Puljak nakon fešte u Mađarskoj: “Slavila sam kao da smo mi pobijedili. Orban i Plenković nisu isti, ali sličnosti su neugodne”

Saborska zastupnica Centra Marijana Puljak oglasila se nakon sudjelovanja u promatranju izbora u Mađarskoj, gdje je boravila kao dio međunarodne misije. Nakon povratka u Hrvatsku, na društvenim mrežama objavila je opširno priopćenje u kojem je iznijela dojmove s terena, osvrnula se na izborne rezultate te povukla paralelu s političkom situacijom u Hrvatskoj.

U nastavku prenosimo njezinu objavu u cijelosti:

–Budimpešta → Zagreb. Noć za pamćenje.

Vraćam se doma kao promatračica izbora koji će se pamtiti. I iskreno, slavila sam sinoć s mađarskim narodom od srca kao da smo mi pobijedili svoje autokrate.

Jer na neki način i jesmo, tj. svaki narod koji se trese od predugo iste vlasti sinoć je dobio dokaz da je promjena moguća.

Narod koji je rekao dosta.

Bila sam promatrati izbore u Pečuhu. Na urbanim biračkim mjestima s pet tisuća birača i u romskom naselju s par stotina glasača romske manjine. Nadgledala sam otvaranje birališta, zatvaranje i prebrojavanje glasova. Organizacija je bila dobra, bez većih primjedbi, ali ono što se nije dalo organizirati niti predvidjeti bila je energija u zraku. Vjetar promjena koji se jednostavno nije mogao zaustaviti.

Pričalo se da je Orban jak po selima i da će ruralni glasovi okrenuti rezultate koje su ankete najavljivale. Ali i selo je ovaj put reklo dosta.

Ovo nije bila pobjeda Petera Magyara i Tisza pokreta. Ovo je bila pobjeda naroda koji je, uz rekordnu izlaznost, u nekim izbornim jedinicama i više od 90 posto, odlučio da je gotovo. Magyar je u pobjedničkom govoru rekao da u povijesti demokratske Mađarske nikad nije glasalo toliko ljudi i da nijedna stranka nije dobila tako snažan mandat. Organizirali su se odozdo, mobilizirali kao možda nikad nakon pada komunizma, i pokazali da ujedinjeni narod može srušiti sustav koji se činio neprobojnim.

“Oslobodili smo Mađarsku i riješili se Orbanovog režima”, rekao je Magyar. Na obali Dunava sinoć su tisuće plakale i plesale. Bila sam tamo i zaista je bilo nezaboravno. Istvan, naš lokalni prevoditelj koji nas je pratio u promatranju izbora po biračkim mjestima, je rekao da sad konačno mogu mahati nacionalnom zastavom s ponosom.

Orban je četiri puta zaredom pobjeđivao na izborima, svaki put s dvotrećinskom većinom koju je koristio da slabi neovisnost sudova, mijenja izborni sustav i kontrolira medije. I sebi i svojoj obitelji zgrće bogatstvo dok narodu dijeli subvencije. Sinoć ga je taj isti narod, tim istim sustavom koji je Orban iskrivio u svoju korist, poslao u povijest.

I sad, veliki “ali”.

Tisza sad ima dvotrećinsku većinu koja joj daje moć izmjene Ustava. To je ogromna moć i istovremeno ogromno iskušenje. Mađarski narod nije glasao za novog gospodara, glasao je za slobodu. Magyar mora zapamtiti da dvotrećinska većina nije vlasništvo stranke, nego posudba od građana. Koristiti je za demontažu Orbanovog sustava – da. Koristiti je za izgradnju novog autoritarizma – apsolutno ne.

Demokracija se ne mjeri samo na dan izbora.

Kako na ovo gledam kao zastupnica iz Hrvatske?

Kao da gledam u ogledalo.

Orban i Plenković nisu isti, ali sličnosti su neugodne. Primjedbe koje smo slušali tijekom predizborne misije od udruga civilnog društva, međunarodnih institucija, novinara, političkih stranaka i aktivista su nevjerojatno slične Hrvatskoj. HDZ vlada treći mandat zaredom. Medijski prostor sve uži, vlada podobnost ispred sposobnosti, pravosudna neovisnost pod stalnim pritiskom, a javne institucije sve više funkcioniraju kao produžetak stranke. Razlika je samo jedna: Plenković izgleda proeuropski. Orban je zapalio mostove prema Bruxellesu, Plenković ih je gradio. To nije nevažno, ali nije nikako dovoljna isprika za sve ostalo.

Mađarski birači pokazali su da se dugotrajna vlast može srušiti, ali samo kad se narod ujedini, pregrupira snage i izađe. Svaki glas. Na svakom biračkom mjestu.

Sutra je Sabor. Vozim se kući i mislim o tome.

Mađarima hvala na lekciji. I čestitke.