Kako su Imoćani oženili Etiopljanina Alga, a svekrva mladenku “na krkeč” prenijela preko kućnog praga…

Zanimljive priče i detalje s domorodačkih svadbi poput bičevanja
žena, mladoženjinog preskakivanja preko bikovih leđa kako bi dokazao svoju
spremnost za ulazak u brak, mladenkin ulaz u kuću na svekrvinim leđima,
šarenilo boja, smijeh i veselje,… ovoga petka donose vam vrsni hrvatski
fotografi, Goran Jović i njegov najbolji prijatelj, kolega i
mentor, Vedran Vidak.

Ovaj fotografski dvojac
spojila je ljubav prema fotografiji, a njihove fotografije osim domaćih,
objavljuju i svjetski poznati časopisi. Jović i Vidak ujedno su i dobitnici su
brojnih nagrada i priznanja.

Iako je
komercijalna fotografija vaš posao, vjenčanja su vam ujedno i sjajna prilika da
usrećite nekoga. No zasigurno niste ni slutili kako ćete jednog dana usrećiti
Etiopljanina Alga te ga zapravo baš vi i oženiti! Kako je uopće došlo do toga?

 – Prvi put kada
smo Vedran i ja bili na jugu Etiopije, u siječnju 2013.godine,  naš vodič Algo, koji nas je spasio od
nevremena u dolini rijeke Omo, nam je ispričao kako se želi oženiti i kako
sanja o trenutku kada će se skrasiti sa svojom suprugom. No za to mu je bio
potreban miraz: 6 koza i 50 kilograma meda što je za Algu bilo nedostižno –
počinje priču Goran.

 – Kada smo se
vratili kući, imali smo mnoštvo fascinantnog materijala, te smo organizirali
dvije izložbe, jednu u Imotskome i jednu u Mostaru. Prikupljena sredstva smo
namijenili za kupnju Algovog miraza, odnosno kako bismo pomogli Algu da vjenča
ženu svog života i da na vrućem afričkom tlu žive sretno brinući se o svojoj
obitelji i stadu. I tako je i bilo. Nakon godinu dana, u siječnju 2014. godine,
vratili smo se u Afriku s 10 koza i  još više meda, kave i brašna za
cijelo selo.

To je bio urnebes kada smo
došli s kozama u selo. Putem do Algove kuće smo se zabavljali i pjevali “Izađi mala”, a kada
smo došli pred Alga i rekli “evo ti miraz, evo ti za ženu” on je bio
šokiran. Čak je i zaplakao od sreće. Imali smo predivnu večer s Algovom
obitelji: večeru uz vatru, medeno vino, ples pod zvjezdanim nebom uz ritam
Hamar bubnjeva. To je jedan od trenutaka kada se u Afriku jednostavno zaljubiš.

 Sutradan smo terencem
otišli do njenog oca da mu kažemo da imamo miraz i da ju Alga može oženiti. Kad
smo došli kod njenog oca mi smo sjeli, pričamo i kao čekamo buduću mladu. I
prošlo je već sat vremena, u međuvremenu su došle 3, 4 cure, sjele pokraj nas i
mi smo nastavili priču. I vidim ja nema buduće mladenke i pitam u jednom
trenutku gdje je i kada dolazi, a mladenkin otac kaže “pa evo je, došla je” i
pokaže na jednu od tih djevojaka. Znači ona je tu došla bez ikakvog pozdrava,
osmijeha, nikakvih emocija nije bilo između nje i Alga. Nikakva reakcija što me
začudilo jer očekivao sam neko veselje, ali u njihovoj kulturi je to
jednostavno tako.

Nakon što ste
donijeli miraz mladenkinom ocu, Algo je trebao dokazati da je spreman za brak.
Na koji način muškarac iz plemena Hamar to dokazuje?

 – Ceremonija
započinje plesom i pjesmom žena u presušenom koritu rijeke. One na svojim
koljenima imaju privezana zvona i to je zbilja jedinstven doživljaj. Ja i
Vedran nismo znali gdje se nalazi to korito jer kod njih vam nema točno određenog
mjesta okupljana tako da smo osluškujući zvukove i podrhtavanje zemlje došli do
mjesta gdje je ceremonija i započela. Nakon pjesme i plesa uslijedilo je
bičevanje žena. Oko stotinjak žena plesalo je i pjevalo u koritu rijeke kada je
došlo desetak muškaraca i počelo ih bičevati. Nama to možda zvuči okrutno, ali
u njihovoj kulturi to je odraz časti. Naime, ožiljci na golim tijelima Hamar
žena, kao posljedica bičevanja, za njih su, osim odjeće i nakita, još jedan
društveni simbol.

