Možete li reći tko vam je najdraži igrač Hajduka, upitan je novi predsjednik Ivan Bilić.
-Nemam jednog najdražeg igrača. U ovoj momčadi ih također ima, ali s ove pozicije ne mogu o njima govoriti. Evo, prvi mi na pamet pada Zvone Deranja koji je ušao na poluvremenu protiv Mladosti i dao tri gola. Tada sam se zaljubio u njega. Miki Rapaić, njega sam imao sreću upoznati. Gledao sam kad je ušao s klupe protiv Dinama, dao gol za 3:2 i zatražio izmjenu. Mate Bilić mi je drag zbog gola protiv Mallorce, bila je to posebna emocija. Dok sam bio mali prvi favorit mi je bio vratar Simović, jer sam ja kao dijete bio malo smotan, pa sam na ulici bio vratar. Pada mi na pamet i Ardijan Kozniku. Nenormalno je puno dragih mi igrača. Jedan od njih je i Slišković. Gotovo da sam zaigrao uz njega kad sam radio za UEFA, odnosno savez BiH. Trebala je biti neka prijateljska utakmica između nas, on je bio izbornik njihove mlade reprezentacije i trebao je igrati. Na kraju nije stigao. Šteta.
Kojim stilom bi Hajduk trebao igrati?
-Napadački, kako drugačije? Ima u tome dosta mojih frustracija kao navijača, neke manje utakmice protiv klubova u, recimo, Koprivnici ili Vinkovcima, gdje se zatvore u bunker, a mi se stalno mučimo razbiti taj bunker.