Obično se pri kraju godine analiziraju razne statistike i ma
koliko puke brojke i njihova interpretacija mogu zavarati, stanje sigurnosti na
prometnicama u Gradu Splitu, ali i šire, na području koje “pokriva”
Postaja prometne policije Split, iz godine u godinu je sve bolje. Dodajmo,
gotovo šokantno pozitivni su ti rezultati!
U najkraćim crtama, od 2011. godine do danas zabilježeno je
50 posto manje ukupnog broja nesreća na području Splita (s broja od 1640 do
887, a važno je napomenuti i da se u gradu pod Marjanom dogodi čak 70 posto
ukupnih nesreća koje su evidentirali u splitskoj prometnoj policiji), oko 40
posto je manje nesreća s teško ozlijeđenim osobama, dok do prije tri mjeseca
nije uopće bilo smrtno nastradalih. Na žalost, od konca rujna na splitskim
prometnicama poginule se tri osobe, suvozačica u automobilu na križanju
Velebitske i Vukovarske, mladi motociklist na Sirobuji te pješakinja koja je
pretrčavala Ulicu Hrvatske mornarice. Iako to neće umanjiti tugu obiteljima
nastradalih, činjenica je da su ranijih godina te brojke bile višestruko veće –
2011. godine je na području Grada Splita bilo devet poginulih, a godinama
ranije te su brojke bile još gore.
Ukupan broj nesreća s ozlijeđenim i poginulima je na nivou
visoko razvijenih europskih zemalja i već sad je na splitskom području
postignut cilj Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa RH, temeljnog
dokumenta i platforme za podizanje razine sigurnosti cestovnog prometa, a koji
je predviđen za 2020. godinu, naglašava naš sugovornik o ovoj temi, načelnik
P0staje prometne policije Milan Draženović.
– Morate znati da splitska Postaja prometne policije ima
nadležnost u tri grada, osam općina uključujući i otok Šoltu te na čak 101 km
autoputa, sve zajedno dakle na preko 900 kvadratnih kilometara i na području s
gotovo 300 tisuća stanovnika, da ne govorimo o ljetnoj sezoni. Naglašavam te
podatke kako bi i sudionici u prometu imali razumijevanja, nije lako
“pokrivati” toliko područje s ipak ograničenim resursima. – podvukao
je načelnik Draženović, nakon iskazanog zadovoljstva pozitivnim trendovima.
Zanimali su nad prvenstveno neke “crne točke” u
gradu, gdje se u tim statističkim podacima krije veća opasnost za sudionike u
prometu.
– Što se tiče mikrolokacija, najveći broj nesreća bilježimo
na četiri glavne gradske prometnice. Dvije su izlazi, odnosno ulazi u središte
grada – Poljička i Domovinskog rata – treća je “zamjenski” izlaz, ali
zbog trgovačkih centara i sve više stanovnika u tom dijelu grada u Vukovarskoj
se također češće događaju nezgode te konačno u Velebitskoj. To smo prepoznali i
reagirali: na te četiri prometnice smo gotovo svaki dan, provodi se nadzor
prometa, djelujemo preventivno, ali i represivno. Iako i na tim pravcima je
broj nesreća u stalnom padu posljednje tri godine, pogotovo na Poljičkoj (sa
112 nesreća u 2012. godini na 60 u prvih 11 mjeseci ove godine), ali i u
Domovinskog rata (sa 79 prije dvije godine, na 41 u prvih 11 mjeseci 2014.
godine).
Logično je i da su na tim pravcima najopasnija križanja. U
svijetu je prihvaćena praksa, od struke i tijela lokalne vlasti, što je moguće
više križanja uređivati u kružnom toku, za razliku od svjetlosne regulacije,
dakle semafora.
– Najopasnije mjesto po broju nesreća, ali i po posljedicama
je svakako križanje Vukovarske i Velebitske. Samo ove godine na tom mjestu smo
intervenirali 19 puta, pored jedne nesreće sa smrtno nastradalom osobom, bilo
je još devet nesreća s ozlijeđenima te još devet sudara koji su prošli s
materijalnom štetom. Postavljena je i kamera za nadzor prolaska kroz
“crveno svjetlo”. Iz Grada, a moram naglasiti da s njihovim službama
imamo izvrsnu suradnju, poslušali su nas i uveli treću regulaciju, preciznije
dodatno zeleno svjetlo za skretanja iz Velebitske u Vukovarsku. Držim da bi čak
i četvrta regulacija, zeleno svjetlo za skretanje iz Vukovarske u Velebitsku,
također dobrodošla.
Novi rotori? Da li je bio potreban onaj na Zvončacu, kako se
pokazuju postojeći?
– Istina je da rotori smanjuju brzinu kretanja vozila dok
istovremeno povećavaju protočnost, no nije ih lako implementirati u promet,
pogotovo u gradu poput Splita. Za rotor na Zvončacu smo još prije nekoliko
godina sugerirali, dok nije bila gotovo Zapadna obala, kako bi usporili prilaz
vozilima obali i potencijalnoj opasnosti od izlijetanja u more, kod Ruže
vjetrova. S tim rotorom riješen je problem parkiranja ispred
“Bobisa”. Kružni tok na Brdima se pak pokazao izvrsnim, a planiramo
na sličan način riješiti, odnosno predložili smo Gradu, rotore na križanju
Lovrinačkog puta i Vukovarske, kod sjevernog ulaza na gradsko groblje, jer tamo
imamo križanje iz nekoliko smjerova, kao i Velebitske i Bračke, na Žnjanu kod
naše postaje. – govori nam načelnik Draženović, kao jedan od najmeritornijih u
ovoj problematici.
Naravno, prometna policija vodi i svoje standardne poslove,
preventiva je uvijek manje zanimljiva iako se standardno organiziraju
“tematske” kontrole, na alkohol tijekom vikenda, uvijek na prekoračenja
brzine te kontrola vozača, ali i pješaka. Najviše međutim “boli”
udarac po “takujinu” pa je zanimljiv detalj kako je u 43 akcije u
cilju zaštite pješaka tijekom 2014. godine splitska prometna policija izrekla
771 sankciju za vozače, ali i 1034 kazni za – pješake!
Najavimo i da će tijekom 2015. godine “plavci”
posebno kontrolirati korištenje sigurnosnog pojasa. Kacige na motociklistima su
na 98 posto korištenja po evidencijama splitske policije, no zato se pojasom veže
poko 60 posto vozača, ali i suvozača te putnika straga (koji su također obvezni
koristiti pojas, ukoliko je tvornički ugrađen u određeno vozilo), što je
rezultat koji se namjerava popraviti.
Problema koji je, nevoljko smo se složili, kroničan u Splitu
i za kojeg nema lakog rješenja, jedva da smo se dotaknuli. Naravno, riječ je o
“prometu u mirovanju” kako je poznat službenim žargonom, a u biti
predstavlja parkirana vozila. Preventive u tom slučaju gotovo da i nema dok bi
infrastrukturni zahvati bili kapitalni. Intrigantan je ipak podatak da su prometni
policajci tijekom ove godine ispisali 17 tisuća (?!) kazni zbog nepropisnog
parkiranja. Na dnevnoj razini dakle nekih 50-ak, ali još je bizarnije da su kažnjavali
samo najeklatantnije prekršitelje – na autobusnim ugibalištima, u pješačkim
zonama, na mjestima za invalide, ostavljenih na prometnici u desnoj traci,…