Njihovo oblačenje i ukrašavanje,
kao i ožiljci od bičevanja imaju neko značenje. Primjerice ako žena ima haljinu
koja ide preko koljena to je znak da je udana. Ako joj je haljina iznad koljena
onda je to znak da je slobodna.

Hamar žene imaju obruče oko
vrata koji predstavljaju poredak u odnosu žena – muž. Ako žena ima jedan veći
obruč, to je znak da je ona prva žena tom mužu. Ako uz taj obruč ima još 2, 3
onda to znači da njen muž ima još 2, 3 žene pored nje. I nema nikakve razlike
da li mu je ona prva žena ili druga, treća. Nema nikakvih privilegija među
njima. Muškarac je tamo glava kuće i onaj koji se bori za preživljavanje
obitelji, ali i onaj koji se bori za stoku I ide na teren. Žena je tu da se
brine o klincima i kućanstvu, nazovimo to tako.

 Tijela Hamar žena
prekrivena ožiljcima koji su posljedica bičevanja tijekom prethodnih ceremonija
gdje se one čak i guraju pokušavajući osvojiti muškarca koji će ih bičevati, su
dar. Svaki ožiljak je dar, fizički poklon budućem mladoženji u čiju čast se ove
ceremonije i održavaju. Štoviše, svaki ožiljak je zalog koji žena daje muškarcu
kao jamstvo da će jednog dana, ako joj bude potrebno, moći tražiti nešto što on
neće moći odbiti jer bi time osporio žrtvu i zavjet.

 Nakon ovog dijela
ceremonije svi zajedno smo se popeli na vrh jednog brda gdje su bili svi iz
Hamar plemena iz okolnih sela, te krdo bikova. Tu je uslijedio završni dio
ceremonije, preskakivanje bikova. Iako je bilo olujno nevrijeme, kiša i
grmljavina, svi su zajedno plesali i veselili se. To nevrijeme je doprinijelo
surovoj slici prirode Afrike što je nama za fotografiju bilo odlično. Završni
dio svečanosti je započeo kada su muškarci bili spremni preskočiti preko
bikovih leđa.  6, 7 bikova, poredanih jedan pored drugog, činili su jedan
malo poduži red koji je budući mladoženja trebao preskočiti kako bi dokazao da
je spreman za brak, odnosno kako bi od mladenkinog oca dobio odobrenje za brak.
Obučen u dvije špage, gotovo gol golcat, bio je spreman pregaziti preko bikovih
leđa četiri puta za redom. Kada je poslijednji, četvrti put, započeo s
preskakanjem, uzbuđenje je bilo na vrhuncu. To preskakanje nije baš tako
jednostavno kako se možda na prvi pogled čini, dosta je zahtjevno i kada je
budući mladoženja nakon četvrtog preskakivanja doskočio na tlo, svi su to
dočekali s oduševljenjem jer je upravo to njegovo uspješno preskakivanje preko
bikovih leđa značilo da je brak odobren.

 Nakon što je
muškarac dokazao svoju spremnost za brak, da li je ceremonija vjenčanja mogla
odmah započeti?

 – Ne. Tu je sada
druga priča. Buduća mladenka se treba tri mjeseca premazivati smjesom crvene
zemlje i maslaca koja im u svakodnevici služi kao zaštita od sunca i komaraca
 i tek nakon toga može doći k mladoženji. U početku žive sa širom
obitelji, s mladoženjini ocem, a onda se s vremenom osamostaljuju, imaju svoje
stado i svoju obitelj.

Vodiča Alga
uspješno ste oženili, te nam prenijeli dio običaja uoči vjenčanja iz Hamar
plemena. Što je s običajima uoči vjenčanja i samim vjenčanjima u Tanzaniji,
točnije u plemenu Maasai ?

 – Na
Zanzibaru sam imao zanimljivo vjenčanje na koje sam slučajnu naletio. Bilo mi
je jako zanimljivo vidjeti taj njihov ples, prepuno boja, to šarenilo… Žene su
bile u narančasto-žutim odorama, a curice u svjetlo plavim haljinama. Muški
plesači bili su u bijelim vestama, a bubnjari opet u nekoj drugoj boji.
Zanimljiv detalj mi je bio taj da uopće nije bilo mladoženje. Kada sam pitao gdje je on, rekli
su da ga nema, da je slobodan taj dan. Takvo bih i ja volio imati vjenčanje
(kroz smijeh je rekao Jović). Još
jedna zanimljiva stvar jest ta da nakon ceremonije, mladenku preko kućnog
praga, “na krkeč” prenosi svekrva.

