IN MEMORIAM – Zvonko Bego, čovjek koji je živio splitski Hajduk

Životna priča Zvonka Bege zlatnim slovima ispisana počinje upravo u Dioklecijanovu gradu na samom kraju 1940. godine. Točnije samo šest dana prije Božića. Krenuo je Zvonimir stopama svoje braće koji su bili nogometaši, a opijenost balunom već se gradila tokom cijelog djetinjstva. Ipak, upravo je Zvonimir bio uspješniji od Ive i Borana. No, mladi dječak u redovima Hajduka krenuo je kao čuvar mreže. Čudite se? Da, itekako, ali je pravi potez tada potegao trener Luka Kaliterna i umjesto među vratnicama mladog Begu poslao van kaznenog prostora da zaigra. 

Tako je krenula slavna priča o mladom talentu. S nepunih 17 godina Bego je upisao prvi nastup u seniorskoj momčadi svog Hajduka i to u pobijedi splitskog kluba nad zagrebačkom Lokomotivom u metropoli Hrvatske. 

Mnogo je puta isticao upravo taj prvi debi za seniorsku momčad, a pogotovo za svoj Hajduk koji mu je bio dio života u tim trenucima preokreta njegove nogometne karijere:”Moj životni san da igram u velikoj momčadi u kojoj su sve do tada briljirali najslavniji poslijeratni Hajdukovi asovi, iznenada se ostvario. Kako je igra sve više odmicala, treme je sve više nestajalo.Borio sam se svojski i polučio jedan zgoditak. Frane Matošić je, na moje ogromno zadovoljstvo, poslije utakmice koju smo dobili sa 3:1, rekao da sam igrao dobro. Bila je to za mene najveća i najdraža nagrada jer priznanje jednog velikog nogometaša i stručnjaka kakav je Frane Matošić, zaista mi je tada mnogo vrijedilo.”

Begina splitska nogometna priča trajala je 10 godina pa je tako od svog prvog nastupa od 1957. do 1967. Zvonimir odigrao 375 pogodaka, a mrežu protivnika zatresao je čak 173 puta. Prvi puta je to učinio 1958. kada je glavom matirao Vojvodinu i upravo tim svojim golom momčadi donio vrlo vrijednu minimalnu pobjedu.

Nizozemski Twente bio je prvi klub u kojeg se otisnuo Bego i to u drugom dijelu sezonu u kojoj je Hajduk došao do naslova prvaka u Kupu Jugoslavije. Potom je zaigrao u Bayeru iz Leverkusena, Austriji iz Salzburga da bi u svoju domovinu ponovno stigao 1971. godine. U toj je godini zaigrao u sinjskom Junaku, a svoj završni nogometni angažman imao je u kliškom Uskoku.

Zvonko Bego je, uz Kozlinu, Ankovića i Žanetića, jedini nogometaš Hajduka, koji je bio član momčadi olimpijskih pobjednika. Biti na sportskom Olimpu zasigurno je vrhunac ne samo za nogometaša nego za svakog sportaša. Upravo je to Begi pošlo za rukom kao jednom od najboljih sportaša u cijeloj domovini.

Počivao u miru Božjemu!