo zaboraviti narodne mudrosti što
se tiče vremenskih promjena, tipa ljeti iza 14 sati se “diže”
maestral ili “oblaci s mora donose kišu, a ne oni iza brda”?

– Te stvari su i dalje načelno točne. Ali, morate uvijek
voditi računa da se i u tome može pogriješiti, pogotovo oni kojima ta pogreška
može značiti razliku života i smrti poput ribara ili vatrogasaca. Volim
razgovarati s ljudima “na terenu” o njihovom podneblju jer oni
barataju ne samo svojim iskustvima, nego i onima svojih baka i djedova, i
iskoristiti ta njihova “dodatna” znanja u svojim prognozama.

Meteorologija je komplicirana i velika znanost, primjenjiva
na svakome od nas. Samo je pitanje treba li nam zbog odabira odjeće za sutra
ili je važna recimo poljoprivrednicima. A to treba znati reći što
jednostavnijim jezikom. Ima recimo elemenata vremena koji su bili dugo
zanemarivani, poput vjetra. Prognoza niskih temperatura potpuno mijenja
“osjet hladnoće” uz jaku ili olujnu buru, recimo. Općenito, cijela
Hrvatska je jako posebna za izradu prognoza: svaki dio naše zemlje je
specifičan, pored tri osnovna dijela postoje daljnje razlike, između sjevernog
i južnog Jadrana, recimo. Tu se pojavljuju problemi kod modeliranja zbog te
nevjerojatne kompleksnosti, svaka kotlina ili uvala ima svoju meteorologiju. Na
N1, gdje izrađujem prognoze za regiju, sada učim i o susjednim zemljama i mogu
reći da je cijelo područje Balkana izuzetno specifično. Velik dio BiH je jako sličan
Dalmatinskoj zagori, a nizinska Srbija ima slično vrijeme kao Slavonija.

 Izostanak bilo kakve vrste redovitog vježbanja u europskim zemljama odnosi dvostruko više života od pretilosti, pokazali su rezultati istraživanja koje je na 300.000 osoba tijekom proteklih 12 godina provela grupa znanstvenika sa Sveučilišta u Cambridgeu.

Od posljedica bolesti koje nastanu uslijed fizičke neaktivnosti u Europi godišnje umre oko 676.000 ljudi, a od posljedica pretilosti oko 337.000, kažu znanstvenici te podsjećaju da stvar može popraviti svakodnevno brzo hodanje u trajanju od najmanje 20 minuta.

Iako pretilost i fizička neaktivnost idu ruku pod ruku, znanstvenici podsjećaju da i vitke osobe riskiraju da se kod njih razviju brojni zdravstveni problemi ako redovno ne vježbaju, dok su pretile osobe koje se bave fizičkom aktivnošću boljeg zdravlja od onih koje to ne čine.

Promjena načina života i uvođenje svakodnevnih jednostavnih vježbi, brzog hodanja ili vožnje bicikla u europskim bi zemljama rezultirala smanjenjem mortaliteta za gotovo 7,5 posto, a rješenje problema pretilosti smrtnost bi smanjilo za 3,6 posto, rekao je jedan od znanstvenika koji su sudjelovali u istraživanju, profesor Ulf Ekelund.

– Treba se dobro organizirati. Dan ima 24 sata, a dnevno odvojiti dvadesetak minuta za fizičku aktivnost, u što spada i brzo hodanje do posla, za vrijeme pauze ili navečer pred televizijom na pokretnoj traci, nikome ne bi trebao biti problem – kaže prof Ekelund.

Rezultati istraživanja objavljeni su u znanstvenom časopisu American Journal of Clinical Nutrition.

Početak 2014. godine je bio u znaku Massima
Savića, a kako stvari stoje ništa drukčiji početak neće biti 2015. Novi
 Massimov studijski album “1 dan ljubavi” izlazi u prodaju od 26.
siječnja, a uključuje hit pjesme “Suze nam stale na put” i “Ispod
nekog drugog neba”.

Predrag Martinjak Peggy autor je Massimovih velikih
uspješnica pa tako i zadnje plasirane „Ispod nekog drugog neba“ koja je u vrlo
kratko vrijeme osvojila radijski eter. No ovih dana je pjesma dobila i svoj
vizualni sadržaj za koji je bio zadužen redatelj Andrej Korovljev.

