Etiopija: Mladoženja bičuje mladu, preskače bikove i igra nogomet

Još jednom me privukla želja da doživim netaknutu prirodu i domorodački
način života istočne Afrike. No, ovaj put sam iskusio otkrivanje Južnih nacija
u društvu prijatelja i fotografa Vedrana Vidaka – započeo je Jović još jednu
uzbudljivu priču sa svog putovanja.

– Let iz Sarajeva preko Istanbula i Kaira do Addis Abebe je prošao je
savršeno, ali kako nijedna avantura ne ide bez prepreka tako smo se i mi
suočili s velikim problemom prilikom dobivanja etiopske vize. No,
naposljetku,  nakon osam sati čekanja,
pregovaranja i uvjeravanja dozvola je bila tu, ali smo u međuvremenu ostali smo
bez  prtljage koja je nekim čudnim putem
završila na krivom kontinentu – točnije u Bombayu, Indija.

“Čeka nas dva dana putovanja do
našeg konačnog odredišta”  rekao nam
je naš vozač Zewdeut dok smo sjedali u automobil.  Nakrcali smo sve potrebne stvari u našu
Toyotu i krenuli put juga, do Južnih nacija kako ih zovu u Etiopiji – rekao je
Jović.

Butajira, Hosaena i Soddo  mjesta su
koja su Jović i Vidak prošli na putu do Arba Mincha i Jinke. Putem  su se mimoilazili s karavanama magaraca koji
su teglili teret, s tisućama koza i goveda.

– Nismo mogli ne primijetiti kako  je prava umjetnost znati voziti tom
prometnicom a da pritom nešto ne okrznete, udarite ili slično. Ono što me možda
najviše impresioniralo na  putu do Arba
Mincha jest jednosatna vožnja kroz plantaže banana i manga. Istinski je užitak
ispuniti Toyotu mangom do krova jer je pet kilograma manga svega dva dolara.
Jedna od zanimljivijih situacija zbila se u Soddou gdje smo ušli u banku
razmijeniti lovu. U banci je bila gužva, no dočim sam ušao, službenik je izašao
i razmaknuo sve ljude i rekao: “Izvolite, gospodine.” Nakon uspješne
transakcije slijedi još jedna “filmska” scena.  Iz banke sam izišao s lovom u naručju na što
je Vedran povikao: “Ulazi, zar želiš da nastradamo!” – prepričava nam
Jović događaje iz Soddoua.

Jinka je bila posljednja točka “civilizacije” prije susreta s
Mursi plemenom.

– Točnije, prvi susret s Mursijem se odigrao već na Jinka tržnici kada mi
je prišao visoki tip s AK 47 na ramenu i gestom zatražio lovu. Budući da je
dobio negativan odgovor od mene, napravio je zamah rukom prema meni ali kako ja
nisam reagirao na njegov blef nasmijao se i povukao.

Fotografiranje u Mursi selu je bilo sve samo ne lagan zadatak za ova dva
pustolovca. Prvo su morali “isposlovati” fotografiranje da bi potom
sudjelovali u prepirci pijanaca.

– Dva sata je trajalo pregovaranje i kad smo mislili da imamo dogovor i
rukovali se, shvatili smo da Mursima rukovanje ne znači ništa. Rekli su nam:
“Vi imate velike kamere i lovite mnogo ljudi s njima, platite.” Stoga
smo platili i  kada smo pomislili da
napokon možemo raditi, opet dolazi jedan od naoružanih pijanaca s AK-47 i traži
još love.

Svađa, znoj, prijetnje, prepirka i poneka fotografija naoružanih i
agresivnih pijanaca, sve u svemu i to bi se moglo ipak nazvati uspješnim danom
– zaključuje Jović.

Nakon Mursija, put ih je kroz sela Bana plemena odveo u mjesto Turmi,
tržnicu gdje se jednom tjedno okupljaju pripadnici Hamar plemena.

– Oduševila me ugodna atmosfera u ne baš luksuznom “hotelu” u
kojem smo ipak, imali struju od 19 do 23 sata i tuš usred hotelske kuhinje. Naš
hotel je ujedno imao i jedini televizor u mjestu. Prvi susret s tržnicom je bio dosta naporan jer su nas svi gledali kao da
imamo veliki znak $ na čelu. Jednu pripadnicu Hamar plemena sam uspio otjerati tek kad sam joj rekao da
mi se sviđa i da je želim ženiti. Neprivlačnost se na kraju pokazala obostranim
problemom – kroz smijeh će Jović.

Jović i Vidak morali su odigrati nogometnu utakmicu kako bi pridobili
lokalne stanovnike i ušli u Turmi svijet.

– Nogometna utakmica na prašnjavom terenu i par funti koje je stranac
Ferenji pokazao klincima bio je način da pridobijemo lokalnu ekipu.  Na kraju, 
kupovina nove lopte je bila ulaznica u Turmi svijet. Turmi je valjda jedino mjesto gdje je Machester United  popularniji nego na samom Otoku.

