[INTERVJU] Darije Duje Jakaša (HNS): ‘U Splitu se 30 godina nije napravilo ništa veliko osim Zapadne obale, a i ona je napravljena kako bi se potkrijepila jedna privatna investicija!’

Split godinama ljubomorno promatra gradove s obale. Europski novac oni sisaju za različite projekte dok ‘grad pod Marjanom’ stanice do takvih ideja trati krpanjem rupa po cesti asfaltom od zlata, ako je suditi po cijeni i vremenu realizacije. Cijena kakve strategije tako je često preskup pokušaj grabeži vladajućih ili tek nastojanje za zaposlenjem nekog svoga. Godinama isto, godinama isti ljudi, godinama iste fraze. 

Split nema vizije. Vizije koja još dublje prema dnu padne sa svakim novim izbornim procesom jer umjesto ‘stajanja na balun’ i aktivacije od nule, ovdje je kandidat za neku čelnu funkciju postalo zanimanje. Jer em je četverogodišnji mandat prekratak za nešto posve konkretno, taj zaokret za godine stagnacije, em je i svaki dobar prijedlog zakočen nekim sitnim interesima.

U gradu u kojem je i kakav ustaški grafit prilika za lijepljenje etiketa, Split je postao i primjer kako proizvesti najbolje i najgore. Postavlja trend, volimo to kazati.

Trend će se postaviti, sve je očitije, i sredinom svibnja jer bi izbori za splitskog poteštata trebali biti povijesni. Što po broju kandidata, što po dozi cirkusa koja je već prisutna. Malo kada se stoga govori o ozbiljnim temama jer politika u Splitu je davno izgubila epitet ozbiljne. Povratak korijenima garantira Darije Duje Jakaša, čovjek koji svoje životne znanje u građevini i na još mnogo područja želi staviti na služenje narodu.

U svojim
‘iskusnim godinama’ odlučili ste se za jednu nezahvalnu funkciju splitskog
gradonačelnika. Sigurno će i prijatelji pitati pa što vam sve ovo treba…

– Pokrenulo me to što sam odlučio riješiti parkiranje u Kragićevoj ulici, parkiranje za sjeverni dio Varoša.
Postoji zemlja, postoji mjesto u GUP-u kao dio gradskog projekta i način na
koji se to može riješiti. Ako grad ovaj 
problem nije riješio od 1978. godine, onda, vjerujte mi, neće nikada. Košarkaško,
malonogometno igralište će ondje ostati, kao i zelenilo, a garaža ide pod
zemlju. Oko 600 parkirnih mjesta moglo bi se 
napraviti u nekoliko etaža.

Sličan je problem
i na Marjanu. Ljudi se parkiraju, doslovce, u dvorišta pa je rješenje
podzemno/nadzemno parkiralište kod Marjanskih vrata na 5,6 etaža. Ovo neukusno
parkiranje između grana i na šetnici treba promijeniti parkingom koji bi bio
reguliran i strogo naplaćivan kako bi se napravio red, ali tako vratilo i to
investiranje.

Odmah smo
počeli konkretno, s problemom kakav je parking i parkirna mjesta, ali vratimo
se malo na Split općenito. Kažu vaši protukandidati, većinom su se složili,
kako Split stagnira 12 godina…

– Nije se nešto
veliko napravilo posljednjih 30 godina. Napravljena je tek Zapadna obala kako
bi se potkrijepila jedna privatna investicija. Svaka investicija nosi nekakvu
koncesiju i uzima ulagače, u ovom slučaju grad Split, ali nevjerojatno je da u
Splitu za niti jedan veliki projekt nismo povukli sredstva iz Europske unije.

Turizam je
glavna grana Splita i cijele Dalmacije, ali trebamo li se napokon okrenuti
nečemu drugome kako bi turizam bio ‘jedna od grana’?

