Tko stoji iza lažnih dojava o bombama? Stručnjak: “Ovo nisu napravili tinejdžeri”

Posljednjih dana Hrvatsku je pogodio val od više od stotinu lažnih dojava o postavljenim bombama, što je izazvalo nemir među građanima i ozbiljno poremetilo svakodnevni život, posebno u školama. Dok policija intenzivno radi na otkrivanju počinitelja, stručnjaci upozoravaju da bi iza svega mogla stajati znatno ozbiljnija i organiziranija pozadina, piše RTL Danas.

Stručnjak za kibernetičku sigurnost Tomislav Vazdar ističe kako Hrvatska nije izoliran slučaj, već dio šireg europskog problema. Prema njegovim riječima, slični incidenti bilježe se i u drugim državama, što upućuje na koordinirane aktivnosti.

–Moramo biti svjesni da se ove stvari ne dešavaju samo u Hrvatskoj. Evo, recimo, samo ovaj mjesec jedna Švedska je imala 210 ovakvih dojava. Imamo dojave i u Njemačkoj, Belgiji, Španjolskoj, Latviji. Nismo sami u ovome”, pojašnjava Vazdar, dodajući kako rješavanje ovakvih kompleksnih slučajeva zahtijeva snažnu međunarodnu suradnju putem Europoli direktnu komunikaciju s drugim državama.

Na pitanje stoje li iza svega tinejdžeri koji pokušavaju izbjeći nastavu, Vazdar odbacuje takvu mogućnost. –To je bilo prije par godina u Srbiji, tinejdžeri su to radili da ušićare par sati slobodnog vremena. Ali ovo su ozbiljne stvari, predugo traje da bi bilo što drugo, kaže on.

Prema njegovom mišljenju, riječ je o obliku obavještajne diverzije i hibridnog ratovanja, s ciljem testiranja reakcije državnih institucija i širenja nesigurnosti među građanima. Uz psihološki učinak, lažne dojave stvaraju i značajan financijski teret. Iako za Hrvatsku nema preciznih podataka, Vazdar navodi kako američke procjene pokazuju da svaki ovakav incident može koštati i do 220.000 eura.

“Morate biti svjesni da na teren izlaze policija, pirotehničari, policajci sa psima za detekciju eksploziva. Tu su i izgubljeni radni sati za nastavnike, roditelje koji moraju doći po djecu… To je ogroman trošak”, navodi Vazdar.

Ipak, upozorava da su dugoročne društvene posljedice još ozbiljnije. Kontinuirane prijetnje mogu dovesti do nepovjerenja u institucije i postupne normalizacije izvanrednih situacija.

“Što se više dešavaju lažne dojave, ljudi jednostavno to počnu prihvaćati kao nešto normalno”, zaključuje.

Analiza sadržaja prijetećih poruka dodatno otvara pitanja o podrijetlu počinitelja. Vazdar ističe kako su poruke često nepismene i podsjećaju na klasične phishing pokušaje.

“Napisane su na miksu ikavice, iz čega možemo zaključiti da se vrlo vjerojatno ne radi o nekome tko je domaći. Vjerojatno je riječ o strancu koji je koristio neki alat za prevođenje”, objašnjava Vazdar.