Bio je miran momak iz kvarta, a onda je Split zavio u crno. ‘Monstrum s Marjana’ uskoro izlazi na slobodu?

Brutalno ubojstvo 19-godišnjeg Luke Milovca u Drnišu ponovno je otvorilo pitanje može li sustav na vrijeme prepoznati osobe koje naizgled djeluju potpuno neupadljivo, a u sebi skrivaju ozbiljne poremećaje i potencijal za nasilje. U javnosti se ponovno spominje jedan od najpotresnijih slučajeva u novijoj hrvatskoj povijesti – ubojstvo meksičke turistkinje Selene Macedo na splitskom Marjanu, za koje je osuđen Edi Mišić, koji bi već 2027. godine mogao izaći na slobodu.

Selena Margarita Graciano Macedo ubijena je 22. kolovoza 2012. godine tijekom šetnje Marjanom. Prema pravomoćnoj presudi, tada 29-godišnji Mišić ju je napao, svezao ljepljivom trakom, odvukao do kamenog zidića i prerezao joj vrat, nakon čega je tijelo pokušao prikriti granjem i kamenjem.

Zločin je tada šokirao Split i cijelu Hrvatsku. Marjan je danima bio gotovo pust, a među građanima je vladao strah. Policija je na mjestu zločina pronašla brojne tragove, uključujući krvavi dres nogometnog kluba Milan, ruksak, nož i ljepljivu traku s DNK tragovima. Ipak, Mišić nije odmah identificiran jer ranije nije bio evidentiran za teža kaznena djela. Na kraju su ga upravo po dresu prepoznali članovi obitelji i poznanici.

Dodatni šok izazvala je sudska odluka kojom je Mišić osuđen na minimalnih 15 godina zatvora. Sud nije prihvatio kvalifikaciju teškog i okrutnog ubojstva, uz obrazloženje da je moguće da je žrtva izgubila svijest prije smrtonosnog reza, zbog čega djelo pravno nije okarakterizirano kao posebno okrutno.

Takva presuda teško je pala obitelji ubijene Meksikanke. Njezin brat tada je javno govorio kako ne može prihvatiti da sud nije prepoznao patnju kroz koju je Selena prolazila tijekom napada.

Slučaj Edija Mišića posebno je uznemirio javnost jer prije zločina gotovo ništa nije upućivalo na to da bi mogao počiniti tako brutalno ubojstvo. Nije imao ozbiljan kriminalni dosje, nije bio poznat po nasilničkom ponašanju niti je bio evidentiran kao psihijatrijski bolesnik.

Ljudi koji su ga poznavali opisivali su ga kao povučenog i tihog mladića opsjednutog sportom i treninzima. Bavio se borilačkim sportovima, boksom i rukometom, a u teretanama je bio poznat po iznimnoj fizičkoj snazi. No, prema kasnijim psihijatrijskim vještačenjima, iza takvog ponašanja skrivala se duboka emocionalna praznina i izraženi poremećaji ličnosti.

Njegovi poznanici tvrdili su kako je rijetko pokazivao emocije i gotovo se nikada nije družio s ljudima. Tijekom psihijatrijskih vještačenja nakon uhićenja, o samom zločinu govorio je vrlo malo ili nikako, bez vidljivog kajanja i empatije prema žrtvi.

Vještaci su mu dijagnosticirali asocijalno-disocijativni poremećaj ličnosti s narcističkim i sadističkim elementima, ali je unatoč tome proglašen potpuno uračunljivim. To znači da je, prema procjeni stručnjaka, bio svjestan svojih postupaka u trenutku kada je počinio zločin.

Godinama nakon presude slučaj Edija Mišića i dalje izaziva nelagodu i strah u javnosti, posebno zbog činjenice da bi već 2027. godine mogao izaći na slobodu. Nakon tragedije u Drnišu ponovno se otvorilo pitanje može li sustav na vrijeme prepoznati osobe koje ne odaju znakove opasnosti, a skrivaju ozbiljne poremećaje i potencijal za brutalno nasilje, piše Tportal.