Grad Split pogodovao Tommyju i u božićnicama za zaposlenike u Banovini! Kršili Zakon mišljenjem Ministarstva od prije 11 godina…

Svi zaposlenici splitske Gradske uprave, njih 445, par dana prije Božića dobili su bon za kupovinu namirnica u tvrtki Tommy d.o.o., poduzetnika Tomislava Mamića koji je baš nekoliko dana unatrag najavio izlazak na lokalne izbore sredinom svibnja kao nositelj liste za splitski Parlament. 445 zaposlenika po 600 kuna.
Iako su i brojne druge gradske tvrtke ‘blagdansku spizu’ svojim djelatnicima osigurale baš u ovom lancu trgovina, grad Split je bez provedene javne nabave, odabrao baš Tommy kao trgovački lanac za ispunjenje odrednica kolektivnog ugovora. Temeljem tog ugovora grad Split je dužan jednom godišnje svojim zaposlenicima dati dar koji se tradicionalno isplaćuje uoči božićnih blagdana.
– Pojedinačna vrijednost dara ne prelazi iznos na koji se, prema propisima, ne plaća porez na dohodak – stoji u članku 61. kolektivnog ugovora. Maksimalan iznos tog ‘dara’, tako je, 600 kuna.
Pogodovanje trgovačkom lancu ovdje pak poprima dimenzije političkog skandala i afere u kojoj ‘upletene prste’ imaju ljudi iz nekoliko opcija od kojih su, oni glavni, odlučili ući u politički ring za nekoliko tjedana. Tomislav Mamić čak je u jednom trenutku i zaželio sjesti u fotelju u Banovini, ali brzo su se ‘karte posložile’ pa se ispostavilo kako je političkim ‘pucnjem u prazno’ taktizirao s Brankom Ramljak s kojom je, tobože, pronašao zajednički jezik u boljitku Splićana. Boljitku kakav već tri desetljeća uzgajaju razne političke opcije pa umjesto poboljšanja života građana, pozicije koriste za korupciju i ispunjenja raznih želja.

Nije nego…

Prve sumnje na nelogičnosti izazvao je iznos od 236.829 kuna kojeg je grad Split, kojim još kratko vrijeme upravlja HDZ-ovac Andro Krstulović Opara, u prosincu 2020. godine, za božićne bonove zaposlenika, uplatio na račun Tommyja. Priča se tu počela otpetljavati, a dodatno ju je ‘začinio’ odgovor iz Banovine na jednostavno pitanje – Zbog čega se, sukladno Zakonu o javnoj nabavi, za ovakvu novčanu transakciju nije provela javna nabava?
Inače, u spomenutom Zakonu jasno stoji kako je naručitelj, zbog odabira gospodarskog subjekta (trgovačke kuće) kod kojeg će zaposlenici naručitelja kupovati robu, za iznose veće od 200 tisuća kuna, dužan provesti postupak javne nabave.
U odgovoru, kojeg je potpisala ovlaštena pročelnica Upravnog odjela za financijsko upravljanje i kontroling Olenka Dadić, stajalo je kako je grad Split još 2010. godine zatražio od nadležnog Ministarstva mišljenje primjenjuje li se Zakon, ako je, laički kazano, u pitanju samo kupovina namirnica. Grad je tada tražio mišljenje za bonove za socijalu, a odgovor Ministarstva bio je kako ‘oni smatraju da se na odabir prodavaonica ne primjenjuje Zakon’. Dakle, za kršiti Zakon dovoljno je imati mišljenje jednog ministarstva.
Bitno je i spomenuti kako je mišljenje tadašnjeg Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, tražila pročelnica Vesna Alač dok je još Željko Kerum ‘vladao’ Dioklecijanovom ostavštinom, a koja je s prvim danom 2019. godine otišla u mirovinu. Alač je bila članica SDP-a.
– Sukladno takvom mišljenju nije se provodila nabava putem natječaja – kaže Dadić nastavljajući kako je uobičajena praksa bila da se bon uzme kod trgovačkog lanca koji Gradu ponudi najveći rabat.
– Kako je zadnjih godina najveći rabat ponudio Tommy, odluka je da bonove zaposlenici dobiju bon u tom trgovačkom lancu – objasnila je pročelnica. Tommy je u prosincu 2020. godine ponudio rabat od 11,3%, što u brojkama znači 30.171 kunu.

Logično se, nastavno na odgovor, postavlja i protupitanje jesu li i drugi trgovački lanci ponudili rabat i tko je zapravo uopće tražio takve ponude. Do zaključenja teksta odgovor nismo dobili (Op.a. Odgovor smo čekali punih 25 dana).

Skrivena javna nabava

Kako Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva više formalno ne postoji zbog promjena od prije nekoliko godina, zanimalo nas je stoji li aktualno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja kod ključnog mišljenja iz 2010. godine.
Opširan odgovor, nakon gotovo dva tjedna čekanja, kao suma sumarum svega napisanog, imao je prvu rečenicu tog objašnjenja. Naručitelji su, veli glasnogovornica Ministarstva, u ovakvom slučaju mogli postupiti na dva načina – javnom nabavom ili javnom objavom Poziva za dostavu ponuda. Riječ ‘javno’ u oba navrata, iz gledišta grada Splita, ‘skrivala se’ ispod mišljenja starog 11 godina. Mišljenja koje je trebalo biti opravdanje preskakanja zakonskih procedura.
Iz Ministarstva su, dodajmo, do detalja objasnili oba procesa koja se, očito je, u gradu Splitu nisu poštovala. U cijeli bi se slučaj trebao uključiti i DORH koji bi, po riječima uglednog splitskog odvjetnika Vinka Ljubičića, trebao započeti izvide za grubo kršenje zakona.

Krajem veljače i Večernji list je na relaciji grad Split – Tommy otkrio obostrani interes proveden čak i preko socijalne politike te sedam milijuna gradskih kuna danih bez natječaja. Do danas nije poznat rasplet te priče koja je tako još jedna u nizu u zemlji koja je postala sinonim za populizam i prigodničarske riječi, ali i ljude koji su već davno izgubili vjeru u politiku i institucije. Pravednu politiku i poštene institucije.

POSLJEDNJE DODANO: