Sestre Zaninović iskreno o rivalstvu i karijeri: “Nikad nismo htjele biti suparnice, a danas i naša djeca osvajaju medalje”
Portal Dalmacija News donio je poseban televizijsko-produkcijski spektakl pod nazivom “Sritan ti rođendan, grade” – dvosatnu emisiju uživo s mula na Matejuški koja je gledatelje kroz priče, priloge i glazbu provela kroz samo srce Sudamje. Jedan od priloga bio je i razgovor sa sestrama Anom i Lucijom Zaninović, ovogodišnjim dobitnicama Nagrade Grada Splita.

U razgovoru s novinarom Davorom Burazinom prisjetile su se svojih uspješnih sportskih karijera tijekom kojih su osvojile čak 15 medalja na najvećim svjetskim natjecanjima.
– Uf, prošlo je već 10 godina… Kad tako izgovorite brojku i malo bolje pogledate, tek tada shvatite koliko je vremena prošlo. Drago nam je što je grad Split prepoznao naš trud, rad i rezultate koje smo ostavile gradu Splitu i Hrvatskoj – kazala je Lucija Zaninović.
Ana je istaknula kako su obje ostale aktivne u sportu i nakon završetka profesionalnih karijera.

– Lucija je danas predsjednica jednog od najuspješnijih taekwondo klubova u Hrvatskoj, Europi pa i svijetu, dok sam ja nastavila trenerskim putem u Taekwondo klubu Marjan. Svoje iskustvo koje smo stekle kao vrhunske sportašice želimo prenijeti na djecu i nove generacije – rekla je Ana.
Na pitanje tko bi pobijedio u međusobnoj borbi da su obje bile na vrhuncu forme, sestre su kroz smijeh priznale kako nikada nisu željele stvarati rivalstvo.
– Previše smo povezane da bismo stale jedna nasuprot drugoj, čak ni na treningu. Jedino što znamo jest dobro se porječkati, ali nakon dvije minute sve je opet po starom – kazala je Ana, dodavši kako bi od Lucije “uzela” njezin snažan udarac nogom u glavu.
Lucija je istaknula kako je Ana uvijek bila okretnija i tehnički vještija.

Razgovor je bio posebno emotivan kada su govorile o Taekwondo klubu Marjan i njegovu razvoju.
– Ja sam bila prvi član Taekwondo kluba Marjan još 2000. godine kada je osnovan. Danas, kada vidite koliko je vrhunskih sportaša, trenera i djece prošlo kroz klub, srce mi je puno – rekla je Ana.
Lucija je dodala kako su mnogi vjerovali da će klub završiti njihovim odlaskom iz profesionalnog sporta, no dogodilo se upravo suprotno.

– Znale smo da to nije kraj i drago mi je što smo pokazale gdje smo, što smo i što još možemo napraviti – poručila je.
Za kraj razgovora otkrile su kako su i njihova djeca krenula njihovim sportskim putem.
– Jesu, naravno – odgovorile su kroz smijeh na pitanje treniraju li taekwondo.
Dodale su kako se ne žele previše miješati u njihov sportski razvoj te sve prepuštaju trenerima, ali priznaju kako su već stigle i prve medalje.



