Duško Kuliš: U Hrvatsku je ušao najgori kič i “trash” koji se ne sluša ni u Bosni ni u Srbiji

Duško, Vi ste
neprestano prisutni, a dobiva se dojam kao da ste više negdje drugdje nego u
Splitu koji Vam je poput drugog doma?

– Interesantno je da su me neki prijatelji i poznanici pitali
zašto ne mogu na Radio Splitu i Radio Dalmaciji poželjeti neku moju pjesmu kao
što je “Četrdeseta”, “Ustaj sine” ili “Suzo moja Suzana”. To mi je zaista
čudno, ali za to jednostavno nema objašnjenja.

Jeste li pokušali
saznati, eventualno nekoga kontaktirati tko o emitiranju odlučuje?

– Pokušao sam saznati, ali ništa. Nitko ne zna odgovor.
Siguran sam da su podijeljene uloge između određenih autora i određenih
urednika. To što ne pripadam nijednom klanu ili lobiju vjerojatno je razlog
zašto me i nema u eteru. Fenomen druge vrste je da me ima na HTV-u i to često u
formi emisije “Lijepom Našom”, ali osim toga ni u jednoj drugoj varijanti.

Koliko Vas to ljuti?

– Ma ne ljuti me, navikao sam. Podatak da više od autorskih
prava dobijem iz Mađarske, Australije i drugih zemalja nego iz Hrvatske sve
govori, a član sam HGU-a i autor preko 160 prijavljenih pjesama.

Gdje najčešće
nastupate?

– Pa svugdje; u Zurichu, Sarajevu, Beogradu, Varaždinu…
Nedavno sam bio u Čakovcu i u 5h ujutro sam doživio bis od publike. Menadžer
Šuput koji je taj koncert organizirao me narednih nekoliko dana zvao sa
čuđenjem kako je na mom koncertu publika sve pjesme znala napamet, a na radio
postajama se ne može čuti ni jedna.

Za to je zahvalna
modernizacija i internet koji omogućuju da do publike dođe nešto što nema u
aktualnim medijima.

– Pa nije samo to, ovdje se radi o tome da publika očito nešto
voli, a eteri to ne propagiraju. Očito se radi o zabludi, apsurd je da se
hrvatski klubovi i diskoteke pune nastupima pjevača drugih država koji se ne
mogu čuti na radio i tv postajama sve govori.

To je i pohvalno jer
Vas, bez obzira na nedovoljno emitiranje u domaćim medijima, Vaša publika prati
u stopu.

– Očito da je to izuzetno jaka veza, na neki način smo se
pomirili s tim da smo spojeni živim nastupima i internetom. Iza mene je osam
turneja po Australiji, još i više Amerike, a cijela Europa mi je domaći teren.
Zna moja publika da mi je Croatia Records “stidljivo” dodijelila Zlatne ploče na
koncertu u Zetri u Sarajevu gdje sam vodio i prvi reality show na Balkanu s
mladim talentima. Hrvatske institucije koje bi trebale verificirati moj rad
nikada i nigdje nisu to ni spomenuli, a kamoli da su dignuli na pijedestal
takav uspjeh.

Iduće godine imate
namjeru i proslaviti petnaestu godišnjicu od izlaska Megamix-a, je li to točna
informacija?

Tako je, na YouTube-u je jedna MP3 varijanta koju je na
internet postavio nepoznat mi čovjek iz Makedonije i nazvao Kafanski mix. Već
je zabilježio preko milijun pogleda. Povodom 15 godina od nastanka sam odlučio
ekranizirati taj mix pod nazivom “Dernek s Duškom”.

U Split dolazite kao
formirana zvijezda jer iza Vas je već bio autorski hit “Suzo moja Suzana” koji
je proglašen hitom 1987. godine i niz turneja po teritoriju bivše Jugoslavije. Kako
je Vaša karijera tekla Vašim preseljenjem u Dalmaciju iz Sarajeva početkom
devedesetih godina?

– Došavši ovdje nisam htio da me vode “određeni sistemi” nego
sam htio nastaviti karijeru u svom pravcu koji je bio već tada svugdje
prepoznatljiv. S obzirom da sam bio tako nekako svoj vjerojatno me ni drugi
glazbenici za koje sam pisao pjesme nikada nisu htjeli ni spominjati u svojim
intervjuima. No to njima na dušu, ja nikada nisam imao problema s poslom, ni
kada sam živio u Sarajevu pa ni zadnjih toliko godina u Splitu.

Bilježite samo jedan
duet u karijeri, zašto je to tako?

– Sjećam se tog dueta s jednom mladom djevojkom koja je bila u
usponu i s kojom je surađivao moj tadašnji producent, no to je bilo dosta
davno. Moja sudbina da sam okrenut samome sebi je nekako bila vodilja u svemu
pa tako vjerojatno i u vokalnim suradnjama, ali ne isključujem mogućnost buduće
suradnje. Zapravo ste pogodili s pitanjem jer upravo spremam dva dueta s dvije
najveće balkanske zvijezde.

Surađivali ste na
nekoliko pjesama s Harisom Džinovićem koji je baš nedavno i nastupio u Splitu,
družite li se još?