– Naravno, ali
nama se turizam dogodio jer je to netko htio. Jesu to Nijemci, Englezi ili
Amerikanci, ali netko je ustvrdio . Turizam može biti i IT industrija, automobilska
industrija. Pitanje je koliko imamo mašte, volje i znanja da to sve napravimo.
Svjetla točka u Splitu je Sveučilište koje je među 50 najboljih u Europi i 100
u svijetu. Tendencija otvaranja novih studija, posebno na engleskom jeziku,
dovodi puno mladih k nama pa je i to vid turizma. Dakle, ako smo pametni i to
prepoznamo, turizam mora biti cjelogodišnji. Ne isključivo samo vezan za more.

Spominjemo
mlade ljude, ali kako im u Splitu poboljšati životni standard i dodatno pomoći
da ostanu u gradu?

– Najveći problem
je pratiti mlade ljude, u smislu da im se pruži pomoć – kako financijska tako i
investicijska. Nevjerojatno je da u Splitu diplomira svake godine 300
inženjera, a vi ne znate kasnije što ćete s njima i da oni nemaju malo veći
inkubator u kojem će se razvijati nekoliko godina uz subvencije. Iz takve
količine mladih ljudi razvit će se, sigurno, i neka firma, ali vi morate
napraviti prvi korak u tom cilju.

Ali… Imamo
probleme i sa stanogradnjom i mladim obiteljima koje se odlučuju ‘kupiti kvadrate’,
primjerice, u Solinu, Klisu i drugim takvim mjestima u blizini…

– Poticajna
stanogradnja je projekt HNS-a i to je naš forte. Drago mi je što je zaživio u
tolikoj mjeri i što sada, na području cijele Hrvatske, ima takvih više od 10
tisuća stanova. Navijamo da, tko god bio na vlasti, ta poticajna stanogradnja
ide dalje jer je to osnova i preduvjet da bi mladi ljudi ostali na našem
području.

Ipak, u Splitu
ta stanogradnja pada ‘na malim izazovima’ poput prometnica, kanalizacije,
elektroenergetske mreže…

– Split je nevjerojatan,
uvijek to ponavljam. Sličan je primjer s Lećevicom koja nije izgrađena jer
postoji moćnik koji je to zabranio. Zabranio je razvoj Splita barem za petinu.
Svi se prave da to nije istina, a istina je. Isto tako, kod nas se projekti
rješavaju parcijalno što je suludo. Iz jednog poteza riješi se stanogradnja,
željeznica, autobusni kolodvor i druge stvari.

U posljednje
vrijeme se puno govorilo o Žnjanu i uređenju Žnjana. Kako vama sve to skupa
izgleda?

– Žnjan nije
završen, otkup zemljišta za 100 metara ceste stoji desetljećima. Ta cesta koja
je i napravljena, i kanalizacija, nije u cijelosti riješena. Jasno da je tu
zemlja jako skupa i da će se sve prodati što se tamo napravi, ali je
nezamislivo da grad ne naredi da se stavi veći profil ceste, da se struja
kablira i drugo. Sve to košta, i neka košta. Ali ako je kvadratni metar zemlje
tisuću eura, onda ima i mjesta za 200 eura komunale.

Rekli ste da
vam je Marjan omiljeno mjesto za ‘odmoriti dušu’, ali i Marjan je bio s
bremenom problema. Od potkornjaka, sječe, raznih zavrzlama glede vlasništva i
upravljanja…

– Marjan je
područje koje Splićani desetljećima ljube, ali ako ne riješite problem i
pravila igre, problem je i dalje velik. Treba samo malo dobre volje.

I odvajanje
otpada je jedan od gorućih problema. Ako je gledati brojke svega smo na par
posto odvajanja otpada. Ovisi li to samo o svijesti građana?

– Svakako ovisi,
ali prvo ovisi o ‘Čistoći’. Tri mjeseca je bila mogućnost kupnje kante za
kompost, a sad već pola godine ih nemate nigdje. Ako želimo prijeći na
mogućnost odvajanja otpada, onda treba stvoriti osnovne uvjete. Ne može jedna
kanta koštati 700 ili tisuću kuna. To je prijevara. Ako odvajam papir,
plastiku, kompost i mješoviti otpad, mi moramo dobiti četiri kante koje ne
smiju koštati više od 400, 500 kuna. Sve ostalo je prijevara. 

