Šest mrtvih, 100 milijuna eura štete i još bez odgovora: Omiš čeka obnovu

Omiš se više od dva mjeseca nakon katastrofalnog požara pokušava oporaviti od tragedije koja je ugasila šest života i iza sebe ostavila oko 100 milijuna eura štete. Iza zgarišta, uništenih domova i poslovnih prostora ostali su ljudi kojima je u svega nekoliko sati nestalo sve što su godinama gradili. – piše Index.

Dok se dio stradalih još bori za život, a uzrok jedne od najtežih požarnih tragedija u Hrvatskoj i dalje ostaje nepoznat, oni koji su u požaru izgubili svoje domove i imovinu vode vlastitu borbu za povratak normalnom životu.

U požaru ostala bez kuće: “Ne znam kome se obratiti”

Marina Ozretić jedna je od onih koji su u požaru ostali bez svega što su godinama gradili. Privremeni smještaj pronašla je kod rodbine, a konkretne odgovore o obnovi kuće još čeka.

– Kako je situacija bila nakon požara, tako je i danas. Nitko mi ne zna reći što bih trebala napraviti ni kome se obratiti. Ne znam vodi li to Grad, država, Županija ili netko drugi. Mogu se javiti Gradu, ali kada se javim, kažu mi da ništa ne znaju. Ne znam kakva je situacija s mojim slučajem niti što bih konkretno trebala poduzeti, a financijski nisam u mogućnosti sama obnoviti kuću“, govori Marina Ozretić.

Prisjećajući se večeri u kojoj je izbio požar, kaže da je odluku o bijegu donijela sama, svjesna opasnosti koja joj prijeti. Vjeruje da bi, da nije na vrijeme napustila kuću, i sama postala jedna od žrtava vatrene stihije. “Da nisam razmišljala svojom glavom i da nisam sama krenula bježati, vjerojatno bih izgorjela zajedno s kućom. Da sam ostala deset minuta duže, ne bih preživjela”, prisjeća se Marina.

Osim izgubljenog doma, najteže joj pada što ni nakon dva mjeseca ne zna kako će obnoviti kuću ni hoće li dobiti pomoć.

– Možda je njima to malo vremena, s obzirom na to da se takva situacija nikada prije nije dogodila, ali meni je to puno. Moram negdje vidjeti da se nešto pomiče s mjesta kako bih mogla imati nadu u bolje sutra“, govori Marina.

Nema pomaka. “Dovedeni smo do zida”

Nakon požara organizirana je velika akcija čišćenja, volonteri su priskočili u pomoć, a susjedi su se udružili kako bi jedni drugima olakšali prve dane nakon tragedije. No, početni val solidarnosti s vremenom je splasnuo, gradske mogućnosti pokazale su se ograničenima, a državna financijska pomoć zapela je u birokraciji. Ljudi su tako ostali oslonjeni jedni na druge, no ta pomoć, kako nam govori Goran Lović, više nije dovoljna.

– Prošlo je više od dva mjeseca od požara, a mi smo trenutačno u jako teškom stanju. Ljudima nije lako. Ostali su bez kuća, kuće su im nagorjele ili izgorjele, a novčane pomoći nema. Ljudi su u šoku i više ne znaju kome se obratiti. Jednostavno su dovedeni do zida. Država ljudima nije isplatila nikakva sredstva za obnovu.

– Na početku smo krenuli s uređenjem protupožarnih putova i čišćenjem, ali radovi su se smanjili. Došli smo do zida jer ne možemo piliti na privatnom zemljištu, a ne možemo samostalno intervenirati ni na državnom. Imovinskopravni odnosi su zapetljani, a nemamo odgovarajući zakonski okvir koji bi omogućio čišćenje i sanaciju”, govori Goran Lović, vlasnik beach bara koji je izgorio u požaru na području Lokve Rogoznice.

Dodaje da u sanaciji opožarenog područja izostaje konkretnija pomoć institucija koje bi u tome trebale imati važnu ulogu, poput Hrvatskih voda, Hrvatskih cesta i Hrvatskih šuma.