U Massai plemenu ako se
muškarcu svidi neka žena kod njih nema klasičnog udvaranja kao u našoj kulturi.
Muškarac jednostavno zabode koplje ispred njene kuće i to je znak da on želi tu
ženu. Ona ne može reći ne jer u njihovoj kulturi nema odbijanja.

Maasai muškarac može imati
više žena, a broj žena ovisi i o njegovom bogatstvu, odnosno veličini njegova
stada jer stokom kupuje žene. Dok sam boravio kod njih čuo sam da najveći broj
žena koje jedan Maasai muškarac ima iznosi 37. 37 žena?! Pa sad da li je to
istina ili ne, ja ne znam sa sigurnošću. Maasai žena može spavati s bilo
kojim muškarcem koji je obrezan u istoj godini kao i njen muž. Ali onaj dio
tradicije koji baš i nije lijep jest taj da Maasai žene ne bi trebale uživati u
seksu te ih se obrezuje dok su još djevojčice.

Mladi Maasai muškarci pak
bivaju obrezani s 14, 15 godina i to javno, pred cijeli selom. I taj klinac
koji ima 14, 15 godina ne smije pokazati nikakve emocije, ne smije pustiti suzu
ni glas jer ako se to dogodi onda biva odbačen kao kukavica što znači da se
vrlo vjerojatno neće moći oženiti.

Što je to toliko
različito između zapadnjačke civilizacije i njihove ceremonije vjenčanja s
ceremonijama tanzanijskih vjenčanja?

 – Daleko
od zapadnjačke civilizacije gdje se ceremonije vjenčanja sve više udaljavaju od
tradicije, prava je sreća prisustvovati ceremonijama dvaju tanzanijskih
vjenčanja. Stajati pred ljudima koji dušom i tijelom sudjeluju u slavlju toga
čina nešto je što opaja dušu i budi u vama duboko poštovanje prema drugim
kulturama. I dok na Zapadu mladenke drže do tradicije ukrašavajući se nečim
novim, nečim starim ili nečim plavim, u Tanzaniji žene posvećuju sate svomu
tijelu kako bi što blagoslovljenije i duhovno ljepše ušle u brak.

Pažnja koju posvećuju
tradiciji i ulozi žene u braku je nešto što ostavlja bez daha. Boje koje
lepršaju pred vama nalikuju dugi koja se razlama afričkim nebom nakon što kiša
napokon milostivo pogleda  njihovu zemlju. Pjesma koja teče iz njihovih
grla budi vaš svaki mišić i vaše tijelo nesvjesno prati ritam glazbe, ritam
pjesme i prepušta se veselju. I dok njihove ruke vijore kroz zrak imate osjećaj
da cijela priroda pleše s njima i više nije važno iz kojeg svijeta dolazite,
koju kulturu poštujete ili koju vjeru prakticirate jer postajete dijelom
njihove radosti.

Upravo su
boje, pjesma, ples i predanost kojom su zračili svi nazočni na vjenčanju,
ostavile najveći trag na vašim fotografijama, ali osobno i vama samima. U kojem
smislu?

 – Dijeleći
s njima puninu njihove predanosti tradiciji teško je samo promatrati, a ne
poželjeti saznati nešto više o njihovoj tradiciji i običajima. Muslimanska
vjenčanja održavaju se nedjeljom tijekom Shawwala koji je deseti mjesec lunarne
godine. Prije same ceremonije vjenčanja svaka mladenka ima svoju Sumo. Sumo je
najčešće jedna od najboljih prijateljica mladenkine majke i jedna od njenih
obaveza je da prati mladenku gdje god ona išla. Upravo  izbor 
mladenkine pratilje svjedoči o velikoj predanosti i ljubavi prema tradiciji i
zrelosti jer mladenku prati iskusna žena, ona koja je duboko u sebi otkrila
ulogu žene i spoznala svoje vrijednosti i vrijednosti svoje kulture.

Dani prije
vjenčanja posvećeni su brizi o tijelu. Na koji način se Zanzibarske žene
njeguju pred samo vjenčanje? Da li im i u tome pomaže Sumo?

