No, većina ovih nalaza još nije recenzirana, a to otežava široj znanstvenoj zajednici da procijeni ove tvrdnje. Istraživači koji rade na konvencionalnijim virusnim testovima kažu da su početni rezultati skupina pasa intrigantni i da obećavaju. Međutim, neki postavljaju pitanje može li se proces podići na razinu koja bi omogućila životinjama da ostvare značajan utjecaj.
Skupine koje rade sa životinjama sastale su se 3. studenoga kako bi razmijenili preliminarne rezultate i poboljšale koordinaciju.
Nos psa sadrži 300 milijuna receptora mirisa, dok kod čovjeka ta brojka iznosi 5 ili 6 milijuna. Upravo to psima omogućuje otkrivanje sićušnih koncentracija mirisa koje ljudi ne mogu detektirati. Poznato je i da psi u zračnim lukama otkrivaju i vatreno oružje, eksplozive i droge. Znanstvenici su također dresirali pse za otkrivanje nekih vrsta karcinoma i malarije, ali životinje se u tu svrhu ne koriste rutinski.
Istraživači ne znaju sa sigurnošću što psi nanjuše, ali pretpostavljaju da ove bolesti uzrokuju da ljudsko tijelo ispušta poseban obrazac hlapljivih organskih spojeva (VOC). Te molekule lako isparavaju stvarajući miris koji psi mogu detektirati. Raniji rad s virusima upućuje na to da virusne infekcije također mogu izazvati u tijelu takve procese.
Međutim, postoji samo jedan objavljeni članak koji govori o učinkovitosti pasa da nanjuše covid. To su psi iz Volkove studije koju on opisuje kao "pilot studiju". Istraživači su dresirali osam pasa na uzorcima uzetim iz usta i dušnika sedam osoba hospitaliziranih s covidom i sedam neinficiranih osoba. Psi su identificirali 83% pozitivnih i 96% negativnih slučajeva.
Kritičari kažu da je njemačka studija pasa koristila uzorke premalog broja pacijenata. Psi bi mogli učiti prepoznavati specifičan miris uzoraka, a ne covida, kaže Cynthia Otto, koja vodi Centar za radne pse Penn Vet na Sveučilištu Pennsylvania u Philadelphiji., piše N1