Oslobođen optužbe za seksualno iskorištavanje pastorke

Vrhovni sud potvrdio je oslobađajuću presudu M. H. optuženom za spolni odnošaj s djetetom, tj. svojom pastorkom. Prema navodima optužnice, tri i pol godine ju je seksualno iskorištavao od njene desete godine pa je to kod oštećene izazvalo teško narušavanje zdravlja i PTSP radi čega je u više navrata pokušala suicid. 

M. H. je oslobođen nepravomoćno lani. Sudsko vijeće Županijskog suda u Splitu smatralo je da djelo nije dokazano pa je oslobođen po načelu “in dubio pro reo”. Optuženi se branio da nije počinio djelo te da je sa oštećenom ostao u kontaktu i nakon što je udomljena kod druge obitelji. 

Slučaj je oštećena prijavila tek godinu dana od odlaska od majke i očuha te udomljavanja kod druge obitelji. U 7. razredu napisala je pismo i pokazala ga razrednici. Tu nije bilo spomena da ju je očuh seksualno zlostavljao, nego je njezin gnjev bio usmjeren prema majci. Tek naknadno počinje govoriti o tome, i to različito. U nekim iskazima spomenula je da je bila pet puta seksualno zlostavljanja, a u nekim da je bila iskorištavana svakodnevno tri godine. 

Iskaz vještacima nevjerodostojan

Psihijatar i psihologinja ocjenjivali su vjerodostojnost iskaza oštećene te su zaključili da se ne može smatrati vjerodostojnim. Tužiteljica je tražila novo vještačenje u Psihijatriji Vrapče, no sud je takav prijedlog odbio nakon što je vještakinja kliničke psihologije ocijenila da novo vještačenje ne bi bilo prikladno zbog protoka vremena, što u velikoj mjeri otežava utvrđivanje vjerodostojnosti iskaza. 

Tijekom postupka izvršeno je i medicinsko vještačenje oštećene s obzirom da se pregledom naknadno otkrilo da je djevica, odnosno, da nije došlo do kidanja djevičnjaka, unatoč tome što je spominjala da se radilo o potpunom spolnom odnosu. Tim vještaka je zaključio je da djevojka u inkriminiranom razdoblju nije imala potpuni spolni odnos. 

Splitskom sudu indikativno je bilo i to što Državno odvjetništvo nije tražilo pritvor, što je uobičajeno i za puno blaže oblike spolnog zlostavljanja te da optuženi nije opstruirao postupak i uredno se odazivao pozivima za raspravu. 

Nema pouzdanih dokaza 

Vrhovni sud zaključio je da nije ostvarena bitna povreda odredaba Kaznenog postupka zato što je sud odbio provesti novo psihijatrijsko-psihološko vještačenje te da vještak psihijatar nije bio proturječan u svojim nalazima, kako je to u žalbi ukazalo Državno odvjetništvo. 

Prihvaćeni su zaključci splitskog suda da nema pouzdanih dokaza da bi optuženi počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. 

Obrazložili su kako je jedini neposredni dokaz bio iskaz oštećene, a ona nije bila dosljedna u pogledu broja i načina obavljanja spolnih odnošaja. Na raspravi je kazala da se prisjetila seksualnog zlostavljanja kroz “flash backove” te joj je teško bilo odgovoriti jesu li to bila stvarna događanja ili nešto što je sanjala. Psihijatar je, pak, ukazao da spoznaje dobivene kroz noćne more, polusvjesna stanja ili flash backove ne spadaju u apsolutno sigurne dokaze.