Od dolaska/povratka u Hajduk u siječnju 2021. godine, Marko Livaja nikada nije bio ozbiljnije ozlijeđen. Utakmice je propuštao sporadično, ukupno devet, što je definitivno zanemarivo u odnosu na 123 koje je odigrao, te u njima postigao nevjerojatnih 68 golova i pridodao 43 asistencije. Istina, bilo bi bolje da zbog ozljede nije preskočio uzvrat protiv Tobola u ljeto 2021. godine ili onu utakmicu u istoj sezoni u Koprivnici protiv Slavena Belupa zbog žutih kartona (kao i Nikola Kalinić). Prva od tih rezultirala je sramotnom eliminacijom u Europi (1:4 nakon produžetaka), a druga (0:0) označila je kraj nadanja da se može zaskočiti Dinamo u borbi za naslovom prvaka.
Marka Livaje zbog ozljede protiv Rijeke u nadoknadi neće biti najmanje tri tjedna. Dakle, ove subote u Osijeku, pa onda 11. veljače protiv Slavena Belupa u Splitu, te na gostovanju kod Rudeša šest dana kasnije. To su optimistične prognoze, možda će stanka trajati dulje, možda će morati preskočiti oba ogleda s Varaždinom (prvenstveni i onaj u Kupu) 24. i 28. veljače, ali nećemo ići toliko daleko.
Statistika Hajduka bez Marka Livaje na terenu je – porazna. Tek dvije pobjede (Tehničar prošle sezone u Kupu, bilo je 5:1, te Rudeš ove sezone u prvenstvu, bilo je 1:0), tek dva remija koja se mogu oba označiti kao porazi (spomenuta Koprivnica i 2:2 kod Lokomotive u sezoni 2022/23). Dvaput nije igrao protiv Dinama (0:2 u sezoni 2020/21 i u Superkupu 0:1 prošlog ljeta zbog suspenzije zbog vrijeđanja osjećaja Šibenčana nakon finala Kupa), Tobol smo već spomenuli, a Šibenik (2021/22) i Rijeka (2022/23) su njegov izostanak iskoristili za 2:0 pobjede.
Inkarnacija Ivana Smolčića u Roryja Delapa, njegova dva dalekometna auta koja su rezultirala golovima Rijeke, definitivno su stišala euforiju hajdučkog puka, a medijski prostor je preplavljen analizama gdje je Mislav Karoglan pogriješio i gdje je Hajduk zakazao u derbiju, koji je trebao biti „statement game“. Ono, svima je sve jasno, pobjeda nad Rijekom nosila je sve, optimisti će reći „šetnju do titule prvaka“, ali sa Hajdukom nikada nije bilo tako, pa neće ni ove sezone. Osim što je Rijeku ravnopravno uključio u borbu za naslov prvaka, pa je ona dovela i Mirka Marića (a želi i Marka Roga), Hajduk je po putu za utakmicu u Osijeku ostao bez Emira Sahitija i Nike Sigura (zbog žutih kartona), pa se to iščitava kao neviđena drama. Ne zaboravimo da je Ismael Diallo i dalje na Afričkom Kupu nacija, makar ne igra za Obalu Bjelokosti. Vjerojatno i neće, pa kad se vrati, pitanje je u kakvom će stanju biti.
Hajduk je pred dolazak u Osijek, skoro smo zaboravili, već tri utakmice u nizu bez pobjede u prvenstvu. Najprije je izvukao bod kod Lokomotive (1:1), pa se bez ikakve smislene igre domogao boda kod Dinama (0:0), a na otvaranju drugog dijela prvenstva – nakon priprema – nokautirala ga je Rijeka (1:2). Šampionski hod? Usput, poraz od Rijeke jest prvi Mislava Karoglana kao trenera Hajduka. Ne želimo mu vaditi mast, Rijeka ga je sa 6:0 na Rujevici ljetos eliminirala s klupe Istre 1961, bilo je to tek 3. kolo.
Zašto sve ovo pišemo? Želimo naglasiti da ništa nije zapisano u kamenu. Da skratimo, Hajduk može biti prvak, ali za to će morati početi igrati u skladu sa željama i ambicijama. Niti je Ivan Leko u 10 mjeseci postavio šampionsku igru, niti je nasljednik Karoglan napravio pravi pomak. Realno, rezultat ga je ljubio više nego što je momčad pokazala. Vratite se unatrag, pregledajte rezultate i sjetite se igara, što biste vi rekli? Objektivno, Hajduk je s Karoglanom postigao više nego što je zaslužio. I to se mora promijeniti.
Baš u Opus Areni protiv Osijeka, sa svim izostancima ne smije biti opravdanja, Hajduk mora pobijediti! I nije me briga koga će Karoglan poslati na teren. Ili jesi ili nisi! A što drugo?