Novi gradonačelnik Sinja iz čete alkarskih momaka izbačen zbog bivšeg premijera: “Gotovina je na slobodi, Bogu hvala, a Ivo Sanader je tu gdje je…”

Bez dlake na jeziku, čovjek brzih
refleksa i teško nadmašivog duha koji nikome ne ostaje dužan. Dalmatinski glas naroda koji zna kako uhvatiti ljude za srce pa nije
čudo kako su ga, iako je tek nekoliko tjedana na dužnosti gradonačelnika, već
usporedili s onomad Vicom
Buljanom koji je u borbi za
čovjeka radnika bio spreman i batine primiti.

Baš kao i Buljan, čak i alkarski vojvoda, i novi
sinjski gradonačelnik Miro Bulj imao je zanimljiv politički put koji je začetke imao u njegovom rodnom
Suhaču, par kilometara dalje od Sinja, kada se u glavi tada mladića probudio
bunt što njegov kraj polako, ali sigurno propada, a poduzeća koja su značila
život u tom dijelu Dalmatinske zagore, kao i ustanove koje su “pokleknule”
pod bremenom nebrige, ruše i onaj osnovni civilizacijski doseg svakog čovjeka.

Sada mu kradu i Alku, veli, jer korona uvjeti,
koji i drugu godinu onemogućavaju raskoš i masovna slavlja svugdje oko nas,
nisu ujednačeni. Treba priznati i kako se Sinj već neko vrijeme stavlja kao
izvor zaraze, mjesto koje će zaustaviti iznenađujuće dobru turističku sezonu i
prostor koji se odupire “novom normalnom”.
Za Bulja je to “novo normalno”, kaže
to tiše od uobičajenog, povezano i kroz činjenicu da je nezavisni na listi
MOST-a na čelu ovog grada koji je uvijek živio u ekstremima – što zbog teško
objašnjivih meteoroloških vratolomija, što zbog mentaliteta koji će prije
osuditi greške nego pohvaliti dobre stvari.

– Sutra će doć potravski soj virusa – smije se i
upozorava Bulj dok mu članovi lokalnog Stožera civilne zaštite daju prijavak o
korona brojkama u Sinju.

– Sve je pod kontrolom – uzvraća mu čovjek u
službenoj odori. Miro se, već je to uobičajeno, kažu njegovi najbliži
suradnici, ne može braniti od ljudi koji žele pozdraviti novog
“vladara”.

Jes se snaša?

– Braco, ma kakav vladar… Ja sam ovde doša
služit – ispravlja nas.

– Aaa, disi Miro – zaskaču ga već s druge
strane.

– Kad mogu doć do tebe? – i pitanje je odmah tu.

– Ma, moš kad oš. Znaš di san – jasan je poznati
Cetinjanin.

– Miro, jes se snaša? – ubacuje se još jedan
stariji Sinjanin.

– Nije se, brajo, znalo ko šta radi. Bio sam im
neprijatelj, sad vatan konce – raspalio se.

– Nisan zna da je takva katastrofa – slegnuo je
ramenima sugovornik novog gradonačelnika.

– Zato san i doša – pozdravlja ga Bulj. 

I dok smo došli do glavne sinjske ulice, trebalo
je kusur vremena. Od Gradske uprave do Pijace inače je, laganim hodom, potrebno
svega par minuta. S Buljem je to pola sata, otprilike.

Državni vrh u strahu

Kad smo dobili svojih “pet minuta
vremena”, okrenuli smo se problemima i budućnosti koje zamišlja ovaj
stasiti i kršan čovjek, reprezentativni primjer kako to izgleda dinarski tip
čovjeka.

Aglomeracija će uskoro krenuti, prije par dana
dobili ste taj “papir čekanja vrijedan”. Jeste li sretni?
– Kako ne bih bio. Izgradnja kanalizacije u
cijelom gradu bio je jedan od mojih ključnih interesa kad sam došao u ovu
poziciju. Radi se o fekalijama koje se ulijevaju u potok u blizini vrtića,
škola, hotela, radi se o lateralnom kanalu iz kojega, umjesto da se crpi voda
za zalijevanje poljoprivrede, jedino izbijaju nečistoće…

Pomogla vam je nacionalna vidljivost po
pitanju te suglasnosti? Trebalo je, doslovce, svega nekoliko dana da ona bude
na stolu…
– Vidljivost i prepoznatljivost je vrlo bitna, tako
su vidljiviji i problemima, ali i dobre stvari u mom gradu. Cijeli Cetinski
kraj je vrlo perspektivno područje, samo ga treba razvijati u nekom novom
smjeru.

Državni vrh je, znači, bio u strahu od toga da ne
ispuni vaš uvjet za “Aglomeraciju” kada ste rekli da za suglasnost
imaju vremena baš do Alke?
– Ja nisam ovdje došao biti maneken na Alci, meni
je drago da stiže cijeli državni vrh, ali isto tako neću dopustiti da slušamo
samo obećanja od Alke do Alke. 

Dakle, morali su bez pogovora udovoljiti vašem zahtjevu…
– Oni će reći da nisu. Najbolje je da to pitate
njih…

Korona zbog Thompsona i Gospe?

Stalno ste nekako bili u oporbi, kritizirali ste i
upozoravali, a sada ste u poziciji da upravljate… Neumorno izgledate,
uspijete popratiti i sve događaje u Cetinskoj krajini… Otkud energija?
– Mene vesele male stvari. Trgovi su bili šporki,
nikoga nije bilo briga, a mi smo nekoliko ulica već sanirali i oprali. Ta
mjesta sad dišu novim životom. Vidite da nema tajne… Borba za malog i običnog
čovika je ostala i dalje, ja se nisam promijenio, ja ostajem kakav sam i prije
bio.

