Gotovo
tri godine nakon što je
“pukla” afera u slučaju
Credo banke, optužnica
protiv vlasnika i članova
Uprave te financijske institucije postala je pravomoćna.
Glavni dio optužnice
naime, u predmetu koji ima desetak tisuća
stranica i u kojem je šteta
preko 300 milijuna kuna, jer je kao posljedica propasti Credo banke
bilo i drugih kaznenih postupaka te optužnica,
a očekuje ih se još.
Optužnica je inače
podignuta još početkom
godine, a tek se u utorak našla
pred sudskim vijećem koje
nije našlo zamjerki te je
tako postala pravomoćna.
I taj dio se gotovo rutinski odrađuje,
tek u vrlo malom broju slučajeva
koji se mjeri u promilima, optužno
vijeće suda ne potvrdi
optužnicu već
je, recimo, vrati tužilaštvu
“na doradu”.
No
sada u slučaju Credo
banke tek predstoji ono najzanimljivije, tko će
od sudaca dobiti taj složeni
i medijski interesantan predmet? Već
nekoliko godina na splitskom sudu predmeti se sucima dodijeljuju
slučajnim, računalnim
odabirom, potvrdio nam je još
tada glasnogovornik splitskog Županijskog
suda Neven Cambi. Ta praksa se uvela kako bi se izbjegli potencijalni
sukobi, ne toliko interesa koliko stvarni verbalni obračuni
između samih sudaca –
neki su naime bili dojma da dobijaju sve složene
predmete, dok se drugima “pogoduje” čistim
slučajevima s kojima lako
ostvaruju normu. Računalno
dodijeljivanje predmeta dijelom je utišalo
te kritike, no dio sudaca i dalje je uvjeren kako se sustavno zakida.
Vratimo se slučaju Credo
banke: za taj predmet doista neće
biti previše
zainteresiranih sudaca, a velika većina
bi kao razlog za vlastito izuzeće
mogla naći u činjenici
da je jedan od optuženih,
bivši član
Uprave Credo banke Šime
Luketin, ujedno suprug poznate splitske sutkinje Jadranke. Sutkinja
Luketin je dapače imala
već neugodnosti zbog ovog
slučaja, nekoliko mjeseci
je bila blokirana i njena imovina, no ta je sudska odluka “pala”,
dok je imovina njenog supruga i dalje “na ledu”. Zbog svega
nije isključeno, dapače
vrlo je izgledno (a to su neki odvjetnici pa i suci zagovarali još
od trenutka otvaranja istrage) da će
se cijeli postupak delegirati nekom drugom sudu.
U
ovoj, za sada “glavnoj” optužnici
terete se vlasnici
banke Boris Barač
i Mirko Vuković,
njihovi sinov koji su ujedno bili članovi
Kreditnog odbora banke Vibor Barač
i Marko Vuković
te članovi
Uprave Šime
Luketin i Mate Mišić.
Uhićeni
su u prosincu 2011. godine te su čak
nekoliko dana proveli u pritvoru, a optužnicom
se terete za zlouporabu u gospodarskom poslovanju. Između
2004. i 2011. godine su kao odgovorne osobe, a u okviru svojih
ovlasti unutar banke, protivno odredbama Zakona o bankama, Zakona o
kreditnim institucijama i drugim Odlukama banke, odobravali
visokorizične
dugoročne
i kratkoročne
kredite. Dapače,
prema optužnici
splitskog tužuilaštva,
takve kredite su odobravali “u nakani da se znatno okoriste
fizičke
i s njima povezane pravne osobe (grupacije), bez procijene kreditne
sposobnosti i adekvatnih sredstava osiguranja”. Otplatu kredita
su kasnije kontinuirano prolongirani i reprogramirali, izlažući
banku znatnom riziku i šteti
velikih razmjera.
I
doista, vrtjele su se cifre od kojih “boli glava”. Preko
tih kredita tvrtkama u vlasništvu
samih bankara iz Credo banke “izvukli” su jednoj grupaciji
gotovo 123 milijuna kuna, a drugoj tek nešto
više
od 175 milijuna. Naravno, uz takve loše
kredite likvidnost banke je trpjela, kao i stopa adekvatnosti
kapitala te konačno
i rezultati poslovanja na štetu
drugih dioničara
Credo banke što
je ugrozilo poslovanje i dovelo do kraha te splitske banke.
Tijekom
godina su pokušavali
nadoknaditi takav rizičan
plasman sredstava, povećanim
kamatnim stopama na štednju
građana
i pravnih osoba, privlačeći
svježi
kapital. Na koncu su među
izigranima (većina
ih je ipak dobila svoj novac natrag, kroz Državnu
agenciju za sanaciju banaka) našlo
podosta poznatih, bivši
nogometaši
Robert Jarni i Ivica Mornar, rukometaš
Ivano Balić,
ali i institucije poput Ekonomskog fakulteta u Splitu, i to u vrijeme
dok je dekan bio Branko Grčić,
današnji
potpredsjednik Vlade, Brodotrogir, općine
Matulji, Lovran,…