Hotel Zagreb postat će dom za starije, inicijatori su presretni! Matijević: “Ovo mi je izbrisalo sve ružno u politici!”, Zoričić: “Nismo se zadržali na teoriji, kao drugi!”

Prije 36 godina izgrađen je posljednji dom za starije i nemoćne osobe u Splitu, a koji nije u privatnim rukama! Dom za umirovljenike, rečeno narodski općeprihvaćenim izrazom, na splitskoj Zenti s radom je počeo te 1989. godine i ostao posljednji smještaj takve vrste za Split i Hrvatsku koja je, iz godine u godinu, sve starija nacija. S nešto manje od četiri milijuna stanovnika, gotovo četvrtina je populacije starije od 65 godina te više od 1,2 milijuna umirovljenika. Skrb i smještaj za njih i dalje su nedovoljni jer, prema podatcima Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, u državnim, županijskim i privatnim domovima ima mjesta za tek nešto malo više od 30 tisuća korisnika. U našoj zemlji tek su tri državna i 56 županijskih ili gradskih domova, a 624 su privatna objekta. Cijene smještaja, u pravilu, stalno rastu. Dijelom i opravdano, jer se domovi suočavaju s rastućim troškovima režija, hrane, lijekova i drugih usluga koje nude, ali je ponekad i porazno zaključiti kako privatni domovi većinom poslovanje na godišnjoj razini završavaju u basoslovnoj dobiti. Na razini Hrvatske, na listi najvećih po prihodima i dobiti vrh zauzima Vitanova iz Viškova zabilježivši lani prihode od 4.867.409 eura te dobit od 3.351.891 eura.

Splitsko Gradsko vijeće, na sjednici održanoj prošlog četvrtka, zaključilo je da hotel Zagreb na Duilovu “predstavlja iznimno vrijedan javni resurs kojeg treba staviti u funkciju općeg interesa – kao dom za starije osobe”, tekst je to odluke koja je izglasana jednoglasno, a koja će se u obliku zahtjeva poslati prema Vladi Republike Hrvatske, Ministarstvu obrane i Ministarstvu državne imovine kako bi se objekt darovao gradu Splitu. Nakon toga, grad Split se obvezao izraditi projektni plan i osigurati potrebne uvjete za prenamjenu i obnovu objekta u dom za starije osobe kroz vlastita sredstva ili nacionalne i europske fondove.

Ideja da se na Duilovu konačno napravi nešto korisno za grad, već se godinama vuče kao priča bez kraja. S vremena na vrijeme isplivala bi na površinu, pa bi opet potonula pod težinom interesa, prijedloga i prijepora. U posljednje vrijeme, najglasnija je bila dilema – dom za studente ili dom za umirovljenike. Zagovornici studentskog doma tvrdili su da Split, kao sveučilišni grad, ima kronični manjak smještajnih kapaciteta i da bi ulaganje u studente značilo ulaganje u budućnost. No, s druge strane, javnost je sve češće postavljala pitanje o onima koji su već dali budućnost? Oni koji su gradili škole, bolnice, ceste i – paradoksalno – i današnje studentske domove? Gdje će oni dočekati starost, ako je jedini “slobodan” krevet onaj u privatnim domovima koji se plaćaju kao hotelski apartmani na Braču u srcu sezone? Istina je, i jedni i drugi imaju argumente, ali demografija ne laže. Split stari brže nego što se gradi!

Kotač odluke da vijećnici dignu ruke za dom za starije osobe na Duilovu energično su okrenuli nezavisni vijećnik Davor Matijević, dojučerašnji SDP-ovac i nezavisni Ante Zoričić, čelnik stranke “Popravi grad” kojemu je na lokalnim izborima u lipnju stotinjak glasova falilo da bude lokalni vijećnik. Naizgled dvojac s nepovezanog političkog spektra, a zapravo dokaz da svaka iole promišljena inicijativa nema podjele na lijeve i desne.

– Ljudi koji se upisuju u dom ne moraju ispuniti upitnik o svjetonazoru. Isto vrijedi kada idete u bolnicu, školu, bilo gdje. Tako bi trebalo biti i u politici, barem ovoj lokalnoj. Ipak se većina splitskih političara po ovoj temi zadržava samo na teoriji, a Davor i ja smo to pokazali u praksi. Nije nam bio problem stati za istu govornicu kada smo znali da je cilj puno veći od te besmislene podjele – govori nam Zoričić zadovoljan jednoglasnom podrškom na splitskom vijeću.

Na istom je tragu i Matijević.
– Kad ti baka nema mjesto u domu za starije, kad nema adekvatnu zdravstvenu skrb ili kad je na listi čekanja preko 10 godina tada ti je nebitno jesi “lijevo ili desno”. Imaš samo jedan cilj – da se problem riješi. Kad se budemo više brinuli o stvarnim problemima, a manje “ideologijama” ovaj grad i društvo će biti puno ljepše mjesto za život. Antu jako cijenim zbog svega što je napravio kao gradski vijećnik za ovaj grad, javno sam u više navrata isticao njegov rad i drago mi je da smo se skupa uhvatili u koštac s ovim problemom – kaže Davor, iskreno priznajući da mi je usvajanje ove inicijative izbrisalo u trenutku sve ružno i loše što je ranije doživio u politici.

– Ovaj osjećaj sam doživljavao najviše kao predsjednik kotara, ponekad kao gradski vijećnik kad su se usvajale neke moje ideje, ali nijedna inicijativa nije bila tako velika, kompleksna i značajna kao hotel Zagreb. Jako sam sretan, ali sam svjestan da je ovo bio tek prvi korak. Dug je još put do trenutka kad će prvi umirovljenici useliti u svoj novi dom, ali budno ćemo pratiti i požurivati ako bude potrebno.

– Naše bake i djedovi su strpljivi i požrtvovni, ali nikome ne bi bilo mudro krivom odlukom probuditi u njima revolucionarni duh pa tako ni Vladi Republike Hrvatske! Zbilja ne vjerujem da će se dogoditi da će netko s vrha mijenjati odluke splitskih vijećnika – odgovara Zoričić na pitanje o prijeporima da hotel Zagreb postane čak i dom za studente.

– Nitko nije protiv studenata već smo za umirovljenike. Zadnji dom za starije u Splitu je izgrađen davne 1989. godine, preko 5 tisuća umirovljenika je na listi za čekanje, a mnogi duže od 10 godina. Jednostavno ne mogu prihvatiti da nitko ne vodi računa o našim starijima koji su gradili ovaj grad i stvarali ovo društvo. Desetljećima su zanemarivani i nitko nema pravo više ignorirati njihove probleme – rezolutan je vijećnik Matijević.

Premda nije vijećnik, politiku aktivno prati Ante Zoričić, jedan od ključnih persona da se izgradi i hospicij Matošić u kojeg se smještaju oni kojima je to, vrlo vjerojatno, posljednja stanica života. Tako je reagirao i kod hotela Zagreb…
– Dogodilo se jednostavno! Ne planiram takve stvari, samo reagiram instiktivno. Obzirom da ide zima, vjerojatno ću u političku hibernaciju – smije se, za kraj, Zoričić.