Istra 1961 – kost u grlu Hajduka

Stala je pobjednička serija Hajduka, prekinuo ju je objektivno najlošiji od ovih pet protivnika u listopadu, ali Istra 1961 očito je postala kost u grlu momčadi Gonzala Garcije. Najprije je u 95. minuti ovoga ljeta na Poljudu uzela bod (2:2), a sada je od 0:2 stigla do 2:2 i ne može se reći da nije zaslužila i ovaj bod.

Sve do 60. minute Hajduk je kontrolirao utakmicu i imao opipljivu prednost zahvaljujući akrobaciji Khalila Fayada (7. minuta) i Micheleu Šegi (54. minuta), koji je pravovremeno utrčao na dodavanje Fayada. Stvari su se počele mijenjati kad je Istrin strateg Javier Cabello na teren poslao tinejdžere – Nika Škafara-Žužića (17), Matiju Kablara (18) i Dukana Ahmetija (19). Mladost je razbudila Istru i zatekla Hajduk na krivoj nozi, Hamza Jaganjac je poentirao za oživljavanje dvoboja na Aldo Drosini i tada se počeo osjećati zamor materijala kod Bijelih. Ozlijedio se Dario Marešić, Mathieu Acapandie i Dalisson de Almeida su tražili zamjene… U tom kolopletu događaja skrivljen je i jedanaesterac, prejako potezanje za dres točno ispred suca Patrika Kolarića. Nije mogao ne vidjeti…

Tko je kriv, tko je prav, mislim da nema potrebe raspravljati. U ovakvom ritmu jednostavno se mora zalomiti utakmica u kojoj neće sve sjesti na svoje mjesto. Zapravo, veće je iznenađenje da je Hajduk nanizao pobjede nad Dinamom, Ajaxom, Varaždinom i Thunom u razmaku od dvanaest dana. S druge strane, Istra 1961 je ove sezone što se nogometa tiče pravo osvježenje, pogotovo kad se uzme u obzir prosjek godina. Cabello je, doduše, protiv Hajduka sada krenuo bez svih tinejdžera, ali su mu oni od 60. minute donijeli energiju nužnu za preokret. Kao što je Adam Huram mogao biti junak Hajduka samo da onaj njegov projektil pred kraj nije proletio tik uz vratnicu.

Možda jedan bod u ovom trenutku izgleda premalo, pogotovo kad znaš da si imao 2:0, ali ovo uopće nije kiks. Barem se ne bi trebao tako tretirati. Hajduk je i dalje u pozitivi, a ova utakmica je bila prvi pokazatelj koliko je naporno uspješno igrati na dva kolosijeka. Čak i kad sve izgleda pod kontrolom, kao u Puli do 60. minute. Malo umor, malo pad koncentracije, a nešto se pita i protivnika, pa završi kako je završilo.