Više od 300 ubijenih zatočenika: Dokumentarac o logoru Negoslavci stiže u Split

Dokumentarni film „Magistrala ratnog zločina – logorNegoslavci” iznosi autentična svjedočanstva zatočenih hrvatskih branitelja i civila, uznika srpskog koncentracijskog logora u Negoslavcima 1991. godine te pojašnjava što se tamo događa. Zašto Negoslavci? Filmuvodi gledatelja u rane devedesete godine, dokumentaristički objašnjava politička previranja što predstavlja ujedno i uvod u početak velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku, odnosno u to vrijeme početak vršenja političkih i ideoloških pritisaka na ostale nacionalne pripadnosti (nesrpske).

Krajem kolovoza započeo je opći napad na grad. Puna tri mjeseca hrvatski branitelji su odolijevali danonoćnim napadima za osvajanje Vukovara. Jedina komunikacija za opskrbu hrvatskih branitelja „Kukuruzni put” bila je presječena. U gradu se nalazilo više od 15.000 civila.Protagonisti filma opisuju okolnosi napada na Vukovar kao i doživljaje stradavanja njihovih mjesta te osobne sudbine. Povezivanjem sudbina protagonista dolazimo na ishodičnu točku – mjesto Negoslavci. Kronološkim slijedom, film potkrijepljen arhivskim materijalima i svjedočanstvima progovara o „Koncentracijskom logoru Negoslavci”. Film pojašnjava značenje „tranzitnog logora”, razlog dovođenja zarobljenih hrvatskih branitelja i civila u mjesto Negoslavce te što se tamo s njima dalje događalo. Dinamičkim slijedom, dolazi se do točnih podataka gdje su zatvarani hrvatski branitelji i civili, tko ih dovodi, tko ih ispituje, tko i kamo ih odvodi. Argumentirani (arhivski potkrijepljen) podatak da je kroz„Srpski koncentracijski logor Negoslavce” prošlo oko tisuću zarobljenih hrvatskih branitelja i civila uz podatak da je 1991. godine u Negoslavcima (Popis stanovništva 1991.g.) živjelo 1682 stanovnika – jasno daje do znanja da se u tom trenutku u Negoslavcima nalaze i jake snage„JNA” kao i pripadnici „TO” te dobrovoljci iz Srbije. Film arhivskom građom te iskazima svjedoka dokazuje činjenice i pojašnjava. Kulminirajuća točka filma predstavlja činjenica da je od tisuću zatočenika – logoraša, ubijeno njih više od 300! Večina ubijenih osoba je pronađena u masovnoj grobnici kod sela Berak dok se dio osoba i dalje vodi kao nestali. Integralnim pristupom film prikazuje i progovara o današnjem stanju oko traženja nestalih osoba iz Domovinskog rata, velikom naporima i zalaganjem Ministarstva hrvatskih branitelja, civilnih udruga zatočenih i nestalih te pokušajima pojedinaca da nađu mjesto gdje su posmrtni ostaci njihovih najmilijih. Humanitarno pitanje koje se provlači kroz cijeli film je kako doći do podataka, svjedoka i ostalih materijalnih dokaza kako bi se pomoglo upronalaženju nestalih osoba iz Domovinskog rata.Što znači biti logoraš? Svaka osoba koja je protupravno lišena slobode, pod prisilom odvedena, zatvorena i zlostavljana jest logoraš. Jesu li i nestale osobe bili logoraši ? Jesu. Ovo je priča o logorašima koji su bili u Negoslavcima.

O nastanku dokumentarnog filma, svjedočanstvima,važnosti očuvanja sjećanja na Domovinski rat te ulozi manifestacije „Večeri dokumentarnog filma o Domovinskom ratu” Muzeja Domovinskog rata u Splitu u prenošenju povijesnog iskustva mlađim generacijama razgovarali smo s Ivanom Turudićem, autorom serijala „Magistrala ratnog zločina“.

1. Što Vas je potaknulo na snimanje ovog dokumentarnog filma i koliko je bilo zahtjevnoistražiti i filmski oblikovati temu koja je obrađena?

Ovo je peti nastavak dokumentarnog serijala pod nazivom „Magistrala ratnog zločina“. Kroz svaki nastavak nastojimo dokumentirati sudbine ljudi, svjedočanstva i stradanja koja ne smiju pasti u zaborav. Ipak, želim posebno naglasiti da je humanitarna dimenzija našeg rada, a prije svega potraga za nestalim osobama, uvijek iznad samog filma. Film je sredstvo kojim čuvamo istinu, ali i podsjećamo na obvezu da se ne odustane od potrage za onima čija je sudbina još uvijek nepoznata.

Na snimanje dokumentarnog filma „Magistrala ratnog zločina – logor Negoslavci“ potaknula nas je potreba da se sačuva istina o patnji ljudi koji su prošli kroz zatočeništvo, poniženja, zlostavljanja i nečovječne uvjete u srpskom koncentracijskom logoru Negoslavci. Smatralismo da njihove sudbine ne smiju ostati zaboravljene niti njihove patnje prepuštene vremenu.

Istraživanje je bilo iznimno zahtjevno, ne samo zbog prikupljanja dokumentacije i svjedočanstava nego i zbogemocionalne težine svega što smo slušali. Svako svjedočanstvo nosi svoju bol, a iza svakog imena nalazi se ljudska sudbina. Posebno je teško bilo slušati žene i muškarce koji su, nakon svega što su proživjeli, ponovno morali prolaziti kroz najteže trenutke svojih života kako bi njihova patnja ostala zabilježena.

Naš je cilj bio njihovoj patnji dati glas i dostojanstvo koje zaslužuje, ali i poslati jasnu poruku da nijedna žrtva ne smije biti zaboravljena i da potraga za istinom, kao i za nestalima, mora trajati sve dok se ne rasvijetli sudbina svakoga od njih.

