Hajduk je na Rujevici izgubio četvrtu utakmicu u nizu (Lokomotiva i Dinamo u prvenstvu, Dinamo u kupu i sada Rijeka), te se definitivno oprostio od utrke za naslov prvaka. Sada je to utrka u dvoje, Rijeke i Dinama, dok Hajduk do kraja prvenstva u sedam utakmica mora igrati za svoje dostojanstvo. Od izuzetne je važnosti odigrati maksimalno, ne smije se dignuti ruke od svega nego treba nastojati uzeti što više bodova. Po mogućnosti 21.
Momčad Mislava Karoglana pala je na Rujevici bez igre prema naprijed i ne treba sada biti previše pametan i reći da su prethodna tri poraza „ubila“ samopouzdanje. Korektno su se branili, Rijeka nije ništa posebno napravila u svojim nastojanjima da postigne pogodak. Pokušavali su neuspješno s distance, a onda je jedno krivo postavljanje Dialla, ostavljanje Pašalića samog, donijelo Rijeci toliko željeni pogodak vrijedan pobjede. Zaslužene pobjede, nema što.
S obzirom na sve izostanke i da je u momčadi bilo previše načetih (Lučić, Uremović, Kalik…), Karoglan je razbijao glavu koga poslati na teren i kako postaviti momčad. U obrani korektno, prema naprijed doslovno ništa, dok se na igralištu nije pojavio Ivan Perišić kad je Hajduk već gubio. Perišić je praktički sijao strah i trepet po lijevoj strani, nevjerojatan je respekt kakav su prema njemu pokazali Riječani. Kao da su ga se plašili, baš je bilo vidljivo. Trajkovskog je pogodio u trepavicu, čudesno je kako je Makedonac uspio promašiti izjednačenje sa četiri metra. Da je tada pao gol (76. minuta), tko zna kako bi završila utakmica, jer je Rijeka igrala u panici, samo nabijajući lopte daleko od Labrovića.
To kako igra Perišić nakon sedam mjeseci stanke, dvaput po 20-ak minuta protiv Dinama i Rijeke, pogotovo protiv Rijeke, doista je milina za vidjeti. Još će veći gušt biti gledati ga kad dosegne optimalnu formu, kad sa Hajdukom bude od početka sljedeće sezone. U redu, ovo se proljeće sve raspalo nevjerojatnom serijom poraza (sve četiri utakmice s jednim pogotkom razlike; je li moglo drugačije?), ali zar ćemo samo očajavati i sve rušiti? Ni govora. Valja se ohladiti, odigrati maksimalno do kraja kao da je Hajduk prvi na ljestvici i pripremati se za sljedeću sezonu. S kim i kako, neka mudruje predsjednik Lukša Jakobušić. Promjene je najavio, promjene će se dogoditi, jer su nužne, ali kvalitetnih temelja za gradnju ima dovoljno. I zašto ne bismo bili optimisti?