Sokol – na albanskom jeziku
označava čvrstog i dobrog čovjeka, na hrvatskom nebeskog letača, predatora,
najinteligentnijeg od svih ptica. Splitov albanski reprezentativac Sokol Cikalleshi na nogometnim terenima pokazuje sve
navedene karakteristike. Ovaj 24-godišnji napadač je ovog ljeta sletio u Park
mladeži, došao je iz albanskog Kukesija s reputacijom drugog najboljeg napadača
u tamošnjem nogometnom prvenstvu, a u Hrvatskoj se u samo nekoliko mjeseci
prometnuo u jednu od glavnih zvijezda lige.
Kada i gdje je započeo tvoj nogometni put?
– Počeo sam igrati sa sedam godina u mjestu Kavaje, gradu u kojem sam
rođen. Od malih nogu sam imao sam veliku strast za nogometom i to je glavni
razlog zašto sam se počeo baviti ovim sportom. Za seniore sam zaigrao već sa 17
godina u klubu koji se zove Besa, tada sam već počeo igrati za prvu ekipu s
kojom sam trenirao, a usput bi igrao i za juniore. Sa 16 godina sam prvi put
pozvan u mlađe uzraste albanske reprezentacije.
Postoji li neki trener kojeg bi posebno želio istaknuti iz tog razdoblja?
Netko tko je najzaslužniji za tvoj napredak?
– Pa ima više njih. Fisnik Kosova mi je najviše pomogao dok sam
bio mlađi, to je trener od kojeg sam puno naučio negdje do sedamnaeste godine i
želim mu se zahvaliti na svemu što mi je pružio. Po dolasku u seniore najviše
su me podupirali Ilir Daja i Sheptim Duro, s njima
sam provodio najviše vremena, u ključnom razdoblju su mi prenijeli veliko
znanje i pružali mi neizmjernu podršku.
Jesi li imao nekog igračkog idola u mladosti?
– Kao dijete najviše sam se divio onom pravom, brazilskom Ronaldu. On je bio božanstvo za svu
djecu u Albaniji, jedno vrijeme smo gotovo svi imali onu smiješnu frizuru,
obrijanu glavu s polumjesecom koju je nosio na Svjetskom prvenstvu u Koreji i
Japanu. On je imao sve, tehniku, brzinu, šut, odličnu završnicu. Najbolji igrač
kojeg sam ikada gledao.
Možeš li nam malo detaljnije ispričati kako je došlo do tvog prelaska u
Split? Bilo je i drugih ponuda?
– U Kukesiju sam imao stvarno zapaženu sezonu, zabio sam puno golova, bio
sam drugi strijelac u prvenstvu i najbolji u svim natjecanjima. Split me
pratio, kontaktirali su me, izrazili želju da dođem u Park mladeži, a ja sam
odmah znao da je to najbolji izbor za mene. Bilo je dosta drugih ponuda,
Ukrajina je bila u igri, danski Kopenhagen, međutim želio sam biti što bliže
svojoj domovini. Već sam bio u Južnoj Koreji, u Incheon Unitedu, tamo sam
proveo skoro mjesec dana, ali jednostavno nije mi odgovaralo, bio sam predaleko
od obitelji i htio sam se vratiti. To je jedan od glavnih razloga zašto sam
ovaj put izabrao Split. Na kraju je ispalo da nisam pogriješio. Split je jedna
stepenica više u odnosu na Albaniju, klub je odličan, dobro organiziran,
izvrsno sam se snašao i moram reći da sam prezadovoljan smjerom u kojem ide
moja karijera. Nakon Splita želim napraviti još jednu stepenicu više, a to je
igrati u jednoj od najboljih europskih liga.
Možeš li nam usporediti albanski i hrvatski nogomet? Kakva je razlika?
– Hrvatska liga je puno bolja od albanske. U Albaniji se igra agresivnije,
nogomet više nalikuje na nekakvu borbu, što je dobro za očvrsnuti. Ovdje u
Hrvatskoj nogomet je tehnički superiorniji i sve je na jednoj višoj
razini.
Tko je od nogometaša iz hrvatske lige ostavio najbolji dojam na tebe?
– U Hrvatskoj ima dosta odličnih igrača. Kramarić je izvrstan napadač, zabija puno golova, sigurno će
napraviti veliku karijeru.
A od suigrača iz svlačionice?
