Haški uznik piše pjesme koje osvajaju nagrade, a njegov prijatelj dobrim glasom koji se čuje daleko

Dobar glas daleko se čuje, u ovom slučaju sve do Švicarske gdje Sinjanin Frane Vugdelija već 31 godinu vodi mušku klapu „CHORUS CROATICUS“ iz Berna. Klapa je ponikla u okrilju Hrvatske katoličke misije Bern, ali se s vremenom osamostalila  te djeluje kao samostalna glazbena formacija i udruga.

„CHORUS CROATICUS“ ima jedan cilj, a to je njegovanje i promicanje hrvatske glazbene baštine, nastojeći ju približiti Švicarcima i doprinijeti što većem razumijevanju i prijateljstvu između Hrvata i Švicaraca. 

Klapa „CHORUS CROATICUS“ ima repertoar koji je sazdan skoro isključivo od hrvatskih narodnih pjesama te skladbi hrvatskih autora. Tijekom  dugogodišnjeg rada klapa je nastupila u svim djelovima Švicarske, a gostovali su i u drugim europskim državama.

Od 1991. godine „CHORUS CROATICUS“ nastupa diljem Švicarske na mnogim humanitarnim priredbama u okviru prikupljanja pomoći za žrtve rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Upravo ovakvim nastupima pred Švicarcima „CHORUS CROATICUS“ je uz humanitarnu ostvarivao i nezamjenljivu promidžbenu ulogu hrvatskog glazbenog nasljeđa, hrvatskog imena i  Republike Hrvatske.

Aktivnost, kako glazbena tako humanitarna i rodoljubna, klape „CHORUS CROATICUS“ imala je odjeka i u Hrvatskoj. Posljedica toga je više poziva za nastupe iz svih krajeva Hrvatske. Sudjelovanje klape na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu 1993., 1994., 1995., te 1996. i 1997. godine  bilo je promotivno očitovanje ovog glazbenog vokalnog sastava u njihovoj domovini, Republici Hrvatskoj.  „CHORUS CROATICUS“  do sada je i jedini predstavnik klapa iz hrvatske Dijaspore s obzirom da oko četiri milijuna Hrvata živi izvan domovine.

Osnivač Frane Vugdelija kaže da su Švicarci prihvatili klapu te surađuju s mnogim hrvatskim i švicarskim glazbenim formacijama.

– Klapa je u Švicarskoj jako dobro prihvaćena i cijenjena, 
posebno za vrijeme Domovinskoga rata, klapa je prikupljajući pomoć, promicala i istinu o zbivanjima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini. Za mnoge Švicarce bili smo pravo “malo otkriće”, jer nisu ni znali da u Hrvatskoj postoji takva glazba, posebno dalmatinska klapska pjesma.

VALENTIN ĆORIĆ U ULOZI TEKSTOPISCA 

Frane Vugdelija muzikom se bavi od malena. Uz studiranje filozofije i teologije, psihologije i novinarstva, paralelno je studirao teoriju glazbe i solo pjevanje na Glazbenom konzervatoriju u Fribourgu. Nakon pjevanja u crkvenim zborovima, odlučio je osnovati klapu i na taj način vratiti ljubav prema svojoj prvoj ljubavi, dalmatinskoj klapskoj pjesmi. 

Kao solist nastupio je na Festivalu zabavne glazbe “MELODIJE HRVATSKOGA JUGA 2016.” u Opuzenu, s pjesmom “Molitva”, čiji je autor Valentin Ćorić, haški uznik i nekadašnji pukovnik HVO-a koji je prošle godine osuđen na 16 godina zatvora za vrijeme suđenja “Haškoj šestorki”. 

Frane ističe da su on i Valentin prijatelji od studentskih dana. Druženje uz pjesmu, dobru kapljicu hercegovačke Žilavke, Blatine, u njihovim obiteljskim podrumima, imalo je posebnu čar i nadahnuće. Za vrijeme posjeta u haaškom zatvoru, Frane je imao priliku upoznati Valentinovu pjesničku, spisateljsku i glazbenu stranu.

– Tako smo u Den Haagu, uz posebnu dozvolu, probali nekoliko njegovih pjesma. I tako je naše prijateljstvo obogaćeno glazbenom suradnjom. 

Imaju zajednički projekt snimiti autorsko-solistički album. Jedan dio predviđenih pjesama već je snimljen. Valentin je u haaškom zatvoru razradio svoju kreativnost i na taj način lakše preživljava duge zatvoreske dane.

-To mu zasigurno daje snagu da izdrži nepravednu i sramnu presudu haaškog suda., rekao je Frane. 

Na prošlogodišnjim “Melodijama hrvatskog juga” nagradu za najbolje stihove odnijela je pjesma “Kad se vratim”, a autor je već spomenuti Valentin Ćorić. 

Frane kaže da je to jedno vrijedno priznanje za Valentina, a inspiracija za pjesmu bio je rodni kraj koji već dugo sanja i susret s najmilijima. Pjesma je puna emocija, a Frane kaže da su i ove godine prijavili pjesmu. 

“Kad se vratim, prijatelji moji,
grijat će me sunce poslije kiše.
Čekat će me zore što se bude,
stare čežnje kojih je sve više.”

A kako se osjećate kao Hrvat u dijaspori?

– Kao Hrvat u Švicaskoj osjećam se prihvaćen, poštovan, uspješan, a kao Hrvat u iseljeništvu osjećao bih se puno bolje da mi/nam Hrvatska olakša povratak, da me/nas Hrvatska vrednuje kao i sve svoje građane, da u Hrvatskom Saboru i ostalim državnim institucijama budemo dostojno zastupani..

Franine želje i planovi su snimiti solistički album s pjesmama Valentina Ćorića, a priprema i monografiju klape. 

Ljubav prema domovini, klapskoj pjesmi i rodnom kraju ono su što Frani i njegovoj klapi pomaže i daje inspiraciju u tuđini. Rodnu grudu nije lako napustiti, no život piše drugačije priče, u ovom slučaju pjesme. Na nama je hoćemo li to prihvatiti.