Kralježnicu što dijeli Srednja poljica od Primorskih poljica
čini planina za koju narod nema zajedničkog imena. Proteže se od rijeke
Žrnovnice, nadomak Splitu, do ušća Cetine kod Omiša u dužini od 17 kilometara.
Taj mali masiv često se obuhvaća imenom Poljička planina jer ona u cijelosti
pripada Poljicima. Perun je vrh iznad Žrnovnice, a mnogi i čitav masiv nazivaju
Perun. Ime potječe od boga gromovnika u starih Slavena.
Najveći vrh je Vela gora (594m) na kartama označen kao
Zahod. S vrha je krasan pogled na Mosor u cjelini, a sa druge strane na more i
dio Srednjodalmatinskih otoka. Greben krase crkvice što su ih neumorne poljičke
ruke izgradile, sagradili su ih kamenom i svojim kršćanskim srcem. U Poljicima je 106 sakralnih objekata, što
crkava, crkvica i kapelica Na tako malom prostoru,na kojem se nekad prostirala
Poljička Republika 250km četvornih,malo gdje je toliko vjerskih objekata. Onda
nije ni čudo što ih je nekoliko i na poljičkoj kičmi.
U planinarskom smislu ova planina postaje sve zanimljivija i
polako izlazi iz sjene većeg i atraktivnijeg Mosora. Zadnjih godina su
markirane i očišćene vrlo lijepe staze.
Sve u svemu, ova mala planina s prosječnom visinom od oko
500 metar, pružit će svim planinarima i izletnicima veliko zadovoljstvo,
planinareći po njoj i obilazeći našu kulturnu baštinu.
Boraveći zadnjih dana na ovoj planini, planinari udruge
Dinaridi uočili su da se već danima bjeloglavog supa i fotografirali.
Tragom ove zanimljive informacije, kontaktirali smo Ivicu
Lolića iz Žrnovnice, IL ornitologa, suradnika zavoda za ornitologiju.
Lolić nam je potvrdio da se zaista radi o bjeloglavom supu,
a da se na planini vjerojatno zadržava zbog hranilišta.
– U Hrvatskoj se gnijezdi oko 110 parova bjeloglavih
supova. Najviše na kvarnerskim otocima; Cresu, Krku, Prviću, i to na liticama
iznad mora. Povremeno se gnijezde i na južnoj strani sjevernog Velebita, a
rijetki parovi i na otoku Pagu. Raspon krila ovih ptica doseže 290 cm. Znaju
težiti do 11 kilograma.
Poznate migracije mladih ptica ove vrste dosežu područja sve
do Turske, Grčke, Izraela, sjeveroistočne Rusije i do središnje Afrike.
Ovakvi nalazi se dobiju prstenovanjem mladih ptica u
gnijezdu, odnosno postavljanjem krilnih markica. Njihova kretanja mjere se u
tisućama kilometara.
Nakon lutanja koje traje 4 do 5 godina, vraćaju se na svoja
gnjezdilišta, odnosno, kad postanu spolno zreli. Ipak dogodi se i da ostanu na
drugim gnijezdilištima Italije, Grčke i Francuske.
Zadržavanje ove vrste na našem području je jako
zanimljiva, ali ne i pretjerano
iznenađujuće. Ove ptica sigurno na ovim prostorima redovito cirkuliraju, ali ih
uglavnom ne vidimo jer mahom lete na velikim visinama.
Vjerojatno se u ovom slučaju radi o nekoj lešini koja se
nalazi u blizini i zato se ptice zadržavaju tako nisko i na tom području. Mišljenja sam da ne postoji drugi razlog
zadržavanja osim zbog hranjenja. Ove vrste stradaju često od trovanja, od
sudara sa žicama dalekovoda, od gladovanja i iscrpljenosti kada ne nalaze hranu
i lešine dulje vrijeme. Često su meta krivolovaca i ne bi bilo dobro da se i
kod ovog slučaja upravo to dogodi.
U Hrvatskoj bjeloglavi supovi imaju status ugrožene gnijezdeće
populacije.