Spot je sniman krajem prosinca u Konjičkom klubu Trajbar
Team u  Zaprešiću, a bajkovita šumska lokacija u Zaprešiću za trenutak je
udahnula život Massimovoj potrazi za djevojkom na konju. Gospođica Snježana
Beljan jašući na šampionskom konju Alando postala je ta neuhvatljiva
dama. 

 – Gledajući ove riđane
i vrance, kako predano slušaju svaku komandu svojih vlasnika, jasno da sam
osjetio želju da i sam probam uzjahati. Ali kako smo svi svjedočili padu
trenera s jedne nestašne arapske kobile ipak sam odlučio ne riskirati. Ipak sam
pri kraju rada na novom albumu, i u pripremama za koncertnu turneju, pa mi se
činilo neozbiljnim riskirati neku ozljedu. Zadovoljio sam se uživanjem u društvu
tih otmjenih životinja. – rekao je Massimo koji se za potrebe snimanja malo i premišljao
o tome da se popne na pleća tih plemenitih grla.

Uz poneko draganje grive i nutkanje poslastica, Massimo je prošetao kobilu
Chanell po šumi, dok je za to vrijeme ostatak glazbenika u stajama snimao instrumentalne
dionice. Na snimanju su se tako odlično zabavili i dečki iz Massimovog pratećeg
benda te sam autor pjesme.

Film “Teorija svega” redatelja Jamesa Marsha, koji utemeljen na memoarima njegove supruge Jane kroz ljubavnu priču prikazuje fascinantan život proslavljenog astrofizičara Stephena Hawkinga, počinje se prikazivati u hrvatskim kinima u četvrtak, 22. siječnja.

Filmska priča o jednom od najvećih umova današnjice počinje u vrijeme njegova studija kozmologije u Cambridgeu početkom šezdesetih, kada odlučuje pronaći ‘jednostavno rješenje’ o početku svemira. Tada upoznaje i buduću suprugu, koja ostaje uz njega i nakon što oboli od bolesti motoričkih neurona, ali liječnici mu daju još samo dvije godine života.

Unatoč crnim prognozama osniva obitelj i postaje svjetski popularan, iako mu je tijelo sve ograničenije, njegov briljantni um nastavlja istraživati vanjske granice teorijske fizike.

Između ljubavi prema fizici i ‘fizici ljubavi’, film prednost daje potonjem, prikazujući 25 godina veze između Hawkinga i njegove požrtvovne supruge, s kojom ima troje djece, od početka do kraja njihove ljubavi.

Danas 73-godišnji znanstvenik i dalje je izuzetno aktivan, a zahvaljujući knjizi “Kratka povijest vremena”, u kojoj se bavi svojom vječnom fascinacijom nastanka i nestanka svemira prodanom u više od deset milijuna primjeraka, u znanstvenoj zajednici stekao je status usporediv s Albertom Einsteinom.

Film je nominiran za Oscara u pet kategorija – za najbolji film, glavnu mušku i žensku ulogu, adaptirani scenarij i glazbu.

Eddie Redmayne, koji je za glavnu ulogu u filmu već nagrađen Zlatnim globusom, glumi Hawkinga, supruga je Felicity Jones, a glume još Charlie Cox, Emily Watson, Simon McBurney i David Thewlis.

Pogledavši film, Hawking je na svom Facebook profilu napisao da ga je Redmayne jako dobro i autentično portretirao, te da mu je to bila prilika reflektirati se na vlastiti život. Izrazio je nadu da će jednog dana otići u svemir, ustvrdivši da kako bi to bio zaista prazan svemir bez ljudi koje voli.

Scenarij je, prema memoarima Jane Hawking “Travelling to Infinity: My Life with Stephen”, napisao Anthony McCarten. Po njegovim riječima, u njima je otkrio “predivnu ljubavnu priču između dvoje ljudi, nevjerojatno snažnu pred ekstremnim izazovima: prvo fizičkog propadanja, a zatim i slave”. “Film slavi Stephena, ali ne pokušava ga učiniti mitskim bićem. Vidimo i njegove negativne osjećaje prema gubitku fizičke snage, kao i uspone i padove braka”, ustvrdio je.

Redatelj filma Marsh, koji je dobio Oscara za svoj dokumentarni film “Man on Wire”, izjavio je kako ga je tom scenariju privuklo što ga podsjeća na duh njegova nagrađenog dokumentarca, jer se u oba se slučaja radi o ljudima koji prkose uobičajenim ljudskim ograničenjima.

Film se snimao 48 dana, većinom u Cambridgeu, Jane je ekipi pokazivala mjesta koja su im bila važna, a Stephen je tijekom snimanja posjetio set.