2. Postoji li neka posebna priča, sudbina ili svjedočanstvo koja Vas je posebno dirnula tijekom rada na dokumentarnom filmu?

Teško je izdvojiti samo jednu priču jer je svako svjedočanstvo posebno i svaka sudbina nosi svoju tragediju. Najviše nas je pogađala činjenica da su ljudi, djeca, žene i muškarci, u logoru bili izloženi fizičkom i psihičkom nasilju, ponižavanju, strahu, neizvjesnosti i potpunom oduzimanju ljudskog dostojanstva.

Posebno su potresna svjedočanstva logorašica, čija je patnja često ostajala skrivena, prešućena ili nedovoljno istražena. Njihova bol, strah i poniženje ne mogu se izmjeriti riječima. Jednako tako, svjedočanstva muškaraca koji su preživjeli zatočeništvo govore oiskustvima koja ostavljaju trajne posljedice na čovjeka.

Ono što nas je najviše dirnulo jest snaga preživjelih da nakon toliko godina ponovno progovore o onome što su prošli. Njihova svjedočanstva nisu samo osobna sjećanja,nego trajno upozorenje i obveza svima nama da se takva patnja nikada ne zaboravi.

3. Smatrate li da su neke važne teme iz Domovinskog rata još uvijek nedovoljno istražene i zastupljene u hrvatskom dokumentarnom filmu?

Svakako. Smatramo da još uvijek postoje brojne nedovoljno istražene i predstavljene teme izDomovinskog rata, a posebno sudbine zatočenika u srpskim koncentracijskim logorima i njihova stradanja. Patnja logorašica i logoraša, njihova svjedočanstva i posljedice koje su zatočeništvo ostavilo na njihove živote zaslužuju mnogo veću pozornost.

Posebno je važno govoriti o ženama koje su prošle kroz logorska mučenja i poniženja i nevinoj dječici. Njihova iskustva često su ostajala u sjeni drugih ratnih događaja, a upravo je važno da se i njihova istina zabilježi, dokumentira i prenese budućim generacijama.

Dokumentarni filmovi imaju važnu ulogu u tom procesu jer čuvaju autentična svjedočanstva ljudi koji su preživjeli strahote rata. Vrijeme prolazi, a svjedoka je sve manje. Zato je naša odgovornost da njihove priče zabilježimo dok još imamo priliku čuti ih iz prve ruke.

4. Koliko su manifestacije kao što su „Večeri dokumentarnog filma o Domovinskom ratu” Muzeja Domovinskog rata u Splitu važne u očuvanju sjećanja na Domovinski rat i prenošenju povijesnog iskustvamlađim generacijama?

Takve manifestacije iznimno su važne jer omogućuju da se istina o Domovinskom ratu prenosi kroz autentična svjedočanstva ljudi koji su ga proživjeli. Posebnu vrijednost imaju projekcije filmova koji govore o sudbinama logoraša, jer publika tada ne upoznaje samopovijesne događaje nego i ljudsku stranu rata – bol, strah, patnju i borbu za dostojanstvo.

Važno je da mlađe generacije razumiju kako iza povijesnih činjenica i brojki stoje stvarni ljudi, njihove obitelji i životi koji su zauvijek promijenjeni. Logorašice i logoraši nisu samo dio povijesti. Oni su ljudi koji i danas nose posljedice onoga što su proživjeli.

Zato su ovakve manifestacije mjesta sjećanja, učenja i odgovornosti. One nam pomažu da ne zaboravimo i da budućim generacijama ostavimo istinu kao trajno svjedočanstvo.

5. Što biste poručili publici i zašto ne bi trebala propustiti projekciju Vašeg dokumentarnog filma?

Pozivamo publiku da pogleda dokumentarni film „Magistrala ratnog zločina – logor Negoslavci“ otvorena srca i s poštovanjem prema svim ljudima čija su svjedočanstva dio ovog filma.

Ovaj film nije samo priča o jednom logoru. To je priča o ljudskoj patnji, strahu, poniženju i borbi za preživljavanje. To je priča o djeci, ženama i muškarcima kojima je oduzeta sloboda, koji su prošli kroz teška stradanja i koji i danas nose sjećanja na proživljeno.

Željeli smo da njihovi glasovi ne utihnu, da njihova patnja ne bude zaboravljena i da njihove sudbine ostanu trajno zabilježene. Ne možemo promijeniti ono što su prošli, ali možemo učiniti da njihova svjedočanstva ostanu sačuvana.

Kroz naš rad i aktivnosti nastojimo sačuvati istinu o Domovinskom ratu, ali i nastaviti ono što s pravom nazivamo posljednjom bitkom Domovinskog rata – potragom za nestalima. Sve dok se ne pronađe svaki nestali hrvatski branitelj i civil, naša odgovornost i obveza ostaju neispunjene.

Pozivamo sve zainteresirane da nam se pridruže u subotu, 14. studenoga 2026. godine, u 18:00 sati, u kinu Cineplexx City Center one Split, na premijeruprojekcije dokumentarnog filma „Magistrala ratnog zločina – logor Negoslavci“

SUBOTA 14. STUDENOGA 2026.

18:00 MAGISTRALA RATNOG ZLOČINA – LOGORNEGOSLAVCI – PREMIJERA

Redateljica i scenaristica: Gordana Pintarić / Republika Hrvatska / 2026. / ′76

Autor serijala: Ivan Turudić

Produkcija: Hrvatski domoljubni film

Producent: Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora Splitsko-dalmatinske županije

Lokacija projekcije: Cineplexx City Center one Split, Vukovarska 207, 21000 Split.