Goran Ivanišević: “Bez vas nikad ne bih napravio stvari koje sam napravio”

Nakon što se proširila vijest da je u 87. godini umro Nikola Pilić, svjetska teniska legenda i prije svega – Splićanin, uslijedili su i oproštaji na društvenim mrežama od nezaobilazne teniske figure u posljednjih šezdesetak godina.

Daleko će nas odvesti nabrajanje svega što je Nikola Pilić ostvario u prebogatoj karijeri, što kao igrač, što kao trener, što kao izbornik. Ovo posljednje je vjerojatno najveće, jer je „Nikki“ triput vodio Njemačku do osvajanja Davis Cupa, ali bio je i na čelu Hrvatske kad je 2005. godine trijumfirala u istom natjecanju, a formalno je savjetovao Srbiju na putu do titule 2010. godine. Izbornik Srbije nije mogao biti, jer za to je morao imati srpsku putovnicu, pa ga je Novak Đoković doveo da bi reprezentaciju vodio „iz sjene“.

Nikola Pilić ima i olimpijsko zlato iz Barcelone gdje je spojio nespojivo, Borisa Beckera i Michaela Sticha u olimpijske pobjednike. On je ujedno „teniski otac i mentor“ Novaka Đokovića, koga je četiri godine (od 12. do 16. godine) odgajao u svojoj teniskoj akademiji pored Munchena. Ipak, teniski svijet će ga najviše pamtiti po nevjerojatnom bojkotu Wimbledona teniskih profesionalaca 1973. godine. Blizu sto najboljih tenisača svijeta tada se solidariziralo s Pilićem, kome je Teniski savez Jugoslavije odredio suspenziju zbog igranja u Južnoj Africi (poznatoj u to vrijeme po aparthejdu). Samo par tjedana ranije Pilić je bio finalist Roland Garrosa u poznoj igračkoj godini (35), pa mu je uskraćen Wimbledon, nakon čega je nastala revolucija. I na tim temeljima nastao je profesionalni Tour u kojem se prije svega pitalo – igrače.

Pilić je bio i polufinalist Wimbledona, velika teniska faca u drugoj polovici šezdesetih godina prošlog stoljeća, kao i do sredine sedamdesetih godina. Na tenisku scenu se, pak, probio igrajući finale Wimbledona u igri parova s Borom Jovanovićem 1962. godine. Bila je to baš senzacija. Ako je Đoković napisao da mu je Pilić bio teniski otac i mentor, nešto slično bi mogao reći i Goran Ivanišević, koji mu se znao obratiti i otići kod njega kad bi mu zatrebalo. Uostalom, Pilić je sjedio u loži i aktivno sudjelovao kad je Ivanišević osvajao Wimbledon 2001. godine.

Nabrajati dalje što je sve prvi od četiri mušketira sa Firula postigao u grandioznoj karijeri možda i nema smisla. Za sobom je povukao Željka Franulovića, već spomenutog Ivaniševića, te Marija Ančića. Sva četiri rođena dvjesto metara unutar Firula, sva četiri Top Ten igrači, što je svjetski raritet kakav se više nikada neće ponoviti.

Evo kako su od Nikole Pilića oprostili naši najveći tenisači, kao i Novak Đoković.

– Hvala vam za sve, šjor Niko! Prošli smo puno toga skupa, smijali se i plakali skupa, malo i svađali, ali znam da bez vas nikad ne bih napravio stvari koje sam napravio. Počivajte u miru – napisao je Goran Ivanišević.

– Šjor Niko, hvala na bezbrojnim savjetima, hvala što si nam pokazao smjer, hvala što si bio oslonac, hvala što si nas naučio životu – objavio je Ivan Ljubičić.

– Dragi Niko, vrijeme tako brzo prođe. Hvala ti na dobroti, vedrini, znanju, ljubavi prema sportu, tvojim pričama. Hvala ti za pomoć svim mladima i za doprinos našem sportu. Hvala ti za prvake svijeta. Pokazivao si put. Živio si put – riječi su Marina Čilića.

– Šjor Niko. Moj teniski otac. Mentor – Novak Đoković je bio kratak, ali je rekao sve.