– Naravno da smo dobri, to je jedan naš krug prijatelja iz
Sarajeva. Tu su Džinović, Bešlić, Čolić i drugi. Možda je to jedan od mojih
problema jer se nisam odrekao prijatelja.

Kako?

– U tom vremenu, prije i poslije rata, Istok je bio teritorij
koji je bio zabranjena zona, a ja ulazim u taj koncept ex-Yu zvijezda. Navodno
zbog pjesama za koje nije “odobrena” kvaliteta ili melos. Zaista ne znam, ali
ono što je činjenica je da sam rođen u kući majke Lucije i oca Mate.

Kako gledate na
glazbu koja je popularna u Hrvatskoj trenutno?

– Dogodilo se da je u Hrvatsku ušao najgori kič i “trash” koji
se ne sluša ni u Bosni ni u Srbiji. Strašno je kako se danas mladi truju s
glazbom koja im je nametnuta.

Koje se pjesme nalaze
u Vašem repertoaru?

– Pjevam sve pjesme, moj spektar pjesama je zaista jako širok.
Nemam problema s tim da zapjevam dalmatinsku, starogradsku, sevdah, romansu…

Gdje Vam je
stacioniran bend, s obzirom da nema gdje Vas nema?

– Imam nekoliko bendova s kojima surađujem, polivalentan sam,
u Makedoniji su mi Makedonci, u Bosni Bosanci. Preskupo je da u Kanadu vodim
bend iz Europe pa u tom slučaju kontaktiram drage prijatelje i glazbenike koji
su silom prilika iselili iz Bosne ili Hrvatske.

U kojoj ste trenutno
stvaralačkoj fazi?

– Izdavanjem osamnaestog albuma početkom iduće godine
zaokružit ću svoju dosadašnju diskografsku karijeru. Onda ću se više posvetiti
mladim ljudima i radu pjesama za njih. Zato sam odlučio pokrenuti svoju
produkciju koja će se zvati “Bajaba Music” u sklopu koje će se nalaziti
internet radio i televizija, a organizirat ću jednom godišnje i festival “Bajaba fest”.

Kako ste to
zamislili?

– Na stranici će biti objavljene moje pjesme s matricama i
budući pjevači će odabrati pjesmu i na nju snimiti svoj video uradak koji će
poslati na službeni mail “Bajaba” produkcije. Nakon što se zatvori
natječaj,  u suradnji s nekoliko
relevantnih ljudi odlučiti ću tko su buduće “zvijezde” i oni će dobiti pravo na
snimanje zajedničkog albuma. Na neki način stvaram svoju školu, a s obzirom na
to da sam ja kompozitor ovo mi je način za lakšu komunikaciju s mladim
glazbenicima.

Spomenuli ste svoj novi
album, po čemu će se razlikovati od dosadašnjih?

– Bit će tu nove kompozicije, a novost je da smo aranžerski
uveli neke novitete. Za Vaše čitatelje ekskluzivno mogu najaviti jedan od
naslova za koji vjerujem da će postati hit: “Gladne su mi oči nje”. Pjesma je
izuzetno brza, vesela i puna energije.

Koji su Vam dugoročni
planovi?

– Sada želim svoje zadovoljstvo u ovom poslu nastaviti dalje i
prenositi znanje i struku na mlade. Malo ću smanjiti putovanja , mogu reći da
sam se i umorio od toga s obzirom na to da sam proputovao cijeli svijet. Želja
mi je da sjedim za instrumentom i pišem.

Jeste li Vi narodni
pjevač?

– Ne bih se kategorizirao, to je grubo. Svatko tko me dovoljno
ne poznaje će me kategorizirati pod jedno. Ako sjednem za klavir i odsviram
Cesaricu, kako biste me onda karakterizirali? Ja na ovo mogu reći da za mene
postoji samo dobra i loša glazba.

Imate dvoje djece,
Marka i Enu, te suprugu Ivu, kako uspijevate uskladiti poslovna putovanja i
obiteljski život?

– Najvažnija je dobra organizacija. Moj sin Marko je moja
najveća podrška, on je zaljubljenik u glazbu, ali samo kao slušatelj. Marko
nema glazbene ambicije, studira geodeziju i srednju školu je završio s
prosjekom 5.0 pa neka je i dalje tako. Ena je također odlična učenica. Nadam se
da će zbog škole ipak uspjeti nastaviti svirati klavir.

Jeste li i Vi bili
odličan đak?

– Bio sam jako dobar u školi, upisao sam germanistiku koju
nikada nisam završio jer sam za vrijeme studija pobijedio na jednom festivalu,
ubrzo su me pogodila još tri velika hita i tada me slava odnijela u drugom
smjeru.

Kako provodite vrijeme
kada nemate nikakvih obveza, što ne zna javnost o Vama i zanimljivim hobijima?

– Pa ne živim nekim spektakularnim životom. Dok sam bio mlad
hobi mi je bilo letenje motornim zmajem. Danas sam mnogo mirniji. Kada imam vremena onda ga najčešće provodim u šetnji i
vozeći bicikl uz more. Tako razriješim sve nedoumice oko stihova i glazbe
općenito. Božji je blagoslov živjeti uz more, ono je razriješilo mnoge moje
glazbene dileme.