– Marko Rog! Mlad je i još puno mora raditi kako bi ispunio ono što se
očekuje, ali ovo što pokazuje u ovoj dobi je izvanredno. Rijetko se viđa igrač
s takvim sposobnostima, pred njim je također sjajna karijera.
S kim se od suigrača najviše družiš u slobodno vrijeme?
– Sa svima sam dobar. S Belleom
sam se odmah našao jer on, kao i ja, komunicira na engleski. S Rogom se često
družim, on je simpatičan mladić, Vrgočem,
ali i s drugim igračima.
S kojim braničem ti se bilo najteže nositi kao
napadaču?
– U Splitu imamo dobre stopere, još nekoliko njih iz ostalih klubova, ali
najteže mi je bilo igrati protiv Pepea
kada sam s reprezentacijom nastupio protiv Portugala. On je odličan igrač. Osim
njega izdvojio bi i Bonuccija iz
Italije.
U reprezentaciji se također vrlo dobro snašao, što očekuješ u ovom
kvalifikacijskom ciklusu?
– Igrao sam do sada za sve uzraste albanske reprezentacije, a nastupi za A
reprezentaciju su veliko iskustvo za mene. Iznimno sam ponosan što mogu igrati
za Albaniju, za svakog našeg igrača je to posebna čast. Pred nama je zahtjevan
kvalifikacijski ciklus, neće biti lako, ali potrudit ćemo se da što bolje
prezentiramo našu zemlju. Slijedi nam teška utakmica protiv Armenije, tu moramo
pokazati što možemo. Drago mi je što sam u zadnje dvije utakmice bio u prvom
sastavu, nadam se da će tako ostati i da ću se ubrzo upisati u strijelce.
Već sada te prate inozemni klubovi. Da li je to prebrzo za tebe i
razmišljaš li o odlasku iz Splita?
– Želim prije svega ostaviti traga u ovom klubu, kao što sam već rekao,
osjećam se odlično, Split je organiziran klub, a svojim napretkom sam izuzetno
zadovoljan. Volio bih ostati bar do ljeta, a onda ako dođe dobra ponuda koja bi
zadovoljila klub i mene, sve je moguće. Ne razmišljam sada previše o tome, cilj
mi je što bolje trenirati i napredovati još više.
Gdje bi volio igrati jednog dana?
– Najviše mi se sviđaju talijanska i njemačka liga. U djetinjstvu smo u
Albaniji najviše pratili Serie A, klubovi poput Intera, Milana i Lazia imaju
mnogo navijača u mojoj zemlji. Vjerojatno zato i danas posebno cijenim
talijanski nogomet. Njemačka je pak potpuno uređena država, što se odražava i
na sam nogomet. Stadioni su puni, stil igre je napadački u većini klubova, sve
funkcionira na pravi način.
Možeš li nam za kraj reći što ti se najviše svidjelo u gradu Splitu?
– Ovo je nevjerojatan grad, posebno ljeti! Puno toga dobrog sam čuo u
Splitu, ali nisam bio ovdje. Ostao sam oduševljen kada sam došao, ovo je jedan
od najljepših gradova na svijetu. Fantastično je to što u sred zime nije
hladno, ne treba ti jaketa, prevladavaju sunčani dani, nema prometnih gužvi… Uz
to, jako mi se svidjela dalmatinska prehrana. Naročito mi se sviđa riba, kad
god izađem jedem ribu, najviše tunu.
Obitelj intelektualaca
– Otac i majka su učitelji, uvijek su posebnu pažnju pridavali školi, pa
sam uz treninge uvijek naporno učio. Imao sam jako dobre ocjene, cijela obilje
je fakultetski obrazovana, pa je to valjda normalno. Ja također želim nastaviti
njihovim stopama, cilj mi je završiti fakultet koji sam započeo u Albaniji.
Sada zbog klupskih obaveza trenutno ne mogu slušati sate, ali tu i tamo odem
položiti neki ispit. Nisam prestao učiti, siguran sam da ću ga završiti.
Zaruke
Moja djevojka zove se Kornelia,
ima 20 godina i živi u Albaniji. Trenutno studira engleski. Jako je volim i evo
sada ću ti otkriti da je planiram zaručiti u prosincu. Već dugo smo skupa,
često zna doći kod mene u Split, provodimo što više možemo vremena zajedno.
Siguran sam da će i biti jako sretna što sam je spomenuo.