Pokušali ste se izboriti, rekli ste više puta, i da
baš ti mali ljudi osiguraju svoju egzistenciju za ova sinjska slavlja prodajom
usluga i to na način da se produlji radno vrijeme i nakon ponoći. Ali, ne ide
baš…
– U Sinju Thompson i Velika Gospa izazivaju koronu,
a koncerti u Solinu, kod Bobana i Ninčevića, nisu. Ili okupljanja na Žnjanu i
kakvegod parade. U Sinju se virus budi nakon ponoći, a u njih je krepao. Takva
stožerokracija, koja vlada već neko vrijeme, je degutantna. I još je uz to i
sinjski gvardijan odlučio slušati Stožer pa je zabranio procesiju za Veliku
Gospu. Učinit ću sve da se takva odluka promijeni…

Dodatno, pa na probama pred ove svečanosti je bilo
više ljudi nego što Stožer dopušta. I to je pravo ruganje sa zdravim
razumom. 

Vaši Sinjani, vidimo, nemaju onaj osnovni
civilizacijski doseg…
– Ljudi na Zelovu nemaju vodu i to je strašno, a
Peručko jezero i Cetinu gledaju svakog dana. To me je i ponukalo da odem u
politiku. Bio sam aktivist u borbi protiv odlaganja otpada u mom Suhaču, a
zalagao sam se i za rodilište, stacionar, bolje zdravstvene usluge, sudjelovao
sam u brojnim ekološkim akcijama i pomagao radnicima brojnih sinjskih tvrtki
koje su hranile ovaj kraj. 

Zalagili ste se i da sva djeca budu upisana u vrtić
na početku nove školske godine…
– Našli smo rješenje, zapravo vatrogasnu mjeru. Sve
je dogovoreno, potrebno je prihvatiti rebalans proračuna i onda mogu
garantirati da će sva sinjska djeca biti upisana u vrtić ili odmah na početku, ili
nakon par tjedana nove školske godine. 

Kad već govorimo o novom životu, veliki problem je
i odlazak s ove “zemaljske balote”. Kako povećati broj grobnih mjesta u
Cetinskom kraju?
– Moramo odrediti lokaciju za nova groblja, a prije
svega ćemo napraviti javnu raspravu. Amandman je u prošloj vlasti bio da se
proširi Divojačko groblje kako bi se ondje mogli ukapati ljudi iz Čitluka,
Jasenskog i Karakašice. Proširit ćemo groblje i u Turjacima, kao i druga
postojeća, gdje je to moguće. 

Žalosti me i situacija kada brojni branitelji nisu
dostojno pokopani, a Zakonom je obavezno da branitelj mora imati grobno mjesto…

Predsjednik Mjesnog odbora, gradski vijećnik,
županijski vijećnik, saborski zastupnik i gradonačelnik. Znači, još samo
župan…
– Pa svugdje me narod izabrao, a vidjet ćemo to sa
županom. Osobno sam puno puta govorio kako su županije kočnice razvoja,
poglavito u Dalmaciji. Upravljanja županijama dovela su do toga da je u
posljednje vrijeme od Krke do Neretve sto tisuća stanovnika manje. To nisu
napravili svi okupatori – od Turaka pa do danas…

Alka nije HDZ, ni Miro Bulj…

Ulažete i u obrazovanje. Sinj će, kažete, biti
sveučilišni grad…
– Studentima ćemo omogućiti sve potrebno s
naglaskom na naše Sinjsko polje koje je zapušteno, a od kojeg bi cijela
Hrvatska mogla živjeti. Bez znanja, novih tehnologija i učenja potencijal ne
možemo iskoristiti pa je zato iznimno bitno da će Sinj postati sveučilišni grad
i da će biti otvoren samostalni odjel za poljoprivredu. 

U danima smo najvećih slavlja u Sinju, a ako se ne
varam i vi ste bili alkarski momak, ali… Dajte vi ispričajte, da ja ne moram…
– Mene je moja pokojna baka dovodila na Alkarsko
trkalište i pričala mi o svom ocu koji je bio alkar. Sašila mi je kapicu i pas,
i drugu odoru, a cijelog je života govorila da bi željela da netko nastavi tu
tradiciju. Ja sam postao alkarski momak, a izbačen sam jer je Ivo Sanader
postavio ploču za početak radova na Alkarskim dvorima, a koju je već general
Gotovina bio postavio. I to sve dok je on bio u Haagu. Bogu hvala, Gotovina je na
slobodi, a Ivo Sanader je tu gdje je…

Često ste na Alci bili viđeni negdje među publikom,
a zapravo ste i tada bili u svojstvu svojevrsnog domaćina. Zašto?
– Običaj je bio da saborski zastupnici iz Sinja
bili u svojstvu domaćina Alke, ali jedino bi ja dobio kartu koja bi bila
kilometar daleko od Svečane lože za uzvanike. Uvijek su se pokušavali ograditi
od mene. Alka nije ni HDZ-ova, ni Mira Bulja nego narodna. I ove ću ja godine
biti s ljudima, i neka me kao takvog prihvate.

Znači, možemo očekivati Bulja u odijelu za Alku?
– Vidjet ćemo. Ne znam iskreno. Imam trenutno puno
bitnijih stvari.

I za kraj, što biste vi poručili svim ljudima koji
će ovih dana doći u vaš grad?
– Sinjani su uvijek bili gostoljubivi, hodočasnike
koji su dolazili su hranili i pojili tako da nema sumnje da će se tradicija
nastaviti. Sinjska Alka i Velika Gospa su nerazdvojni datumi i ovdje se ta
slavlja žive.