Nedavno pokrenuti postupak JAVNE nabave Obnova građevine Gradskog stadiona Poljud 1.
faza, izaziva u stručnoj i sveukupnoj javnosti široke prijepore i prigovore Gradu Splitu kao
pokretaču i investitoru. Postavlja se pitanje gdje je pravi uzrok odnosno gordijski čvor kojeg
je Grad morao presjeći.
Po prirodi stvari je jasno da nešto možete izgraditi, u ovom slučaju obnoviti, ako imate
projekte, a potom započeti dalji proces izvođenja. Građevina stadiona je svjetski poznata kao
arhitektonsko i konstrukcijsko ostvarenje najviše razine. Za izradu glavnog i izvedbenog
projekta obnove trebaju vam mnogi tehnički podaci. Među najvažnijim podacima su stanje
dotrajalosti, jer radite obnovu, i to stanje svakog iole nosivog konstruktivnog elementa. Da bi
dobili sliku o opsegu podataka, a kasnije i građevinskih zahvata, evo nekoliko osnovnih
navoda o konstrukciji stadiona koju čine, uz stupove, glavne nosače, obodni prednapeti prsten
te više od 2000 betonskih nosača gledališta, oko 12300 čeličnih štapova krova, 24600 velikih
vijaka uz 3500 čelične kugle Mero konstrukcije.
U dosadašnjim višestrukim i dugogodišnjim istražnim radovima i stručnim mišljenjima te
prijedlozima za izradu projekata sanacije postoje podaci o dotrajalosti za sve fizički dostupne
dijelove. Za veliki dio vitalnih nosivih dijelova, poput podgleda nosača gledališta i praktički
čitave krovne konstrukcije, takvih podataka nema. Bez da postavite građevinske skele, do tih
pozicija i nije moguće doći tako ni do potrebnih podataka. Dakle izrada cjelovitog projekta
sanacije podrazumijevala bi preglede uz pomoć navedenih skela. Taj zahvat je sam za sebe
stručno besmislen jer je dugotrajan, nepraktičan i vrlo skup. Upravo je to bio jedan od
glavnih razloga zašto i do sada nije pokrenuta obnova.
Da presiječe taj gordijski čvor, Gradu je preostala, kod nas rijetko korištena mogućnost da
objedini izrade projekata i samu obnovu u jednu cjelinu, po sustavu projektiraj i gradi,
inače često korišten u svijetu. U uvjetima javne nabave taj postupak je izrazito osjetljiv i
kompleksan, ponajviše zbog nedostatka apsolutno točnih projektnih podataka. Da bi
pokrenuo proces, Grad je učinio jedino moguće; poslužio se svim do sada poznatim
tehničkim dokumentima o stadionu Poljud; izvorni projekti, izvješća pojedinih stručnih
komisija, izvršenih ispitivanja stanja sustava, prijedlozima projekata sanacije, i iznjedrio
procjenu količina i cijene budućih radova, izrazio ih troškovnikom i ukupnom cijenom
zahvata prikazanoj u dokumentaciji javne nabave.
Bjelodano je jasno da troškovničke procjene radova, ukupna ponuđena cijena i rokovi
dovršetka postavljeni u javnoj nabavi, predstavljaju poslovni rizik. Olakšavajuća okolnost za
Grad i budućeg izvođača je što u postupku Javne nabave, po posebnoj proceduri, postoji
mogućost dougovaranja prekoračenih i nepredviđenih radova do iznosa od cca 40%
ugovorene vrijednosti, kao i mogućnost produljenja roka dovršetka. U dokumentima Javne
nabave ponuđena je cijena od cca 25 milijuna eura međutim, kolika će biti stvarna vrijednost
ugovora ovisi i posljedicama natjecanja. Dakle rezultat može biti upravo ponuđena cijena, ali
i niža i viša od nje. To najčešće ovisi u broju i ozbiljnosti natjecatelja.
Po prirodi stvari je jasno da je prijedlog Ugovora, koji je sastavni dio javne nabave,
postavljen tvrdo i uvelike štiti Grad kao investitora, koji na kraju sve plaća.
Nije teško zaključiti da je veliki rizik i velika odgovornost na budućem izvođaču radova.
Ovome se ni jedan izvođač ne veseli, tako da neke od dosadašnjih reakcija i možemo
razumjeti, ali ovakva pozicija izvođača stalno se javlja u poslovnom svijetu.
Prilikom izvođenja postoji još niz objektivnih ograničenja odakle nastaju dodatni rizici koji
usporavaju obnovu, na primjer:
– Građevina je pojedinačno kulturno dobro RH, tako da obnova u detalje mora
respektirati originalno izvedeno stanje.
– Za vrijeme obnove, nogometni klub Hajduk treba neometano koristiti stadion, imati
mogući pristup velikom dijelu gledališta, imati valjanu rasvjetu neprekidno na
raspolaganju. Naglašavam da je postojeća dotrajala i biti će potpuno zamijenjena.
– Sad dolazi na vidjelo sigurnost i zdravlje radnika na gradilištu, jer se glavnina radova
izvodi na velikim visinama. Među njima posebno mjesto zauzimaju dvojica; glavni
inženjer gradilišta (izvođač) i glavni nadzorni inženjer (investitor) čija će
svakodnevnica biti i te kako vruća.
– Sam Grad je izložen dodatnom riziku eventualnim izborom nepouzdanog izvođača,
koji bi poslove obavio samo djelomično. Zamislite da u pola posla izvođač odustane,
a primjerice veliki dijelovi čelične konstrukcije ostanu ogoljeni i izloženi visokim
ljetnim temperaturama na suncu.
Na kraju, podsjetimo se da je prvo djelomično održavanje gradskog stadiona, po pravilima
struke, trebalo započeti deset godina nakon izgradnje. Tek sada nakon 40 godina dobili smo
priliku potpune obnove, iskoristimo to. Zanemarimo prijepore i stranačke boje, držimo se
jedine prave stranke – Hajdučke – poručuje prof. emeritus Ante Mihanović.