odigrale važnu ulogu, ne samo kao kulturna središta i izvori informacija nego i
kao promicatelji hrvatskoga jezika u javnom životu, hrvatske ikonografije i
simbolike te kao mjesta začetka kulturnih i športskih društava koja su
promicala nacionalnu svijest izvan njihovih prostora. U Dalmaciji su prve
čitaonice otvorene 1860-tih godina u Splitu, Zadru i Dubrovniku a nedugo zatim
i u manjim gradićima i mjestima na obali i otocima. Borbu za hrvatski jezik
nasuprot talijanskog, započetu 1866. po principu „jedan jezik-jedan narod“,
promicala je Narodna stranka. Prihvaćanjem Gajeve štokavice kao standardnog
jezičnog izraza Hrvata stvoreni su temelji nacionalnoga jedinstva.
Primat među bračkim čitaonicama drži pučiška čitaonica
„Hrvatski skup“ osnovana već 1868. godine. Pobjeda Narodne stranke na izborima
za Dalmatinski sabor 1870. dala je poticaj i drugima pa je 1874. u Nerežišćima
osnovano „Narodno nerežiško društvo“, u Milni „Milnarsko narodno posijelo“ a u Sutivanu 8. lipnja iste godine čitaonica
pod imenom „Narodna kavana k zastavi Slave“. Zapisano je da je vlasnik
Pjerotić svoju čitaonicu: „Po hrvatsku
nakitio, s grbom mile Trobojnice u središtu.“ Pod istom su trobojnicom
Stivanjani sudjelovali i na dočeku austro-ugarskog cara i kralja Franje Josipa
koji je pohodio Sutivan 23. travnja 1875.
Zanimljiva je i vijest iz Narodnog lista 1880.
godine da su uprkos zabrani carinika, prilikom posjeta carskoga Namjesnika
Stivanjani na svojim brodovima i kućama izvjesili hrvatsku trobojnicu s grbom i
zbog toga pozvani na obavijesni razgovor kod političkog činovnika u Supetru.
Osamdesete godine 19. stoljeća obilježila je
na Braču politička borba „narodnjaka“ sa svojim čitaonicama i „autonomaša“ sa
svojim „Casinima“ u kojoj su u konačnici
prevladali „narodnjaci“ i postupno istisnuli talijansko nazivlje iz imena
raznih društava na otoku. Nakon toga započinje „zlatno doba“ bračkih čitaonica
koje osnivanjem raznih kulturnih društava svoju djelatnost šire kroz sve
slojeve društva.
Nemamo podatke o tome do kada je djelovala
prva stivanska čitaonica ali zabilježeno je da je 25. studenog 1882. godine nastojanjem tadašnjeg načelnika Ivana
Lukšića Nižetića, dr. Stjepana Buzolića, Ivana Definisa i Petra Kirigina svečano otvorena čitaonica „Stivansko
društvo“ čiju 140-tu godišnjicu obilježavamo ove godine u Narodnoj knjižnici
Sutivan prigodnom izložbom. U čitaonici je 1890. održan svečani prijem za
Stjepana Buzolića, pedagoga, pjesnika i prevoditelja koji je tada bio zastupnik u Dalmatinskom saboru. Svečanosti
je nazočilo 48 članova „Stivanskog društva“, a Sutivan je tada brojio 1875
stanovnika.
Prilikom 50-godišnjice biskupovanja
J.J.Strossmayera 1900. godine, koji je bio pokrovitelj osnivanju brojnih
dalmatinskih čitaonica, Stivanjani su prema zapisima: „Uputili biskupu
brzojavne čestitke, mjesto okitili sagovima, zapalili vatromet, a na Općini i
Stivanskom društvu izvjesili trobojnice.“
Odigravši važnu društvenu i političku ulogu u
tim godinama stvaranja svijesti o hrvatskome nacionalnom jedinstvu čitaonice su
ostavile neizbrisiv trag u povijesti otoka Brača. Danas su narodne knjižnice u
Sutivanu, Supetru, Postirima, Pučišćima, Selcima i Bolu nositelji kulturnoga i
društvenoga života otoka te informacijski centri, čuvari i promicatelji prebogate
bračke baštine.