 – Tijelo
svakog čovjeka hram je njegove duše i čovjek tijelom svjedoči svoje postojanje
na svijetu. Svatko stupa u brak dušom i tijelom i cijelim svojim bićem
posvećuje se spoznavanju drugog tijela i duše. Zanzibarske žene prije vjenčanja
njeguju svoje tijelo kao bi u brak ušle čiste i u harmoniji sa svojom
unutarnjom ljepotom. Sumo pomaže mladenki da uskladi svoje biće, da oslobodi
svoj duh i ponizno prihvati tijelo koje joj je darovano da u njemu živi, ljubi,
sanja, nastoji i naposljetku umre. Kako bi tijelo bilo čisto Sumo nanosi
mješavinu šećera i soka limete na mladenkino tijelo kako bi se uklonile sve
dlake s kože osim kose. Tako čistoga tijela mladenka će dočekati svoga supruga.
Njena koža namazana je mirisnim uljima koji opijaju svojim esencijama i stapaju
mladenku s prirodom koja je izvor njenoga života.

Mladenkine ruke i
stopala ukrašavaju se hennom što je zasigurno najzanimljiviji dio svečanosti.
Da li ti privremeni ukrasi imaju nekakvo posebno značenje?

–
Ukrašavanje mladenkinih ruku i stopala radi se hennom poznatom kao i mehendi.
Ornamenti koji se utiskuju na mladenkinu kožu kao privremena tetovaža još su
jedan odraz poštivanja kulture i tradicije. Isprepletenost mladenkina života i
povijesti njenoga naroda i vjere nalikuju isprepletenim simbolima što
ukrašavaju njene ruke i noge. Zagledate li se u te ukrase imate dojam kako su
naneseni upravo na njene ruke kako bi je učile da njen život leži na njenim
dlanovima. Sve što učini tim rukama bit će u skladu s njenom tradicijom, bit će
rezultat njenog truda i napora. Ukrasi utisnuti na njena stopala kao da govore
da njene noge odabiru put kojim će kročiti kroz život i na kojem će se radovati
malim životnim radostima.

Čistog tijela,
namazana mirisnim uljima, ukrašenih ruku i nogu, buduća mladenka zasigurno ima
i posebnu vjenčanicu u kojoj će dočekati svog budućeg supruga?

 – Mladenka
najčešće bude odjevena u vjenčanicu koja je žute boje, te prekrivena žutim
velom, mladenka kroči na svoj put zajedništva. Radosna i obgrljena velom kao da
prati sunce i svemu daje neke posebne boje, odsjaje i puninu. Zrači energijom
koja svjedoči o sreći i predanosti svom životnom pozivu supruge i buduće majke.

Kako vi kao
fotografi, ali i osobe koje prisustvuju sjedinjenju jedne “upendo” – ljubavi,
gledate na takav veličanstven, ali zasigurno i poseban događaj?

– Zagledani kroz
objektiv svoga aparata ili jednostavno prisustvujući takvom događaju, poželite
da su sve stvari tako jednostavne kao što je ljubav. Svjedočeći priči o
vjenčanju zapravo svjedočimo tajni života. Svatko sanja dane sreće u kojima se
priprema da svoje tijelo i dušu preda u zajedništvo.

Stajati na vrućem afričkom
suncu i promatrati radost života koja raste i buja ispred tebe u tisuće boja i
ritmova znači osjetiti božansku milost kako se preljeva i upija u dvije
obitelji, dvoje ljudi koji se predaju ljubavi i odanosti. Svjedočite spajanju
duša, ujedinjenju muškarca i žene, stvaranju nove obitelji, novih naroda koji
se uvijek bezuvjetno vesele zajedništvu i predanosti. I kada to jednom osjetite
kao da nikada i niste prisustvovali zapadnjačkim vjenčanjima ispunjenima
užurbanošću i nervozom. Nakon ovakve proslave sve se boje vide jasnije, svi se
zvukovi pretaču u hvalospjeve nježnosti, potpora obitelji opipljiva je i
nerazoriva, a odanost muškarca i žene postaju temeljem  zdravog društva.

Fotografije Gorana Jovića i
Vedrana Vidaka, koje svjedoče o jednom posve drugačijem ulasku u
bezuvjetno zajedništvo dviju duša u odnosu na onaj koji mi poznajemo, možete
vidjeti i na sljedećim linkovima:

Facebook stranici Vedrana
Vidaka: https://www.facebook.com/vedran.vidak.5?fref=ts 

Facebook stranici Gorana
Jovića: https://www.facebook.com/goran.jovic.photography?fref=ts

Zanimljive
i neobične priče, Gorana Jovića, vječnog tragača za nepoznatim predjelima
i ljudima koji u njima žive, a koji jednog dana želi sjesti ispod najvišeg
slapa na svijetu, Angel Falls u Venezueli, pratite i dalje na našem portalu već
sljedećeg petka…