Kandidati su
jednoglasno kazali, u svakom razgovoru nedjeljom, da žele veću autonomiju
kotareva i više sredstava. Vjerujem da ćete i vi nastaviti s tom tezom…

– Kotarevima
treba milijun, do milijun i pol kuna. Sve zavisno o važnosti, projektima i
potrebama. To je za osnovne potrebe. Ne treba raditi natječaj za dvije rupe na
cesti, smiješno je da za obične drvene klupe treba natječaj. Grad treba samo
nadgledati upravljanje novcem.

Andro Krstulović
Opara ima mandat na izmaku. Kako biste ga vi ocijenili?

– On je pokušao
uvesti red, ali nije imao sluha ni od svoje stranke ni od suparničkih stranaka.
Kada je uveo red na Žnjanu, a morao se uvesti, trebao se Žnjan dovesti do kraja
jer su mu podmetali nogu gdje se god stiglo. Jedna greška, ipak, na kraju mi je
najviše zasmetala. Htio se napraviti Ured za prostorno uređenje na način da je
to firma, ali to nije moguće. Javna ustanova prima novac grada i onda mora
služiti gradu. Ne može to biti firma koja će, kao raditi za grad, a kasnije to
prodavati.

Podmetali su
mu nogu, kažete. Mislite li tu i na Željka Keruma?

– Željko Kerum
zna dobro posao. Njegov postulat je da ako nešto ne zaradiš, to nešto ne možeš
ni trošiti. Slažem se s tim, ali ne slažem se s načinom na koji se to radi. Sve
mora biti javno i transparentno. Mi nismo ničija ‘prćija’ i puno se stvari mora
kultivirati.

On je i
otvoreno kazao da se javni natječaji namještaju.

– Svi se
namještaju, ali ovaj Zakon o javnoj nabavi je ‘do boli’ zakomplicirao nešto što
se zove javni natječaj. Kad vi nešto investirate, ili kad se radi o javnim
novcima, ako znate ulazak i izlazak, svaki ozbiljniji analitičar shvati ima li
tu manjka ili viška novca. Kad bi to bilo javno, onda bi se puno toga znalo.
Grad je čak smanjio kvote za dijelove bez nabave, ali to mi je nejasno. Može li
se nešto snimiti za 20 tisuća kuna? Ja mislim da ne. Dakle, sve je napravljeno
da se ništa ne napravi.

Jesu li
Splićani izgubili vjeru u politiku?

– Definitivno. Ne
samo u politiku nego i u ljudske vrijednosti. Vrlo jasno je to na primjeru
kampanje. Ja ne mogu doći u sučeljavanja, a ne da bih se mogao s njima nositi,
nego bi ih devastirao. Nevjerojatno je da imate niz kandidata koji su najamni
kandidati. Ako je u startu postavljeno na ne demokratski način, kako će onda
biti poslije.

Čekajte, na
koga mislite?

– Na niz
kandidata. Nije mi jasno odakle sredstva ljudima koji nemaju stranku iza sebe.
To je nemoguća misija. Oni imaju mecenu. Ne možete vi osnovati stranku jučer, a
danas imati 8 posto podrške. To su kupljene ankete. Ne vjerujem u njih.

Tko vam je
najoštriji, najveći protivnik?

– Nećemo se
lagati. U ovoj kampanji se ističu Vice Mihanović i Željko Kerum. Split je
uvijek bio dovoljno lud i lucidan da nađe treću opciju. Ja smatram dam sam ja
treća opcija i da će većina kandidata, poput Branke Ramljak, Ivice Puljka i
drugih, podržati nas u borbi za ovaj grad. Mi nismo ni desno ni lijevo, mi smo
liberalna opcija koja gleda samo naprijed.

Kažete treća
opcija, a je li možda bilo želje i volje za ujedinjavanjem trećih opcija? Jeste
razgovarali s nekima?

– Jesmo. Nas
podržavaju manjine. Mi smo bili uvijek otvoreni. Nosimo stigmu prošlosti HNS-a,
ali u HNS je stigla nova grupa ljudi koji su od mene mlađi i 30 godina. Jasno
je da jedna stranka ne može voditi grad i da ćemo se svi uhvatiti za jedan
štap. Ja samo vjerujem da će tu pobijediti ideje i dobro grada.