Šest godina upozoravanja bez rješenja: Tokić traži promjene za osobe s invaliditetom u Splitu

Ivan Tokić, predsjednik Županijske udruge slijepih Split, poslao je priopćenje u kojem upozorava na dva pitanja za koja smatra da ih Grad Split godinama ne rješava – položaj korisnika invalidskih mirovina te pravo na besplatan javni gradski prijevoz za nezaposlene osobe s invaliditetom.

Kako navodi Tokić, osobe koje su zbog invalidnosti i gubitka radne sposobnosti morale otići u mirovinu u 40-im ili 50-im godinama jesu umirovljenici, no kod pojedinih gradskih prava, potpora i povlastica namijenjenih umirovljenicima dodatno se postavlja dobna granica.

Njegovo priopćenje prenosimo u nastavku:

– Godinama upozoravam Grad Split na dva pitanja koja se mogu riješiti, ali se uporno ostavljaju po strani.

Prvo je pitanje položaja korisnika invalidskih mirovina. Osoba koja je zbog invalidnosti i gubitka radne sposobnosti morala otići u mirovinu s 40, 45 ili 50 godina jest umirovljenik. Ipak, kod pojedinih gradskih prava, potpora i povlastica namijenjenih umirovljenicima dodatno se postavlja dobna granica, pa takva osoba za ostvarivanje određenih prava mora čekati 60 ili 65 godina.

Posebno je teško opravdati takav kriterij kada znamo da upravo među korisnicima invalidskih mirovina ima ljudi s vrlo niskim primanjima.

Ako Grad neko pravo želi namijeniti osobama starijima od 60 ili 65 godina, neka ga tako i definira. Ali ako govorimo o pravima umirovljenika, onda nije logično da se iz njih isključuje dio ljudi koji su mirovinu već ostvarili.

Nitko ne traži da sva prava, bez ikakvih kriterija, pripadaju svima. Visina mirovine, ukupni prihodi i stvarni socijalni položaj puno su razumniji kriteriji od same godine rođenja. Na ovu nelogičnost upozoravam već šest godina i smatram da je to više nego dovoljno vremena da Grad pronađe rješenje.

Drugo pitanje koje čeka jednako dugo, ako ne i duže, jesu pokazne karte za osobe s invaliditetom.

Godinama smo tražili besplatan javni gradski prijevoz. Danas taj zahtjev formuliramo preciznije jer su se okolnosti u međuvremenu promijenile. Učenici i studenti već imaju besplatan prijevoz, dio umirovljenika koristi povlašteni prijevoz, zaposlene osobe mogu imati naknadu troškova prijevoza od poslodavca, a uvedeni su i inkluzivni dodatak te nove usluge podrške osobama s invaliditetom. Bilo bi neozbiljno sve to zanemariti i ponašati se kao da se posljednjih godina ništa nije promijenilo.

No jedna skupina i dalje ostaje jasno izdvojena – nezaposlene osobe s invaliditetom. One nemaju poslodavca koji će im pokriti trošak prijevoza, nisu učenici ili studenti pa prijevoz ne mogu ostvariti po toj osnovi, a nisu nužno obuhvaćene ni drugim modelima povlaštenih karata.

Zato smatram da Grad Split upravo nezaposlenim osobama s invaliditetom treba osigurati besplatan javni gradski prijevoz.

To nije zahtjev da „sve bude besplatno svima“, nego zahtjev da pomoć dobije onaj kome je stvarno potrebna i tko isti trošak nema pokriven po drugoj osnovi.

Promjena načina na koji danas postavljamo zahtjev nije odustajanje. Naprotiv, to je pokušaj da nakon godina čekanja dođemo do razumnog, pravednog i provedivog rješenja.

Spremni smo razgovarati o kriterijima i modelima, ali očekujemo da i Grad napravi svoj dio posla. Vrijeme je da za isti stol sjednu Grad i predstavnici osoba s invaliditetom te da se ova pitanja konačno riješe.

Nakon šest i više godina više nam ne trebaju nova obećanja da će se nešto razmotriti. Trebaju nam razgovor, dogovor i konkretne odluke. – stoji u priopćenju.