Za vrijeme utakmice hotelsko dvorište 
je bilo krcato, a atmosfera gotovo kao u Kazalištu snova – prepričava Jović.

I debla plutaju rijekom Omo

Turmi je bio Jovićeva i Vidakova baza sljedećih par dana, a prvi izlet koji
su napravili bio je prema Karo plemenu na obali rijeke Omo.

– Šarenilo, bojanje tijela, piercing, nezaobilazni AK-47, odlični portreti,
cjenkanje i razmjena odjeće za nakit te na kraju Coca – Cola usred pustinje
postavili su iznimno visok standard uspješnog dana da se nismo usudili upitati
se može li bolje.

Naša sljedeća avantura odvela nas je u Dassanech pleme na južnom dijelu
rijeke Omo. U Omorate regiju, tj. na obalu same rijeke stigli smo nakon par
sati vožnje te se onda upustili u 
potragu za vodičem,  pa za
lokalnim prijevoznikom koji bi nas trebao prebaciti preko rijeke svojim čamcem.
Kada je krug potraga bio zatvoren shvatili smo da je čamac zapravo  izdubljeno deblo, ali srećom svjesni smo da i
debla plutaju – prepričava nam Jović doživljaje iz Omorate regije.

U Dassanech selu čije su kuće nalik na iglu ali izgrađene od raznoraznog
gradivnog materijala, Jović i njegov najbolji prijatelj i kolega Vidak,
pronašli su bakice, klince i prilično pijanog poglavicu dok su ostali
sumještani bili na tržnici.

– Bilo je to zanimljivo popodne. Klinci su plesom privlačili pažnju na
sebe, a stariji su nas sumnjičavo gledali; rekli bi tipični sraz generacija. U
predvečerje su u selo stigli i odrasli muškarci te su upotpunili šarenilo
plemena koje poput Mursija obožava nakit žarkih boja. Posljednja fotografija
koja mi se urezala u pamćenje su prašnjave siluete klinaca koji plešu uz
zalazak sunca. Miris Afrike. Ritam Afrike. Okus Afrike. Dodir Afrike. Potpuna
afrička sinestezija.

Dan proveden u Dassanech selu brzo je prošao te su se Jović i Vidak u
noćnim satima vratili do Turmija do kojega je noćna vožnja bila prava avantura
obzirom da je putem trebalo izbjegavati “beštije” koje su pretrčavale
ispred terenca.

Bičevanje žena i preskakivanje bikova

– Novi dan nosi novu avanturu, a naša je započela odlaskom iz hotela. Ne tako lošom cestom krenuli smo na put do mjesta gdje bi
trebala biti obala rijeke. Neprohodna staza natjerala nas je da ostavimo
terenac i nastavimo pješice, a zveket zvonaca usmjerio nas je do mjesta
održavanja ceremonije.

Gazeći kroz vreli pijesak do obale
gotovo presušene rijeke ugledali nevjerojatan prizor – stotine žena koje su se
gotovo stopile s prirodom. Njihove su odore bile načinjene od kozje kože, a
tijela prekrivena smjesom maslaca i crvene rudače. Čuli smo trube, zvona i
udaranje stopala o pješčano tlo što je značilo da je ceremonija počela.

– Njihove odore, okovani vratovi i
nakit nisu samo dio dekoracije. Gotovo svaki detalj je simbol društvenoga
statusa pojedinca. Hamar žene imaju obruče oko vrata
koji predstavljaju poredak u odnosu žena – muž. Ako žena ima jedan veći obruč,
to je znak da je ona prva žena tom mužu. Ako uz taj obruč ima još 2, 3 onda to
znači da njen muž ima još 2, 3 žene pored nje. I nema nikakve razlike da li mu
je ona prva žena ili druga, treća. Nema nikakvih privilegija među njima.
Muškarac je tamo glava kuće i onaj koji se bori za preživljavanje obitelji, ali
i onaj koji se bori za stoku I ide na teren. Žena je tu da se brine o klincima
i kućanstvu, nazovimo to tako – objašnjava nam Jović.

Udane i slobodne žene također se
razlikuju načinom odijevanja. Primjerice ako žena ima
haljinu koja ide preko koljena to je znak da je udana. Ako joj je haljina iznad
koljena onda je to znak da je slobodna.

– Ples, pjesma i zvukovi truba ne prestaju sve do trenutka
kad sve žene kreću u utrku i borbu za muškarce koji se pojavljuju na obali. Polugola tijela Hamar žena prekrivena ožiljcima koji su
posljedica bičevanja tijekom prethodnih ceremonija gdje se one čak i guraju
pokušavajući osvojiti muškarca koji će ih bičevati šibama. Nezamislivo
je s kojim ponosom žena prima udarce od muškarca, a udarci i otvorene rane koje
nastaju su poklon, vjenčani dar muškarcu za kojeg se ceremonija održava –
kazuje Jović.

Štoviše, svaki ožiljak je
zalog koji žena daje muškarcu kao jamstvo da će jednog dana, ako joj bude
potrebno, moći tražiti nešto što on neće moći odbiti jer bi time osporio žrtvu
i zavjet.

