Ponosna i pusta je naša Slavonija

Naša
Hrvatska uistinu je prekrasna zemlja s brojnim prirodnim ljepotama. Od juga do
sjevera, od Jadranskog mora do slavonskih ravnica, čovjek se iznenadi na
raznolikost i ljepotu. Prošli vikend odlučila sam se zaputiti za Osijek kako bi
vidjela svoje drage prijatelje. Veselila sam se dolasku, a i radovalo me to što
ću vidjeti grad na Dravi nakon dugog vremena.

Osijek
je grad s najviše zelenila i zelenih površina u Hrvatskoj. Na području grada
nalazi se veliki broj parkova. Povijesnu jezgru grada čini Tvrđa koju su
podigle austrijske vojne vlasti nakon oslobođenja od Turaka. Sjednem u bus koji
vozi četiri sata od Zagreba do Osijeka, a stane i u okolna mjesta i sela. Dok
se vozim razmišljam o tome kako sam čula da je u Slavoniji veliki broj
iseljenih. Nekada davno u Slavoniju se odlazilo raditi jer se mogao pronaći
posao. A sada, svi mahom odlaze u Njemačku. Kao ˝prava˝ država, Njemačka je
prigrlila mnoge Hrvate kako bi im osigurala bolji život. Barem se tako tvrdi.

Dok
se vozim promatram prekrasne pejzaže. Iako nisam Slavonka, osjećam nezadovoljstvo i tugu koje vladaju Slavonijom. Kada sam stigla primijetila sam da je kolodvor moderan i  suvremen. Pozvala sam taksi da me pokupi na kolodvoru, ali Cammeo mi je rekao da je gužva u gradu i da ću čekati još 30
minuta. Nazvala sam još par njih koji su me odbili i jedva došla do nekog
taksija. To me je i iznenadilo s obzirom da govore kako je grad pust. U međuvremenu dok sam čekala svog vozača, pristizali su ljudi na
kolodvor, a odlaze naravno, pogađate u Njemačku. Čula sam kako govore: Neće nam
tamo biti loše. Eh moji ljudi, odlasci su bolna stvar još kad vas na to borba
za egzistencijom prisili.

Šetam po Osijeku usred bijela
dana i ne vidim ljude na ulicama. Pomalo me zaprepastila praznina grada i
ulica. Kod nas ovdje, ulice su pune od jutra do mraka, ljudi zapravo traže
povod kako bi izašli jer je takav dalmatinski mentalitet. U Osijeku je stvar očigledno drugačija.
Mladima je teško u Osijeku, posebno studentima koji dođu iz većih gradova. Kažu
da im je sve tmurno i bezlično. Vikende još i prežive jer imaju par mjesta za
izaći.  Zadnji dan moga boravka, padala je
kiša koja se u potpunosti uklapala sa slikom onoga što je Osijek postao. 

Dok Drava
teče svojim tokom na takav isti način ljudi odlaze iz Slavonije. Odlaze jer su
im izbori suženi. Boli me nepravda koju Slavonija nije zaslužila. Pored svega,
nije zaslužila da ljudi odlaze i da se zaboravi na ovaj dio Lijepe naše. A
politika se bavi drugim pitanjima. Na sva zvona govori se o odlasku mladih, a
na tome se najmanje radi. Sve su to dugotrajni procesi koji za sobom nose
velike posljedice i to one od egzistencijalne važnosti. Kada dođe do toga u
životu ne preostaje ništa nego spašavati se kako znaš i umiješ, boriti se na
nekom drugom mjestu. Razumijem Slavonce i istinski mi krivo što je do toga
došlo. 

Dragi Slavonci, čuvajte se i borite za svoje ideale, ako ne u Hrvatskoj,
negdje gdje će vam  život bolji..