Da neki, u pokušaju brze zarade, nemaju baš nimalo srama pokazuje primjer iz Sinja. Na meti lopova našlo se tamošnje gradsko groblje svetog Franje. Građani donose, lopovi odnose. Za jedne emocionalna šteta, a za druge unosan posao. Jednima dani sjećanja na svoje bližnje, a drugima svaki običan dan jer njima ništa nije sveto.
Cvijeće, svijeće, željezo i bronca njihove su mete, a jedna od posljednjih ekspedicija bili su mesingani dijelovi nadgrobnih ploča. Ukradeno ih je nekoliko desetaka.
– U gornjim redovima groblja nedostaju vijci na nadgrobnim pločama. Vjerojatno ih prodaju, nešto se zaradi – govori nam u prolazu čovjek dok gleda ekipu s fotoaparatima.
Riječi prolaznika potvrđuju zabilježene slike. Izbrojili smo više od trideset ploča na kojima nedostaju vijci, a od urušavanja ih drži tek jedan kojeg kradljivci s namjerom i ostave.
Kako ‘mrtvi ne počivaju u miru‘ dokazuju i riječi dviju sugovornica. Na kradu se samo mesingani vijci, od krađe nisu izuzete ni krunice, kipovi, aranžmani, a ponajviše lampioni i vaze. Čak se otima i živo cvijeće, vadi iz zemlje.
– Ukradeno nam je 5 ručno rađenih vaza od kamenčića iz mora. Postavili smo ih i za dva dana ih nije bilo. Čak smo i jedan zalijepili, i njega su odnijeli. To je prestrašno. Gdje će ljudi s tim? Neće ga valjda nositi doma – u suzama nam je prepričala Irena Cvitković dok nam je pokazivala vazu za cvijeće koju je donijela baš na blagdan Svih svetih na grobnicu, uz nadu kako i ona neće doživjeti sudbinu onih prethodno postavljenih.
– Donijela sam cvijeće da stavim u vazu i iznenadila sam se kad sam vidjela da vaze nema. Do čega smo došli kad se krade s grobova – pitala se Nedjeljka Varenina koja je na posljednje počivalište svojih najmilijih stigla s dvoje unučadi.
– Ružno, ružno. Krasti s groblja? Pravi primitivizam – dodala je Nedjeljka koja je korak po korak pokazivala djevojčici i dječaku kakvi su to običaji diljem svijeta na početku studenog.
Kamo ide ovaj svijet?
– Radi se o komunalnom vandalizmu koji se vjerojatno jednostavno može ‘provesti’ s obzirom na to da su groblja poprilično mračna mjesta i nisu pod nadzorom.
Groblje svetog Frane u Sinju kojim upravljamo nema 24-satni nadzor, kao i većina ostalih groblja na našem području. Grobnice su privatno vlasništvo i nije moguće da za ovakve neljudske poduhvate odgovara Uprava groblja – izjavila nam je Ivana Živaljić, direktorica gradske tvrtke ‘Čistoća Cetinske krajine‘ koja upravlja sinjskim grobljem.
Cijene koje dostižu ove ukradene stvari nisu visoke, variraju između deset i par stotina kuna, ali u svakom je slučaju lakše ukrasti nego zaraditi na poštene načine. Štoviše, u vrijeme kada mnogi jedva ‘krpaju kraj s krajem’, i ta svota novaca postaje velika.
Je li vrijeme da se i na grobljima unajme čuvari, ili makar da se smanji kupovina cvijeća i vijenaca? O tome ‘Čistoća Cetinske krajine’ nije dužna misliti jer je sinjsko groblje njima tek dano na upravljanje. Konkretne korake trebao bi poduzeti grad Sinj.
– Mi nismo dužni čuvati groblje noću – dodala nam je Živaljić.
Ponekad je iskrena molitva dovoljna, a iako mnogi posljednja počivališta bližnjih uređuju cvijećem i drugim detaljima čini se kako u Sinju umjesto toga dobiju besmisleno punjenje džepova lopovima koji prate i osluškuju situaciju.
Kamo ide ovaj svijet? Pitanje koje zorno preslikava situaciju koja ne mori samo Sinj nego i brojna druga mjesta u Dalmaciji. Grob kao zadnje čovjekovo počivalište treba se tretirati s poštovanjem, a ovakvi besramni postupci još su jedan dokaz da ljudska dobrota u modernom svijetu više nije stvarnost, već apstrakcija.