Zbornik “I bi svjetlo” predstavljen u Dioklecijanovim podrumima

Električnu je rasvjetu Split prvi puta dobio 12. srpnja 1920. godine,a tri dana kasnije osvjetljena je Riva. Ranije su, riječi su to arhitekta Stanislava Stanka Piplovića, građani samooinicijativno benzinskim strojevima osvjetljivala svoja mjesta.

Iako je Split imao vrlo povoljne prirodne uvjete za dobivanje i uvođenje električne energije, to je učinjeno dosta kasno, tek 1920. godine. Grad se poslije Prvog svjetskog rata širio, gospodarstvo je raslo, ali nije bilo dovoljno energije za daljnji razvitak i poboljšanje životnih uvjeta. Plin je bio jedina energija za rasvjetu ulica i stanova te pogon strojeva malih obrtnika.
Kad je Austrija bila ovdje, Split je bio jedan mali neugledni gradić i tek koncem njihove uprave počeli su se rješavati veliki komunalni problemi. Grad je tada dobio željeznicu, luku i vodovod, a i elektriku. Elektrika je značila veliki napredak nakon plinskih ferala i uljanica. U Splitu je na Rivi bila prva električna svjetiljka ispred Lučke kapetanije – objasnio je Piplović.

Vranjic, Solin i Mravince osvijetljeni su 1925. godine, a u tih par godina od prvih svjetiljki, Split je imao tek 300 rasvjetnih tijela.

Piše to i u Zborniku “I bi svjetlo” koji je u utorak predstavljen u Dioklecijanovim podrumima, a kao plod skupa održanog prošle godine.

Zbornik je kruna skupa, svi izlagači koji su sudjelovali na tom događaju poslali su svoje radove pa je posljedica toga jedna monografija od 450 stranica koja govori o početcima elektrifikacije u cijeloj Dalmaciji – rekao je splitski povjesničar, suurednik zbornika Marijan Čipčić.

Brač je napravio dosta dobre uređaje, nakon sitnih i malih centrala, spojili su se kablom s kopna na Brač, Hvar i Šoltu, a elektrifikacija Kaštela išla je dosta brzo jer se u Divuljama napravila hidroavionska baza ratne mornarice – kazao je Piplović koji je do detalja, godinu po godinu, pisao o elektrifikaciji grada pod Marjanom.

Zbornik je tiskan u izdanju Muzeja grada Splita i Društva prijatelja kulturne baštine Split, a sunakladnik je Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu. Zbornik se može nabaviti u Muzeju grada Splita.

POSLJEDNJE DODANO: