Sudbina čovjeka čiji je uzvik obilježio Domovinski rat: Poginuo gotovo na istu godišnjicu

Jedan od najprepoznatljivijih trenutaka Domovinskog rata dogodio se 21. rujna 1991. godine, kada su nad šibenskim područjem oborena dva zrakoplova bivše JNA. Snimka s položaja kod Zečeva obišla je Hrvatsku, a u povijest je ušao glas mladog gardista Filipa Gaćine i njegov uzvik: „Obadva, obadva! Oba su pala!“

Gaćina je tada imao samo 22 godine. Sedam godina kasnije, gotovo na isti datum, njegov život završio je na sasvim drugom ratnom nasljeđu – minskom polju.

Tog rujanskog dana 1991. godine iznad šibenskog kraja zabilježeno je više od 50 preleta zrakoplova bivše JNA. Hrvatska obrana tada još nije imala razvijen sustav dojave o kretanju neprijateljskih letjelica, pa su se pripadnici na promatračnici kod Zečeva oslanjali na vlastite oči i uši.

Kada su začuli približavanje zrakoplova, sve se odvijalo u nekoliko trenutaka. Filip Gaćina pripremao je streljivo, Neven Livajić zauzeo je položaj sa „Strijelom 2M“, dok je Goran Pauk bio za protuzrakoplovnim topom. U blizini je HRT-ov snimatelj Ivica Bilan uključio kameru.

Dva zrakoplova JNA, koja su iz smjera Visa letjela prema Žirju, ubrzo su se našla iznad područja Rogoznice. Zbog snažnog sunca koje je dolazilo iz njihove pozadine bilo ih je teško uočiti, a još teže precizno naciljati.

Ipak, hrvatski branitelji uspjeli su pogoditi oba zrakoplova.

Pauk je protuzrakoplovnim topom 20 mm pogodio prvi, dok je Livajić sustavom „Strijela 2M“ oborio drugi. Jedan zrakoplov pao je nedaleko od mjesta na kojem je pogođen, dok se drugi srušio u blizini Žirja.

Sve je zabilježila kamera Ivice Bilana. U trenutku kada je postalo jasno da su oba zrakoplova pogođena, na snimci se pojavljuje ozareno lice mladog Gaćine koji, u naletu emocija, viče:

– Pogodija ga je, pogodija ga je, obadva, obadva, oba su pala!

Snimka je ubrzo postala jedan od simbola otpora tek stvorene hrvatske vojske. Gaćinin spontani usklik ostao je trajno povezan s tim ratnim danom i postao dio kolektivnog sjećanja na Domovinski rat.

No njegova životna priča završila je tragično.

Nakon rata Gaćina se zaposlio kao pirotehničar u AKD-u “Mungos”, radeći na razminiranju područja zaostalih iz ratnog razdoblja. Posao kojim je pomagao da se minski opasna područja ponovno učine sigurnima za druge na kraju je postao koban za njega.

Dana 22. rujna 1998., samo dan nakon sedme obljetnice događaja koji ga je učinio poznatim cijeloj Hrvatskoj, Filip Gaćina poginuo je na minskom polju. Imao je manje od 30 godina.

Tako je čovjek čiji je glas 1991. godine simbolizirao pobjedu nad dva neprijateljska zrakoplova svoju posljednju bitku vodio protiv opasnosti koja je Hrvatskoj ostala nakon rata – zaostalih mina.