Rođeni je Zagrepčanin i cijeli omladinski staž proveo je u
Dinamu. Član je Dinamove generacije koja je iznjedrila Matea Kovačića, Tina
Jedvaja, Alena Halilovića i Jozu Šimunovića. Došao je u Hajduk s još 3
Zagrepčanina, Juranovićem, Bašićem i Tudorom na zimu 2015. Marko Pejić je došao
u vrijeme nedostatka lijevog beka u Hajduku i vrlo brzo se priključio prvoj
momčadi. Jednu sezonu proveo je u talijanskoj Sieni. Prve seniorske minute
upisao je u Sesvetama, gdje mu je suigrač bio i Ohandza. Za naš portal ispričao
je kako se snašao u Splitu, i svojim
dosadašnjim iskustvima u karijeri i željama u budućnosti.
Nogomet je počeo trenirati u ,tada već na izdisaju,
Šukerovoj akademiji nakon čega je prešao u Dinamo.
– Počeo sam trenirati zbog starijeg brata koji je već trenirao. Mama me s 6
godina upisala na nogomet, uglavnom radi brata. Krenuo sam trenirati u
Šukerovoj akademiji. Tamo sam bio godinu dana nakon čega se akademija raspala.
Potom sam otišao u Dinamo gdje sam proveo od limača pa sve do juniora – govori
nam Pejić o svojim počecima.
U Dinamu suigrači su mu bili neka od danas zvjezdanih imena
hrvatskog nogometa, poput Matea Kovačića, Tina Jedvaja i Alena Halilovića, te
Murića i Brodića koji su svoj nogometni put odlučili graditi u inozemstvu kao
mladi igrači. Pejić je još kao junior dobio priliku otići u talijansku Sienu
gdje se zadržao jednu sezonu.
– Nakon isteka ugovora u Dinamu išao sam u Sienu. Talijanski menadžer me je
vidio na turniru Mladen Ramljak koji sam dobro odigrao, a zabio sam gol i
Hajduku. U Sieni sam potpisao profesionalni ugovor i odmah na početku mi se
dogodila ozljeda. Pukao mi je ligament u zglobu, nakon čega me nije bilo na
terenu tri mjeseca, što je rezultiralo i težem prilagođavanju. Tamo sam trenirao sa seniorima, a igrao za B
ekipu. Treninzi su većinom trajali preko sat i pol, uglavnom se radilo na fizičkoj
spremi, ponedjeljak i utorak je uvijek bilo trčanje. Dosta se radilo i na
taktici, pa mislim da sam tamo i taktički sazrio. To mi je bilo svakako jedno
dobro iskustvo – rekao je Pejić o svom talijanskom iskustvu.
Život u inozemstvu i
povratak u Hrvatsku
Siena je tijekom te sezone išla u stečaj, a Pejić je bio
prisiljen naći novu sredinu. Nakon nekoliko domaći i inozemnih ponuda odlučio
se za Sesvete.
– Nakon što je Siena bankrotirala svi igrači su dobili slobodne papire. Dugo
sam se mislio, imao sam neke inozemne opcije, ali sam odlučio otići tamo gdje
ću igrati. Za to mi je 2. HNL bila prilika i odlučio sam se za Sesvete. Tamo
sam bio 3 mjeseca i bilo mi je vrhunski. Trener mi je bio Valentin Barišić koji
je jako dobar stručnjak i bio sam jako zadovoljan tamo. Tu sam igrao s Ohandzom
i još par prvoligaških igrača, Arsenićem koji je u Osijeku i Ćorićem koji je u
Lokomotivi.
Nakon svega tri mjeseca provedena u Sesvetama stigao je i
poziv od tadašnjeg sportskog direktora Hajduka, Gorana Vučevića. Za priliku
koja se ne propušta nije se dugo premišljao.
– Tijekom tog zimskog prijelaznog roka bile su neke opcije, ali tata mi je
rekao da me je zvao Hajduk. Javio mu se Goran Vučević i odmah smo se odlučili
za Hajduk. Mislim da je to jedna velika prilika i nisam se dvoumio. Po dolasku
u Hajduk odmah sam išao na pripreme u Rovinj s prvom momčadi pod paskom Igora
Tudora. Poslije odlaska Tudora nastavio sam trenirati s prvom momčadi kod
Poklepovića, a igrao sam za B momčad.
Pejić je oduševljen životom u Splitu. Uživa u morskom zraku
i suncu, te naglašava kako ima vrhunsku ekipu.
– Ovdje je predivno živjeti, a imam i vrhunsku ekipu. Od suigrača se najbolje
slažem s Mujanom, mojim Zagrepčanima Bašićem, Tudorom i Juranovićem, te s
najvećim komičarom u svlačionici Nižićem – ističe Pejić.
Najviše prilika za igranje u prvoj momčadi dobio je na
početku sezone 2015./2016. U tom periodu bio je konstantan sve do ozljede
protiv Stromsgodseta.
– Dobio sam priliku prošle sezone na ljeto kod trenera Burića. Igrali smo
europska pretkola, a igrao sam sve dok se nisam ozlijedio. U sjećanju su mi
ostale utakmica protiv Stromsgodset na prepunom Poljudu i remi na punom
Maksimiru. To mi je bilo predivno iskustvo i to neću nikad zaboraviti – kazao
je Pejić
Ima svoj način kako se nosi s kritikama, a kritike sluša
samo ako dolaze od trenera i starijih suigrača.
– Pokušavam kao i svi čitati što manje novine i društvene mreže. Slušam samo
trenera jer će mi on uvijek reći kako je i upijam najviše od trenera i od
starijih suigrača. Uvijek pitam kako je bilo što treba popraviti jer volim
učiti i raditi – kaže nam Pejić.
Iako je u Hajduk došao kao lijevi bek, trenutno igra zadnjeg
veznog za B momčad. Igranje za B momčad ne gleda kao degradaciju.
– Ovo shvaćam kao povratak u formu u čemu zapravo uživam. Stvarno smo dobra
ekipa i dobro je kad bilo gdje igraš, a Hajduk je jedno nema degradacije na
prvu i B momčad. Trener Lozo me stavio na poziciju zadnjeg veznog koju sam
igrao u kadetima kod, sadašnjeg voditelja omladinske škole Hajduka, Krešimira Gojuna.
Mislim da mi se čak i sviđa ta pozicija i mislim da to mogu igrati. Volim što
na toj poziciji imam više loptu u nogama. Pokušavamo što više bodova osvojiti
da uđemo u drugu ligu i stvarno svi uživamo u tome – istaknuo je Pejić.
Za kraj rekao nam je koji su mu ciljevi u karijeri:
–
Nastaviti raditi i učiti. Svaki trening je novo dokazivanje i svaka utakmica.
Nikad ne znaš tko te gleda i što će se otvoriti i kad će se otvoriti. Dakle
samo raditi i sve će jednom doći na svoje – zaključio je Pejić