[KOMENTAR] Ne znaš bi li se smija ili plaka, od ovoga Hajduka meni je muka

Smak svijeta, katastrofa… bolje da ne
pretjerujemo, ipak je ovo bila obična nogometna utakmica, istina, najveći
hrvatski derbi, ali ne zaslužuje apokaliptične naslove. Pogotovo, u kontekstu
svega što se u svijetu događa, od Ukrajine, preko Turske i Sirije… Dakle, ovo
je bila sramota Hajduka „od glave do pete“. Od predsjednika Lukše Jakobušića,
sportskog direktora Mindaugasa Nikoličiusa, preko trenera Ivana Leke do
posljednjeg igrača koji je zaigrao ovoga tužnog (za navijače Bijelih) popodneva
u Maksimiru.

Momčad Ivana Leke izgledala je kao skupina
nezainteresiranih građana, pa onda – anemična, nemoćna, preplašena, „bezmuda“,
nesposobna i potući se kad već igrati ne znaju (tek 92 točna dodavanja u prvom
poluvremenu u kojem je posjed domaćina bio 76 posto!). 

Superiornost Dinama nije
niti jednog trenutka dovedena u pitanje. Bilo bi interesantno zaroniti u dušu
navijača Hajduka i vidjeti jesu li ikada bili razočarani kao danas kad ih je
Dinamo „razmontirao na proste faktore“ i to bez ikakve sudačke pomoći (što bi
uvijek došlo kao dobro opravdanje). Usput, Naš Hajduk nije izabrao baš najbolji
„tajming“ za objavu da se već milijun eura slilo u kasu Hajduka, naročito kad
se sjetimo nepopularnog poteza da nitko tko nije član Hajduka ne može legalno
kupiti ulaznicu za domaće utakmice.

Zahvaljujući logičnom opuštanju Dinama u drugom
poluvremenu, Hajduk je inkasirao samo četiri pogotka. U redu, možeš primiti i
više u nekom otvorenom, napadačkom fajtu, ali ovo je bila igra elegantne,
spretne mačke i olinjalog miša (unatoč dosta tinejdžera na terenu; baš će po
lijepom Luka Vušković pamtiti debi u službenoj utakmici dva dana nakon 16.
rođendana, a po prvi put je u nastavku zaigrao i Roko Brajković).

Dinamo se igrao, a Hajduk nije postojao. Možemo
nabrajati ozljede i bolesti u potrazi za izlikama, ali nema smisla. Zbilja nema
smisla, jer nitko ti ne može uzeti srce i dušu, osim ako si od toga cijepljen.
Hajduk je danas bio bez ičega navedenoga (plus ono gore već spomenuto) u
Maksimiru i to je puno veći problem za Ivana Leku od forsiranja sustava s
trojicom stopera, pa prelaska na četvoricu u obrani u drugom poluvremenu.

Za tri dana je Hajduk u ulozi branitelja
naslova gost u Gradskom vrtu u četvrtfinalu Kupa protiv Osijeka. Ne prođe li,
piši kući propalo. Da Ivan Leko nije stigao u statusu kakvom je stigao, čovjeka
koji će pozlatiti sve što dotakne i da nije Jakobušić već potrošio trenera
koliko je potrošio… Već bi nakon ovih tužnih 0:4 vjerojatno bio bivši,
šok-terapija za četvrtfinale Kupa bi se to nazvalo. Ovako, vidjet ćemo što će
biti u srijedu.

POSLJEDNJE DODANO: