Šteta što se vaterpolo ne igra poput hokeja. U
tri dijela ili u trećinama. Kada bi tako bilo, Hrvatska bi slavila pobjedu nad Italijom,
ali budući da još uvijek imamo četvrtine…
Šalu na stranu, ali u trenucima posrtaja,
poraza valja pokušati održati duh vedrim. Nakon utakmice Hrvatske i Italije to
nije baš lako, ali i to je sport. Prelijep u svojoj nepredvidljivosti,
obratima, neizvjesnosti. Hrvatska je nakon tri četvrtine imala prednost 12:7, a
konačan je rezultat 14:13, ali za… Italiju! Čudno i nestvarno, zadnju smo
dionicu izgubili čak 7:1 što je rezultat za koji se ne sjećamo kada nam se
zadnji put, ako i ikada, dogodio. Jako dobra opomena za budućnost, malo skupa
škola, ali opet jako, jako dobra kako se nešto tomu nalik ne bi dogodilo na
nekim drugim, većim natjecanjima. Bilo da se radi o svjetskim prvenstvima,
olimpijskim igrama ili nešto slično.
Doista, prve tri dionice već dugo nismo
vidjeli toliko dobru, koncentriranu, sigurnu i razigranu Hrvatsku. Bijač je
imao ukupno 11 obrana, računajući i peterac. Početak već “ubitačan” (3:0) i
konstantno vodstvo. Bašić se napadački razbudio u početku utakmice (3 gola), a
nastavio Jerko Marinić Kragić (4 pogotka). Fatović je razigravao, Harkov
kažnjavao, a centri kako jasno Vrlić, ali i mladi Dužević, izbacivali su
Talijane. Već u prvoj četvrtini s dvije osobne je opterećen bio Edoardo Di
Somma. U biti, bomboni bi nam iz usta mogli ispadati za opis hrvatske igre u
prve tri četvrtine. A onda…
Onda su naši igrači netragom “nestali”. Jako
se puno griješilo u obrani, možda se malčice promijenio kriterij suđenja, ali
nemamo pravo za 7 primljenih golova u jednoj četvrtini kriviti nekog drugog. Ne
bi bilo korektno baš. Talijani su pak iskazali enormnu želju, agresivnost
svakako i dokazali kako u sportu nema predaje. U 50 sekundi su recimo dali dva
gola (za 13:10 i 13:11). Tako je na koncu prvo talijansko vodstvo u cijeloj
utakmici ispalo ujedno i odlučujuće, završno. Di Fulvio za 14:13 u zadnjim
sekundama.
Glavu gore, školska lekcija je primljena,
nadamo se i zapamćena, a što se zagrebačkog turnira tiče, najbolja opcija za
biti među prve dvije momčadi i otići u Kaliforniju je – pobijediti u nedjelju
Japan, te u utorak Mađare. Moguće je, itekako moguće. Imajmo vjere u Barakude!
Ivica Tucak, hrvatski izbornik:
– Iz ovakvih se situacija sigurno trebaju
izvlačiti pouke. Nije lijepo izgubiti, pogotovo kada ovako dominirate tri
četvrtine, a onda u zadnjoj ‘izgubite glavu’. Prvenstveno se mi nismo snašli.
Dugi je razlog, to mi se čini, stvarno moram pogledati još, ali mislim da je
došlo do promjene kriterija suđenja. Ne kažem da smo oštećeni, to ne, to nisam
rekao. Sami smo si dopustili neke golove. Rekao sam dečkima između treće i
četvrte četvrtine da ne smijemo stati, da igramo kao da je 0:0. Ovo je dobra
pouka. Naša je momčad ujedno i dalje u stvaranju, nemojmo niti to zaboraviti.
Iz ovog moramo izvući pouke.
Andrija Bašić:
– Stvarno ne znam što bi pametno rekao. Tri
četvrtine kontroliramo utakmicu, sve je u redu. Pod kontrolom su bili i obrana,
napad, tranzicija, a u zadnjoj četvrtini totalno ‘zamračenje’. Ne znam što bi
rekao. Ušli su Talijani u neki ‘luđački’ presing sa stavom da idu na sve ili
ništa. Na brzinu su nam dali neke golove, unijeli nervozu u naše redove. Teško
mi je pojasniti ovo. Bit će vremena za analizu.
Marko Žuvela:
– Ovako vruće glave ne bi znao reći što se
dogodilo. Nakon našeg vodstva 5 razlike, u zadnjoj smo četvrtini prestali
igrati napad, u obrani smo griješili na sve one načine na koje ranije nismo.
Čestitam suigračima na odličnoj borbi, ali i Talijanima što su se uspjeli
vratiti nakon tolikog zaostatka. To stvarno nije lagano.