Šira javnost konačno je upoznala Zorana Krželja. Tip kojega se nešto stariji sjećaju kao vjernog čuvara tekovina socijalističke revolucije i ortodoksnog “šuvarovca”, dok su ga mlađi mogli zapamtiti po specifičnoj romantičnoj frizuri koja se posljednjih godina povremeno ukazivala na lokalnim društvenim događanjima, od Splitskog festivala do proglašenja najveće lignje, dobio je ulogu života. U sapunici, naravno.
Stvar na prvi pogled izgleda benigno, čak pomalo blesavo: producenti “Ruže vjetrova” odlučili su dati šansu gospodinu u zrelim godinama, valjda su procijenili da je vrijeme potvrđivanju njegova talenta i u glumačkim vodama, pa našeg naturščika gurnuli pred kamere u sraz s briljantnom Nives Ivanković.
U tih nekoliko minuta Frizura je progovorio nekoliko rečenica, malo se meškoljio, jednom podviknuo i jednom tupo zagledao u pod, no umjetničku recenziju ipak ćemo prepustiti stručnjacima. Realno, pak, Krželj je u istih tih nekoliko minuta uspio potpuno uništiti ugled Slobodne Dalmacije.
Za neupućene ovdje valja napraviti pauzu, pa objasniti ključne podatke: naša nova glumačka zvijezda, naime, u stvarnom životu obnaša dužnost člana uprave splitske novinske kuće, gdje ga je njegov kum Stipe Orešković – donedavno desna ruka vlasnika Ninoslava Pavića – sklonio nakon što je tri godine kao glavni urednik mrljavio sa Slobodnom, srozao nakladu, preselio novinare u Dugopolje i budno pazio na lik i djelo Željka Keruma – o njegovanju nekih drugih drugarskih veza da ne govorimo.
Krželj je, dakle, direktor u moćnoj novinskoj kompaniji, tijekom radnog vremena omiljena zanimacija (neki kažu i glavni zadatak) mu je prezentacija izdanja na Facebooku i usputno praćenje ponašanja zaposlenika na društvenim mrežama, a među novinarima je zapamćen i po sasvim ozbiljnoj naredbi novinarki da stavi zrno kukuruza između dva mobitela, uspostavi vezu i čeka senzaciju. Naime, da čeka hoće li puknuti kokica.
Uglavnom, našem glavnom junaku očito je postalo dosadno u životu, ili mu je zbog smanjene direktorske plaće jednostavno nestalo novca, pa se bacio u televizijske vode. Odlučio je glumiti, pogađate, glavnog urednika.
Rijetko gdje može se naići na sličnu bizarnu situaciju: da visoko rangirani zaposlenik ugledne kompanije pristane glumiti u jeftinoj zabavnoj seriji, pa da pored toga još i glumi samoga sebe.
Otprilike kao da se u idućoj epizodi pojavi Duje Marasović, pa nekakvom pacijentu umjesto slijepog crijeva izvadi slezenu. Koncept je naaprosto briljantan, jer je svima koji su pogledali barem jednu epizodu Ruže vjetrova jasno da se virtualnom novinom aludira na Slobodnu Dalmaciju – jednako kao što lik kojega utjelovljuje Nives Ivanković ne može biti nitko drugi doli Nevenka Kerum. Svakako, u tri briljantne Krželjeve minute Slobodna je predstavljena na način da ni najtuplji gutač petparačkih sapunica ne može promašiti poantu.
“šta je, Mijo, novina ti spala na tri lista? Jedino su ti osmrtnice sigurne!”, naslađuje se Virtualna Nevenka s Virtualnim Krželjem.
“Ae”, gorko će Frizura.
“Bila san ti gore u Zagrebu sa šefom, letit će glave”, upozorava ga ona, pa mu manipulatorski u ruke gura kuvertu s dokumentima koje će ovaj, je li, bespogovorno objaviti. I ne samo to, pada i dogovor oko odlaska na janjetinu:
“Podrazumijeva se. Uvik ste bili uz nas, fala van puno”, sretan je Virtualni Glavni Urednik.
Kako je Krželj “briljirao”, uvjerite se na 38. minuti 166. epizode “Ruže vjetrova”:
Priča ide dalje i ne treba dodatno mrcvariti čitatelje, valjalo bi tek primijetiti okruženje kakvo po Krželjevoj imaginaciji vlada u Slobodnoj Dalmaciji: ondje je gospodin Kokica uvijek u centru zbivanja, njemu “ljudi dolaze s ceste i donose ekskluzive”, dok podređeni, eto, “čačkaju onu stvar”. Pogotovo jedna kolegica iz stvarnog života, čije je prezime sočno izgovorio usred scene i tako se, valjda, s njom javno obračunao.
“Ajmo sad doli u kafić, možda nešto dopre i do vas!”, naređuje Virtualni, i u tom momentu čak i gledatelji Ruže vjetrova shvaćaju da je ipak riječ o fikciji. Naime, u Dugopolju – kamo je Krželj u stvarnom životu otpremio novinare do kojih bi “nešto trebalo doprijeti” – kafića nema u krugu od pet kilometara.
Cijela Ruža vjetrova je, dakako, najobičnija zabava, to se svojevremeno moralo objasniti Željku Kerumu koji je prolupao jer se njega i njegovu obitelj “rasistički prikazuje kao kriminalce”. Scenaristi očito vole provocirati, pa su Slobodnu Dalmaciju i njene novinare predstavili kao nesposobne, neprofesionalne i korumpirane, no Zoran Krželj odlučio se na pilu naopako i u tome im pomoći.
Kad je bal, nek’ je maskenbal.
DAMIR PETRANOVIĆ