Hajduk, dakle, više ne kontrolira utrku za prvaka. Porazom od Lokomotive (1:2) ostao je bez te mogućnosti, jer i sa svih devet pobjeda do kraja prvenstva ne mora osvojiti titulu na koju čeka 19 godina. Rijeka, naime, može izgubiti od Hajduka na Rujevici i dobiti preostalih osam, te drugi put u povijesti postati prvak. To je tako u teoriji.
Hajduk je u nastavku prvenstva od osam utakmica dobio samo četiri, odnosno uzeo je 14 od moguća 24 boda, a ako tome nadodamo i posljednje dvije utakmice prošle jeseni s dva zagrebačka remija (Lokomotiva i Dinamo), to je 16 od 30 bodova. Tako se ne postaje prvak, još je teže vjerovati da momčad Mislava Karoglana ima snage, znanja i vještine pobijediti u posljednjih devet utakmica.
Minimalistički cilj, postavimo to tako, po završetku reprezentativnih obaveza jest pobijediti Dinamo na Poljudu i Rijeku na Rujevici. E, onda bi se dalo pričati o razbuktavanju šampionskih snova. Zanemarimo na trenutak što između ta dva derbija postoji i utakmica polufinala Kupa protiv Dinama, također na Poljudu. Može li Hajduk pobijediti Dinamo i Rijeku u prvenstvu, jednog rivala za drugim? Ovoga prvenstva je to već učinio, odmah na startu, 2:1 u Maksimiru i 1:0 na Poljudu. Potpisao je to Ivan Leko. I ne samo to nego još tri pobjede, dok se nije dogodila Istra 1961, pa se dogodila i Gorica. Kasnije će Leki presuditi nova dva vezana poraza, Rijeka na Rujevici i Osijek u Splitu.
Hajduk, to je svima jasno, za razliku od Rijeke nema šampionsku igru. Momčad Željka Sopića mete protivnike, pogotovo na Rujevici. Rijeka je u nastavku prvenstva dobila osam od devet utakmica, poražena je tek u Maksimiru iz jedanaesterca u posljednjoj minuti nadoknade. Da nije, već bi se mogla smatrati prvakom. Rijeka je na Rujevici ovoga proljeća četiri protivnika dobila uz gol-razliku 12:0. Pritom je najuvjerljivija bila protiv – Lokomotive (4:0). Rijeka na Rujevici čeka i Hajduk i Dinamo. Sve, ali baš sve ima u svojim rukama.
Sreća za Hajduk jest što u ove dvije utakmice, ova dva derbija ne mora pobijediti igrom, jer u derbijima nema – igre. Barem u Hrvatskoj. Kako Hajduk evidentno nema igru, može se nadati da će protivnike nadmudriti, da će netko bljesnuti…
Vrijeme liječi sve rane, četrnaest dana će svakako pomoći da se Hajduk osovi na noge i počne vjerovati da još nije sve izgubljeno. Vjerovati se uvijek može. Ostaje, naravno, pitanje hoće li Hajduk i dalje kao trener predstavljati Mislav Karoglan ili će predsjednik Lukša Jakobušić procijeniti da Karoglan nije garancija za osvajanje titule prvaka. Jakobušić je prilikom druge inauguracije Karoglana napomenuo da neće prezati od nove smjene trenera ako procijeni da on neće donijeti ono što se želi i u što se ove sezone ušlo „all in“. Jedan je kolega napisao da je Jakobušić najčešće ponedjeljkom mijenjao trenere, tako su bez posla ostali Jens Gustafsson, Valdas Dambrauskas i Ivan Leko. Paolu Tramezzaniju nije produžen ugovor završetkom prvenstva, dok je Karoglan u prvom mandatu odradio rolu „caretakera“ i potom je u dugoj pauzi (zbog Svjetskog prvenstva u Kataru) poveo pripreme, samo da bi bio ustoličen Leko početkom 2023. godine.
Danas je taj dan, danas je ponedjeljak. Što misli Lukša, ne znamo. Ima li asa u rukavu, ne znamo. Smjene trenera nisu popularne, ali se stalno događaju. Treneri se troše kao žetoni. Na planu igre, Hajduk s Karoglanom nije napredovao, a u međuvremenu je ostao i bez rezultata. Sjećate se kako je samouvjereno najavio „samo da odradi svoje prve pripreme“? Kad ono – ništa. I to u situaciji kad je Hajduk na sve gledao s vrha. I kad je doveo Laszla Kleinheislera, vratio Nikolu Kalinića, dočekao Ivana Perišića (istina, za sada samo kao vokalnu podršku) i posudio Josipa Brekala. Na premijeri proljeća na centru igrališta su ovacijama pozdravljeni Perišić i Brekalo, Rokas Pukštas je u 15. minuti doveo Hajduk u vodstvo protiv Rijeke… Idilu su razbila dva ubačaja iz auta Ivana Smolčića za golove Jorgea Obregona i Lindona Selahija (uz poništen pogodak Bruna Gode), što će demantirati Karoglana da Hajduk obično dobro brani prekide, kad je govorio o korneru nakon kojega je Lokomotiva u subotu povela.
I sada smo tu gdje jesmo. Devet kola prije kraja s većim izgledima da će Hajduk prije biti treći nego prvi. To je realnost. Na ogromno razočaranje vojske navijača san o tituli otići će u dvadesetu godinu čekanja.