Dinamo dokazao superiornost, Hajduk čeka srijedu kao europski Dan D
Dinamo je i u posljednjem od četiri ovosezonska derbija protiv Hajduka pokazao superiornost, te popriličan višak kvalitete u odnosu na najbližeg rivala. To – najbliži – shvatite uvjetno, jer je bodovna razlika narasla na 18 bodova. Najbliži po položaju na ljestvici jest, ali je potpuno nemoćan igrati ravnopravno protiv Modrih.
Dinamo je do 2:0 došao ležerno, pogodak Monsefa Bakrara stigao je nakon uspavanke u kojoj su Modri imali ogromnu prevlast na lopti, ali nisu napravili baš ništa. Onda je Josip Mišić centrirao na drugu vratnicu, Bakrar je projurio iza leđa Darija Melnjaka, možda je i Toni Silić mogao napraviti korak, dva prema toj lopti, ali je ostao na crti. Eto 1:0 iz ničega. Hajduk je, pak, bio mlitav i nesposoban zadržati loptu, tek se pred kraj prvog poluvremena ukazala prilika Sanyangu Bambi, ali naravno da nije gol. Hajduk ne zabija lakoćom, Bambi je udarac blokirao Moris Valinčić. Još veću priliku imao je Rokas Pukštas na startu drugog dijela kad je izgledalo da je kompletna momčad živnula. Dugu loptu Rona Račija fantastično je primio na grudi i onda kad se očekivala realizacija, Amerikanac je promašio cijelu loptu i prosuo se po travnjaku. To vam je ta razlika u kvaliteti, htjeli mi to priznati ili ne. Kazna je stigla ubrzo, Dion Drena Beljo je ostao sam pored četvorice hajdukovaca, još je Silić ostao u raskoraku u svom petercu, a centarfor. Dinama se lagano naklonio za jubilarni 30. gol ove sezone u HNL-u.
Posljednji pokušaj Hajduka bio je fenomenalan pokušaj Marka Livaje s 13 metara škaricama, preko glave. Vjerojatno bi to bio gol da je branio netko drugi, a ne Dominik Livaković. Opet naglašavamo priču o kvaliteti, o ogromnim novcima koje je Dinamo uložio i to ne samo da bi vratio naslov prvaka nego da bi postao superioran u HNL-u i kako bi bio značajan u Europi. Dinamo je ljetos iz Pule kupio Valinčića i Lisicu, nije ni pomislio na Darija Marešića, kojega je ciljao Hajduk, ali nije htio/mogao platiti odštetu na kakvu bi se u Zagrebu samo nasmijali. Marešića je Hajduk čekao do zime, dok mu nije pala cijena i dok se nije prodao Branimir Mlačić. To vam je realnost i to morate imati na umu.
Toniju Siliću smo, eto, zamjerili reakcije kod golova. Možda će nas neki stručnjaci demantirati, međutim, isto tako je Silić ispuhanog Hajduka pred kraj spasio težeg poraza. Po ocjenama je on, uostalom, bio daleko najbolji igrač utakmice. Ako to uopće nešto znači.
Sve ovo pišemo kako biste shvatili zašto nema smisla mijenjati Gonzala Garciju. S obzirom koliko je mladića promovirao, neke vratio na mapu, možda je logično reći da je izvukao maksimum s postojećim kadrom. Možete se ljutiti na njega, možete ga osporavati, ali promašio je Bamba, promašio je Pukštas. Da su bolji igrači, svladali bi Livakovića.
U srijedu ćemo doznati kreće li Hajduk u Europu iz Europske lige ili Konferencijske lige. Od toga trenutka svi resursi na Poljudu moraju se fokusirati na Europu, ona mora biti strateški i svaki drugi cilj.


