KOMENTAR

Prvi dojmovi su pozitivni, Ivan Bilić ne kreće od nule i čini se da zna što mu je raditi

O novom predsjedniku Hajduka Ivanu Biliću, dok nije službeno predstavljen danas u Bijelom salonu na Poljudu, zahvaljujući kopanju po bespućima interneta moglo se dosta toga otkriti. Što ćeš, internet svašta pamti i selektivno izbacuje. Nije to čarobna kugla, pa će otkriti sve. Niti svemogući internet ne zna da je Danijel Trumbić kao klinac rekao da će biti pisac krimi romana, a nekadašnji sportski novinar Slobodne Dalmacije i aktualni sportski analitičar izbacio je ovih dana hit „Pet zločina za naslovnice“ kojih se ni Agatha Christie svojevremeno ne bi postidjela. Dapače, potpisala bi se na ono što je Trumbić napisao.

Ivan Bilić je u mlađim danima fanatično pratio Hajduk i reprezentaciju Hrvatske, o čemu je posvjedočio još jedan hajdukovac, moj bivši kolega iz Sportskih novosti, Toni Roić. Valjda se Roiću neće uzeti za zlo, što je deklarirani hajdukovac, kao i Toma Dragičević, još jedna perjanica Sportskih novosti. Doduše, takvih u mojoj bivšoj redakciji ima koliko hoćeš. Puna je hajdukovaca još od Zvone Mornara. Što je i logično, ne?

Elem, Ivan Bilić je ostavio jako dobar dojam na predstavljanju. Najprije zato što je odagnao bojazan o financijskim problemima, što se provlači već odavno, a nije prethodno pomogla niti izjava Ivana Matane da Hajduk što se toga tiče nije u problemima. Dakle, Ivan Bilić je rekao da neće ništa restrukturirati niti rezati. Dapače, budžet će ostati isti, možda i veći, ovisno o tome koliko će svježeg novca privući u klub.

Druga važna stvar jest da se Ivan Bilić nije zaletavao i razbacivao izjavama oko sportskog sektora. Osim što je gotovo zaboravio spomenuti da će ga savjetovati Boro Primorac, koji je više od dvadeset godina bio jedna od desnih ruku Arsenea Wengera u Arsenalu (ali i u Francuskoj, te Japanu prije Arsenala). Kao i da će Goran Sablić biti prvi čovjek struke u Akademiji, što on objektivno i jest bio, ali se tituliralo Primorca.

Sportski sektor, ruku na srce, jest ono što navijače Hajduka najviše zanima, a tu raspada neće biti. Definitivno. Sezona jest u ožujku kulminirala krahom na svim poljima, ali za ozbiljan klub to ne smije biti problem. Titula jest san, ne samo bivšeg predsjednika, kao i novo ustoličenog, to svi sanjamo. Kad će se dogoditi, kuglu nemamo, pa nećemo nagađati. Klub funkcionira, krize nema, ide se dalje s novim idejama. Novi pristup, nova snaga. Status Ivana Perišića u tom smislu je sada najveća briga. Ostaje li ili će na novu destinaciju, financijski takvu da je Hajduk ne može popratiti? Ako mene pitate, Perišić će ostati, ako ga u ovih mjesec dana do kraja sezone uvjere da je to – to. Da je to – to, moraju ga uvjeriti svi koji su u klubu. Nije da on do sada nije upoznao sve u klubu i što od njih može očekivati. Nekako si utvaram da je on odluku donio i da će nakon Europskog prvenstva u Njemačkoj igrati za Hajduk. U dobru i u zlu.

Istina je i da Hajduk nije jedan čovjek. Uostalom, Hajduk na današnji dan ima gotovo 108.000 članova. Imat će ih još i više. Zaboravit će se posljednji mjeseci, kalvarija kroz koju se prošlo. S Bilićem eto prilike da Hajduk nanovo ojača. Nije svako zlo za – zlo.

POSLJEDNJE DODANO: