Amifteatar doma Mladih pretvorio se u pravu ‘Životinjsku farmu’: oduševljena publika u glas je vikala ‘pobuna’

Početak same predstave započinje zvukovima životinja koji su doista realno prikazani, do te mjere da se zapitate jesu li to uistinu prave životinje ili samo dobra imitacija; lavež psa, blejanje ovaca, kokodakanje kokoši, njakanje magaraca, mukanje krava.. 

Uz zvukove životinja, tu je i grupno pjevanje, koje se prilično dobro stopilo uz cijelu atmosferu i cijeli dojam predstave podiglo na još veći nivo. 

Režijski je to bilo šaroliko, popraćeno detaljima, drugačije i osvježavajuće. Jasno nam je da je za ovakav el credo potrebna umjetnička crta, doza „umjetničkog ludila“, sanjarenja, kreativnosti i drugačijeg pogleda na svijet. 

Možemo se samo pitati kako bi to izgledalo da se radi o visoko budžetnoj produkciji. Cilj režije je evidentno bio podići predstavu na jednu višu razinu, ali ipak da se srž ne izgubi. Ako u kućanstvu imate srednjoškolca koji za lektiru ima upravo ovo djelo, povesti ga na izvedbu, bio bi pun pogodak.

Prije nego što se dotaknemo dijela kojeg zasigurno čitatelje najviše zanima, moramo naglasiti da se ne radi o profesionalnim glumcima, već glumcima amaterima i tako im se treba pristupiti. 

No, iako su oni amateri i njihovo glavno gorivo za rad je isključivo čista ljubav, predstavu su iznijeli na profesionalnoj razini, koliko god je to moguće. Vidjelo se na njima, kako bi rekli nogometnim rječnikom, da su već uigrana ekipa i da im ovo nije prva utakmica u nogama. 

Od prvog do posljednjeg su „izgorjeli“ na sceni, dali svoj maksimum, bili točni i usklađeni, a vjerujte, uz dinamiku mijenjanja scena, nošenja teških kubusa, koreografija, izgovaranja teksta, grupnog ritma.. to nije bio nimalo lagan zadatak. Uz sve nabrojeno, na sceni ih je bilo ni više ni manje nego 28.

Monolozi glumaca su bili glasni i prodorni, a dijalozi na trenutke emotivni i komični. Tako se moglo vidjeti ispreplitanje dobra i zla, slow motion životinja, iznenadni zvukovi grmljavine, kao i završetak kojim scena ostaje u potpunom mraku. Sve to pridonijelo je dramatuškom efektu njihove Životinjske farme.

Ponukani viđenim možemo reći da je ovo jedna predstava vrijedna gledanja i uloženog vremena, a to se može potkrijepiti i reakcijom publike koja je vidno bila zadovoljna i velikim aplauzom i vikom „pobunaa“ nagradila ovaj kolektiv. Kažu da se da sceni ništa ne može sakriti, a upravo oni nisu mogli sakriti svoj žar, trud, napor, volju, želju i ljubav, a to je publika prepoznala. 

Tijekom izvedbi redovito se „vrtila“ parola: „Četiri noge dobre, dvije noge loše“, u ovom slučaju, dvije noge su apsolutno bile dobre. 

Za PlayDramu slijedi odmor jer ipak su ga zaslužili, a na nama je da čekamo njihov sljedeći komad i poželimo im da sljedeći bude jednako uspješan, ako ne i uspješniji!