– Nakon bičevanja je
uslijedilo penjanje na
brdo kroz gusto raslinje akacija gdje se održavao završni dio ceremonije.
Hamari se nisu obazirali na olujno nevrijeme koje je dolazilo, a uskoro je
zapljuštala i kiša te penjanje nije bilo lagano jer je blatnjavi teren klizio
pod nogama.

Na vrhu brda se odvijalo okupljanje
svih Hamar plemena iz okolnih sela. U sredini se nalazilo krdo bikova oko kojih
se nastavljao ples i bičevanje. Grmljavina, kiša i žarko crvene boje Hamara u
ovom ambijentu su zbilja predstavljale prikaz izvorne Afrike. To nevrijeme je doprinijelo surovoj slici prirode Afrike
što je nama za fotografiju bilo odlično.

Onda je uslijedio završni dio
ceremonije, preskakivanje bikova. Završni dio
svečanosti je započeo kada su muškarci bili spremni preskočiti preko bikovih
leđa. 6, 7 bikova, poredanih jedan pored drugog, činili su jedan malo poduži
red koji je budući mladoženja trebao preskočiti kako bi dokazao da je spreman
za brak, odnosno kako bi od mladenkinog oca dobio odobrenje za brak. Obučen u
dvije špage, gotovo gol golcat, bio je spreman pregaziti preko bikovih leđa
četiri puta za redom. Kada je posljednji, četvrti put, započeo s preskakanjem,
uzbuđenje je bilo na vrhuncu. To preskakanje nije baš tako jednostavno kako se
možda na prvi pogled čini, dosta je zahtjevno i kada je budući mladoženja nakon
četvrtog preskakivanja doskočio na tlo, svi su to dočekali s oduševljenjem jer
je upravo to njegovo uspješno preskakivanje preko bikovih leđa značilo da je
brak odobren – dočarao nam je Jović ceremoniju nakon koje se zajedno sa svojim
kolegom Vidakom uputio natrag do Hamar sela.

Ideja o mirazu za vodiča Alga

– Povratak do rijeke koju smo tog jutra
prešli bez problema donio nam je malo iznenađenje. Razina vode se nakon kiše
popela za metar i bujicu je bilo nemoguće savladati. Povratak do Hamar sela po
potpunom mraku bi bio nemoguć bez našeg vodiča Alga koji doslovno napamet
poznaje svaku stazu i svaki kamen te smo ta dva kilometra brzo prešli i došli
do njegove obitelji s kojom smo proveli posebnu noć.

Algo je također preskakivao bikove i
dobio odobrenje braka te je neprestano oduševljeno pričao o tome kako će u desetom mjesecu
dobiti ženu i onda se ostaviti vodičkoga posla i posvetiti se obiteljskom
životu i čuvanju svoga stada. Dok smo sjedili uz vatru i čekali da se ispeče
koza koju su spremili u našu čast, Algo nam je rekao da mu je za kupovinu žene,
odnosno za miraz potrebno šest koza i pedeset kilograma meda.

Tada se kod mene i Vedrana  rodila
ideja da ćemo  po povratku u Hrvatsku
odraditi izložbu s ciljem prikupljanja novca za njegov miraz. Ujedno bi time
usrećili Alga koji nam je sa svojom obitelji pružio nezaboravnu priliku da
zabilježimo njihov način  života. I to
smo i napravili i već sljedeće godine vratili smo se u Afriku s 10 koza i još
više meda, kave i brašna za cijelo selo. To je bio
urnebes kada smo došli s kozama u selo. Putem do Algove kuće smo se zabavljali
i pjevali “Izađi mala”, a kada smo došli pred Alga i rekli
“Evo ti miraz, evo ti za ženu” on je bio šokiran. Čak je i zaplakao
od sreće. Imali smo predivnu večer s Algovom obitelji: večeru uz vatru, medeno
vino, ples pod zvjezdanim nebom uz ritam Hamar bubnjeva. To je jedan od
trenutaka kada se u Afriku jednostavno zaljubiš.

 I sada, toliko mjeseci poslije, moram reći da me ta jednostavnost življenja
uvijek iznova oduševljava. Povratak u Južne nacije je definitivan i neizbježan!
– zaključuje Jović priču o još jednoj avanturi svog života, osobnog i
fotografskog.

Fotografije Gorana Jovića i Vedrana Vidaka, koje svjedoče
o jednom posve drugačijem svijetu čarobnih boja, možete vidjeti i na sljedećim
linkovima:

 Facebook stranici Vedrana Vidaka: https://www.facebook.com/vedran.vidak.5?fref=ts

Facebook stranici Gorana Jovića: https://www.facebook.com/goran.jovic.photography?fref=ts

Zanimljive
i neobične priče, Gorana Jovića, vječnog tragača za nepoznatim predjelima i
ljudima koji u njima žive, a koji jednog dana želi sjesti ispod najvišeg slapa
na svijetu, Angel Falls u Venezueli, pratite i dalje na našem portalu…