U srcu splitske četvrti Lovret, u kvartovskom kafiću imena “Mimmo”, proteklog tjedna odvila se priča o zajedništvu, podršci i neizmjernoj ljubavi prema konobarici po imenu Emma. Ova priča ne bi bila potpuna bez ključnih protagonista – vlasnika kafića Luke i našeg poznatog glazbenika Zlatana Stipišića Gibonnija. Emma, neumorna radnica i duša kafića, najavila je svoj odlazak, ostavljajući za sobom prazninu koju je teško zamisliti. Ali Luka, čovjek s velikim srcem nije mogao dopustiti da se to dogodi bez odgovora. Odlučio se obratiti Gibonniju, prijatelju i redovitom gostu, kako bi zajedno stvorili nešto posebno za Emmu – pjesmu koja bi joj pokazala koliko je cijenjena i voljena.
Tako je počela izrada Gibonnijeve balade, posvećene konobarici čiji je prisustvo svakodnevno obogaćivalo kafić. Stihovi su nastajali kao produkt iskrenog prijateljstva i divljenja prema Emmi, a kada je pjesma bila gotova, svi su se udružili kako bi je snimili. “Emma’s Band Aid”, kako su nazvali svoj privremeni glazbeni sastav, u ovom je slučaju bio ključ uspjeha.
Najvažniji trenutak došao je na Valentinovo, kada su pronašli idealan trenutak za otkriti pjesmu Emmi. Dok je izlazila iz kafića, zvuk balade ispunio je prostor, izazivajući iznenađenje i duboke emocije kod Emme.
– Naravno da mi je drago, i da sam ganuta i da me je ta gesta prekrasna, i od strane Gibonnija, ali više od strane mojih prijatelja i kolega koji su se odlučili za tako nešto, s kojima sam svaki dan tu i privatno. Inače, ovdje je najbolja kava u gradu, pa često dođem tu piti kavu. Svi smo ovdje stvorili malu zajednicu koja je predivna, puna ljubavi i emocija, i teško je otići odavde, ali tu naravno nije kraj. Mi smo svi ovdje dobri, i dalje ću piti kavu tu, nigdje drugdje. Vezani smo svi zajedno, tako da je stvarno jedna predivna gesta i stvarno više ne znam što bih rekla, iako sam inače vrlo rječita, ostavili su me bez riječi na duže vrijeme – veli nam Emma.
– Ako netko traži posao i misli se oko bilo čega, neka dođe u Mimma, bolji tretman neće nigdje drugdje dobiti.
Govoreći o samoj pjesmi, Emma je dodala.
– Pjesma je nekakva naša interna zezancija koja je nastala kao plod našeg vremena koje smo proveli svi zajedno. Nije ozbiljna, nije za top ljestvice niti bi se netko šire mogao prepoznati o čemu se radi, jer je to baš naše nešto interno i intimno i jako simpatično. Kad su pustili pjesmu, tog trenutka sam ja bila na poslu, radila sam, bilo je stvarno posla i oni su me izveli van i na zvučnike pustili pjesmu. Odmah sam shvatila o čemu se radi jer su se svi našli, smijali su se i bilo je veselo, bilo je zabavno i jako emocionalno. Nisam plakala, ali bilo je dosta emocija.
I dok pjesma ostaje unutar zidova “Mimma”, njezin utjecaj na Emmu i sve one koji su sudjelovali u njezinoj kreaciji ostaje neprocjenjiv.
