Veliki četvrtak na otoku Hvaru poseban je zbog održavanja procesije “Za križen” koja se održava svake godine već više od 500 godina. Riječ je o procesiji koja se od 2009. nalazi na UNESCO-voj listi nematerijalnih dobara svjetske baštine. Procesija svake godine započinje točno u 22 sata istovremeno iz šest mjesta – Pitava, Vrisnika, Svirača, Vrbanja, Vrboske i Jelse te se u 7 sati ujutro vrati na svoje polazište. Tijekom noći propješači se približno 25 kilometra. Križonoše se za procesiju zapisuju godinama unaprijed, a neki na tu veliku čast čekaju i po 10-20 godina.
-To je nemoguće objasniti racionalno kao i tolike stvari u životu gdje naprosto znakovi, osjećaji, izraz lica, navlažene oči i suze govore puno sami za sebe. I ti koji se rasplaču, ne znaju vam reći zašto je tome tako. U životu puno puta plačemo i od radosti i od tuge, nisu tek tako te službe u bogoslužju, počevši od Gundulićevih Suza sina razmetnoga, majčinih suza, Gospinih suza. Ovo je jedna od tih posebnosti jelšanske procesije, upravo taj završetak, taj ‘sprint’ na kraju koji podsjeća na maratonske trke koje se završavaju na stadionu i kada one koji utrče u cilj pun stadion poprati pljeskom i podrškom, rekao je don Stanko Jerčić.
Ovogodišnji križonoša bio je Ivan Ivanišević koji se još prije 23 godine upisao u bratovštine presvetog oltarskog sakramenta.
-Ovime sam ispunio svoj zavjet koji sam dao kada sam imao 16 godina. Duga je bila noć, ali uz Božju pomoć i pomoć obitelji koja je bila čitavo vrijeme uz mene uspio sam nositi sveti križ do finalne postaje. Zadnjih 50 – 100 metara riječima se ne može opisati. Kada s križem izađete na rivu, skupi se toliko emocija, nakana zbog kojih nosite sveti križ, jednostavno vas to ponese i doslovno poletite, kazao je križonoša.
Trenutak dolaska križonoše u Jelsu pogledajte u fotogaleriji.
