Više od tristo arambaša “planulo” na sinjskoj Arambašijadi u pola sata! Svjetski prvaci od arambaša postali bajkeri “Pauka”

Spuštanjem zastave manifestacije na Trgu kralja Tomislava u Sinju, u subotu je i službeno okončan program sinjskog ljeta naziva “Dani Alke i Gospe Sinjske 2025.” koji u mjesecu srpnju i kolovozu u gradu alkara i Majke od milosti, Čudotvorne Gospe Sinjske okupi na tisuće ljudi – prvenstveno domaćih, onda i onih kojima je rodno ognjište u Sinju, a poslom su ili drugim prilikama otišli od njega i naposljetku onih koji zbog raznolikosti programa nabasaju baš tamo. Po mnogočemu će biti upamćena ta 2025. godina iz sinjskih naočala, a ponajviše zbog odgode Alke koja se dogodila tek četvrti put u 310 godina dugoj povijesti i megakoncerta pjevača Marka Perkovića Thompsona koji je po broju posjetitelja ušao među deset najposjećenijih na cijelom svijetu.

Po zatvaranju, mnoštvo je otišlo par koraka dalje od sinjske Pijace, na Arambašijadu, neslužbeno prvenstvo svijeta i okolice u pripremi arambaša. Naslov svjetskog prvaka osvojila je ekipa Bajkeri udarne Četvrte gardijske brigade Pauci koju je vodio Dražan Šušnjara nadimka Brajac, viceprvak je ekipa Pršutoreznica Delikatesa, a treća je bila u cijelosti ženska ekipa, samoprozvane Domaćice. Uz Brajca, arambaše u pobjedničkom lancu miješali su, kušali, dodavali sastojke i Ivan Munitić, Jure Čelan, Jure Đirlić, Ante Čovo, Vjekoslav Tarabena i Mladen Vukasović. Iz ruku prvog čovjeka grada Mira Bulja i direktorice sinjske Turističke zajednice Monike Vrgoč pobjednici su dobili peku i podpeku kao unikatni rad Ivana Knezovića izrađenu na tradicionalan način pomoću ručnog kola, zelovsku lulu, tradicionalnu kapicu kao dio nošnje i vino OPG-a Mažurin iz Radošića iznad Sinja.

Arambašijadom je rukovodio meštar od sinjskih krnjevala Žarko Romac Žare, a iz zajedničke blagajne sinjskih poreznih obveznika, jer organizator je bio grad Sinj i gradska Turistička zajednica, svim je natjecateljima bio osiguran kiseli kupus, meso i boca propan-butan plina. Radni stol glumili su kamene ploče sinjske Peškarije.

Arambašijada je, kao i Tripicijada u karnevalske dane, postala društveni događaj u alkarskom gradu. Mjesto gdje treba doći, vidjeti i biti viđen. I ne otići gladan i žedan. Prvo mirisom nadražiti nosnice, a onda pinjurom arambaš dopremiti do usta i drugih probavnih organa u lancu hranjenja. Istina je da se slogan “Tarimo složno” za Arambašijadu prepisao iz maškaranih dana, a tako je i istina da su ga ozbiljno shvatile sve ekipe, slučajni prolaznici i oni koji su ciljano došli na sinjsku Peškariju. U kratkom vremenu smazalo se oko tristo arambaša – obilno, brzo i temeljito. Puno brže nego je trajalo kuhanje koje je u sebi imalo kronologiju – zagrijavanje tekućinama, ponajviše bijelim vinom uz mineralnu vodu, potom uštimavanja rešoa i plinskih boca, pripremu mesa uz tajne sastojke koji su se krili kao zmija noge i tek onda zamotavanja mesa u kiseli kupus.
Baš su kuhari redom govorili da nezaboravni okus ovoj deliciji daje baš kupus proizveden na nekoliko mikrolokacija u sinjskom kraju i ukiseljen na tradicionalni način s kuhinjskom soli kao jedinim konzervansom.

Da nije tako pa ne bi onda i ovo tradicijsko jelo Sinja i Cetinskog kraja i način njegove pripreme bili uvršteni na popis zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske. S razlogom arambašu u Sinju zato tepaju – njegovo veličanstvo!