Rebić službeno odlazi, a zašto bi i ostao?
Pripreme Hajdukove prve momčadi počinju u ponedjeljak, a nakon što je priopćeno da Šarlija, Hugo i Krovinović mogu potražiti novu sredinu, sada je sa Poljuda stigla još jedna “šokantna” objava. A ta je da klub napušta Ante Rebić. Pridodamo li tome odlaske Kalika i Dialla, broj igrača koji će nazočiti na prvoj prozivci bit će u najmanju ruku zabrinjavajući. Bit će naravno pojačanja ovog ljeta, prodajom koja je neminovna oslobodit će se prostor, ali i dobiti potrebna financijska injekcija za dovođenja. Ali prvi dojam nikako ne izgleda dobro i ne budi baš optimizam.
Rebić je stigao prošlog ljeta u Hajduk, odmah su od strane kluba i igrača transparentno istaknuti uvjeti, glasilo je tada godina ugovora uz opciju produljenja. Već je ljetos tada aktualni sportski direktor Vučević postavio gornju granicu što se plaće tiče, a iako je po renomeu i kvaliteti Rebić mogao imati i zatražiti daleko veća primanja, klub i igrač našli su zajednički jezik na iznosu približnom 450 tisuća eura, znantno manjem od nekolicine najplaćenijih u bijeloj svlačionici.
Sada kada je došlo vrijeme za sjesti i razgovarati o planovima za iduću sezonu, Rebiću je ponuđen manji ugovor kojeg nije prihvatio. Kada se sumira cijela njegova sezona, ozljede su ga više-manje zaobišle te je odigrao 30 utakmica, dodao sedam golova i šest asistencija. Solidna je to statistika, ali kada se zbroji njegov doprinos na terenu ustvrditi se može da je iza njega sezona za koju mu se može dati palac gore. Prepoznala je to i “struka” pa je uvršten i u najbolju momčad sezone prema izboru panela, igrača, klubova i gledatelja.
Planirao je možda i zaključiti bogatu karijeru na Poljudu, šaljivo je tada dobacio na gala večeri da se sve treba pitati predsjednika, ali spletom okolnosti to se nije dogodilo. I prošle sezone Rebić je pristao na uvjete za koje je, kada se gleda šira slika, mogao i ne pristati. Veće novce mogao je sigurno, da se zdravoseljački izrazimo, na ime i prezime pokupiti negdje drugo po Europi.
Najavio je odmah tada i Vučević granicu preko koje se neće ići za plaće, a odlasci već gore spomenutog trojca jasan su pokazatelj kako će klub maksimalno pokušati srezati troškove. A ako igrač smatra da zaslužuje igrati i biti plaćen više za ono što doprinosi, jer od njega sezonu, dvije ili tri unazad više zarađuju mnogi drugi sa možda lošijim učinkom, to je njegovo legitimno pravo.


