POSEBAN PRILOG

Sestre Zaninović iskreno o rivalstvu i karijeri: “Nikad nismo htjele biti suparnice, a danas i naša djeca osvajaju medalje”

Piše:
Foto: Luka Mladinić

Portal Dalmacija News donio je poseban televizijsko-produkcijski spektakl pod nazivom “Sritan ti rođendan, grade” – dvosatnu emisiju uživo s mula na Matejuški koja je gledatelje kroz priče, priloge i glazbu provela kroz samo srce Sudamje. Jedan od priloga bio je i razgovor sa sestrama Anom i Lucijom Zaninović, ovogodišnjim dobitnicama Nagrade Grada Splita.

U razgovoru s novinarom Davorom Burazinom prisjetile su se svojih uspješnih sportskih karijera tijekom kojih su osvojile čak 15 medalja na najvećim svjetskim natjecanjima.

Uf, prošlo je već 10 godina… Kad tako izgovorite brojku i malo bolje pogledate, tek tada shvatite koliko je vremena prošlo. Drago nam je što je grad Split prepoznao naš trud, rad i rezultate koje smo ostavile gradu Splitu i Hrvatskoj – kazala je Lucija Zaninović.

Ana je istaknula kako su obje ostale aktivne u sportu i nakon završetka profesionalnih karijera.

Lucija je danas predsjednica jednog od najuspješnijih taekwondo klubova u Hrvatskoj, Europi pa i svijetu, dok sam ja nastavila trenerskim putem u Taekwondo klubu Marjan. Svoje iskustvo koje smo stekle kao vrhunske sportašice želimo prenijeti na djecu i nove generacije – rekla je Ana.

Na pitanje tko bi pobijedio u međusobnoj borbi da su obje bile na vrhuncu forme, sestre su kroz smijeh priznale kako nikada nisu željele stvarati rivalstvo.

Previše smo povezane da bismo stale jedna nasuprot drugoj, čak ni na treningu. Jedino što znamo jest dobro se porječkati, ali nakon dvije minute sve je opet po starom – kazala je Ana, dodavši kako bi od Lucije “uzela” njezin snažan udarac nogom u glavu.

Lucija je istaknula kako je Ana uvijek bila okretnija i tehnički vještija.

Razgovor je bio posebno emotivan kada su govorile o Taekwondo klubu Marjan i njegovu razvoju.

Ja sam bila prvi član Taekwondo kluba Marjan još 2000. godine kada je osnovan. Danas, kada vidite koliko je vrhunskih sportaša, trenera i djece prošlo kroz klub, srce mi je puno – rekla je Ana.

Lucija je dodala kako su mnogi vjerovali da će klub završiti njihovim odlaskom iz profesionalnog sporta, no dogodilo se upravo suprotno.

Znale smo da to nije kraj i drago mi je što smo pokazale gdje smo, što smo i što još možemo napraviti – poručila je.

Za kraj razgovora otkrile su kako su i njihova djeca krenula njihovim sportskim putem.

Jesu, naravno – odgovorile su kroz smijeh na pitanje treniraju li taekwondo.

Dodale su kako se ne žele previše miješati u njihov sportski razvoj te sve prepuštaju trenerima, ali priznaju kako su već stigle i prve medalje.