– Najvažnije je kako ćemo obnoviti kraj i kako ćemo spriječiti da se ovo ponovi. Kada će Hrvatske vode doći i napraviti hidrante? Kada će Hrvatske ceste očistiti teren kako stabla ne bi padala uz cestu? Imamo problem kako vratiti život u naš kraj.

Te velike državne službe imaju toliko zaposlenih, a nisu u stanju poslati ljude koji bi došli ovamo i odradili posao. Mi smo već mjesecima u tuzi. Još nije sve ni očišćeno, a kamoli da je nešto ponovno posađeno. Sve što je dosad napravljeno, rezultat je dobrovoljnog rada građana. Vrijeme prolazi, kasnimo, a za pet mjeseci počinje nova sezona”, kaže Lović.

Stanovnici traže odgovore o istrazi i sustavu uzbunjivanja

Ni 75 dana nakon požara u Omišu nije poznat njegov uzrok. Policija je pokrenula kriminalističko istraživanje i izuzela snimke nadzornih kamera, među ostalim i one koje joj je predao Goran Lović, čiji se restoran nalazi u blizini mjesta izbijanja požara.

Lović sumnja da je požar podmetnut, no istraga još nije završena. Dugotrajna neizvjesnost među stanovnicima, kaže, izaziva sve veći nemir i ljutnju jer, prema informacijama koje dolaze do njih, nema vidljivih pomaka u utvrđivanju odgovornosti.

– Omiš je od tada baš tužan grad. Ljude tuga još nije prošla, a sada su već pomalo i ljuti jer se u postupku pronalaska krivca za ovaj događaj ništa ne događa, barem se o tome ništa ne komunicira s ljudima i javnošću“, smatra Julija Hrstić.

Neaktiviranje SRUUK-a, sustava vrijednog oko osam milijuna eura, izazvalo je brojna pitanja o tome zašto stanovništvo nije pravodobno upozoreno na opasnost i je li se time moglo spriječiti dio tragičnih posljedica.

– Želimo odgovore zašto se nije aktivirao SRUUK. To mnoge zanima. Sustav se tijekom požara na Braču aktivirao, a zašto nije u Omišu? Nama je najveći broj ljudi poginuo i stradao u Maloj Luci, koja je zapravo udaljena od mjesta Lokve Rogoznice, gdje je požar počeo. Da se postupilo kako je trebalo, pitanje je što bi bilo. Svi mogu žaliti i pitati se, ali tih ljudi više nema.“

Požar ugasio šest života: “Za mnoge više ništa neće biti isto”

Požar u Lokvi Rogoznici odnio je šest života, a deseci ljudi pritom su ozlijeđeni. Među žrtvama su bili umirovljeni omiški vatrogasac Drago Lelas (79) te sezonske radnice Dragana Antešević (34) i Katica Nikolić (58). Posljednja žrtva preminula je u splitskoj bolnici, više od dva mjeseca nakon požara.

Kako govori Hrstić, obnova prirode i domova bit će dug i težak proces, no najteže će biti onima koji će se vratiti u svoje kuće, a u njima više neće biti njihovih najmilijih. Upravo zato, poručuje, Omiš i ljudi koji su prošli kroz ovu tragediju ne smiju biti zaboravljeni.

– Iz jedne obitelji je troje ljudi umrlo. Čovjek je izgubio ženu, oca i majku. On se još oporavlja. Koliko treba biti jak u glavi da nastaviš živjeti dalje zbog djece, ne znam ni sama. To je tragedija koja je pogodila Omiš. Osim izgorenog, izgubljeni su ljudski životi. Za mnoge obitelji više ništa neće biti isto i to se ne smije zaboraviti i zanemariti. – piše Index.

Za stanovnike Omiša požar nije završio onoga dana kada je ugašena vatra. Za neke je ostavio uništene domove, a za druge gubitke koji se ne mogu nadoknaditi. Dok se čeka obnova i odgovori o uzrocima tragedije, ostaje pitanje koliko će još vremena proći prije nego što se na opožarenom području ponovno počne graditi život.