Na Obali kneza Branimira, na broju 17 za 92 dana prvi će radni sat provesti novi splitski poteštat. Iako brojni Splićani ne znaju kako je baš Uprava njihovog grada na ovoj adresi, o politici ovdje svi sve znaju. Politika se ovdje uči od malih nogu. Politika je ovdje destruktivna, javnost prejednostavno lijepi etikete, a lokalna medijska scena više vodi računa o kakvoj rupi na cesti i mačko-psu na Rivi nego razvoju koji u drugom gradu u Hrvatskoj često ima negativan predznak.
U borbi za fotelju grada koji ima nešto manje od 180 tisuća stanovnika Split se ne izdvaja od hrvatskog prosjeka. Štoviše, one trendove ruši ili postavlja. Opasno se politički živi u sredini u kojem gradonačelnici završavaju na lomači kritika, a nijedan ne dočeka ni drugi mandat. Ne čudi, stoga, ni prava paleta imena koji svi redom žele ‘ugasiti dvadeset i kusur godina iste prošlosti’. Loše sluge, loših gospodara.
Od pjevača i liječnika, poduzetnika i informatičara, znanstvenika i profesora. Split kao sinonim za grad slučaj. Slučaj, izborni slučaj.
‘As iz rukava’ splitskog MOST-a za izbornu arenu profesor je na Medicinskom fakultetu. Anatomiju ima u malom prstu, funkcioniranje ljudskog tijela preslikat će, veli, na funkcioniranje grada.
Njegovo obiteljsko stablo korijenima veže Šoltu, zadarsku adresu odrastanja zamijenio je Sveučilištem u Melbourneu, a kako srce ‘vuče rodnom kraju’ shvatio je 2004. godine. Sa suprugom doktoricom Irenom Zakarija-Grković, otac je troje djece i djed male unučice.
Kako je pala
odluka da preuzmete ovako odgovornu dužnost i krenete u utrku za splitskog
gradonačelnika?
– Dugogodišnji
sam MOST-ov simpatizer, bio sam član Upravnog vijeća KBC-a Split iz kvote
MOST-a, na prijedlog Ivana Kovačića i kroz taj aktivizam sam bio u mogućnosti pozitivno
(su)djelovati u radu bolnice. Konačna odluka je slijedila nakon upoznavanja
tima i prijedloga projekata u stranci. Zbog toga i zbog želje da pokažemo da se
kampanja i upravljanje gradom mogu kvalitetnije i odgovornije ‘odraditi’
odlučio sam izaći iz komfora ureda sveučilišnog profesora i posvetiti se radu
za javno dobro.
Zapravo vas i
poznaju po tom angažmanu u bolnici i podrške Juliju Meštroviću. Tada ste odbili
čak i tadašnjeg ministra Milana Kujundžića…
– Ja sam i danas
uvjeren da sam odlučio pravilno, jer sam se u odluci vodio kvalitetom i
sposobnošću kandidata za tu odgovornu i tešku ulogu. Bez obzira na političke
pritiske kojih je bilo u velikoj mjeri, bez obzira na moguć gubitak pozicije u
Upravnom vijeću, odlučio sam podržati Julija Meštrovića. Kvaliteta, stručnost i
kompetentnost su mi uvijek ispred političke podobnosti.
Mnogi su u
kombinacije za gradonačelnika iz redova MOST-a stavljali Antu Čikotića. On će
vam, vjerujem, biti ogromna potpora kad već nisu sve oči uprte u njega?
– Ante je
iskusan, zna bit problema i ima neposredno četverogodišnje iskustvo vođenja
splitskog MOST-a. I ranije smo surađivali na projektima političke naravi i vrlo
smo kompatibilni. Učimo jedan od drugoga, nadopunjavamo se i uložiti ću sve
snage nastaviti ‘trku’ koju je on izvrsno odradio u proteklom vremenu.
Mnogi ističu
da je Split u posljednjim godinama nazadovao. Dijelite li to mišljenje?
– Ne bih se
vraćao na prošlost jer je ne možemo promijeniti. Možemo samo učiniti na
greškama jer je sve ono od prije ‘proliveno mliko’. Moramo vidjeti pravo stanje
stvari i suočiti se s istinom. Nakon toga naći rješenje za probleme, čime se ja
i bavim u svom životu. Ne bojim se hvatanja u koštac s bilo kojim problemom jer
vjerujem da ‘gdje god ima volje ima i načina’.
Hoćete li
riješiti i onaj problem koji je u jednoj nacionalnoj emisiji istaknuo Željko
Kerum. Kaže Kerum da se i javni natječaji namještaju. Kakva je to poruka?
– Žalostan je to
način. Na fakultetu sam, kad sam bio u poziciji zapošljavati ljude, to radio
isključivo temeljem njihovih profesionalnih kompetencija. Duboko vjerujem u
javne natječaje i da kvaliteta može izaći na vidjelo. Svi oni koji tako dobiju
posao se dugoročno pokažu kao kvalitetan izbor.
Baš sretna
Gradska uprava je i jedan od vaših ciljeva, kažete. Što mislite pod tom tezom?
– U Gradskoj
upravi se ignorira pravo ljudi na sreću, tj. na zadovoljstvo u radu. Imam
neposredno iskustvo rada u Australiji. Svako pola godine ili nakon jedne cijele
sam svom šefu morao evaluirati postignuća i odrediti ciljeve za iduće
razdoblje. Na osnovu toga sam funkcionirao u idućem periodu jer mi je bilo
jasno da sam ciljeve sam sebi zadao. Takav način rada se zove trajna evaluacija
i to bih svakako uveo u Banovinu.
Hoćemo li biti
sretniji i kad postanemo ekološki svjesniji? Kako potaknuti Splićane da
odvajaju otpad koji je, jasno je, jedan od gorućih problema…
– Ima tu jako
puno izazova, a prvi je podizanje razine svijesti građana o važnosti
recikliranja. Puno stranih modela se pokazalo uspješnim i izmišljati neki
vlastiti model je smiješno i bespotrebno. U Italiji, koja slovi kao relativno
neorganizirana zemlja, postoji sustav prikupljanja otpada u kojem se dodjeljuju
vrećice s brojem poput našeg JMBG-a. Ako se vrećica nađe u krivom spremniku za
otpad, zna se točno tko ju je tu stavio. Ima i cijeli niz praktičnih
softverskih rješenja koji bi značajno pomogli rješavanju problema odvajanja
otpada.
Znači, Italija
vam je zemlja za primjer?
– Ja bih se vodio
nečim što se pokazalo uspješnom u okruženju koje je slično našem mentalitetu.
A možemo li
reći da je mentalitet građana razlog da se svake godine produbljuje politički
jaz? Jesu li Splićani izgubili vjeru u politiku?
– Mislim da brojni
Splićani sve političare stavljaju pod isti nazivnik i vape za nečim što je
drugačije i što je vrijedno povjerenja. Izjava Željka Keruma je na žalost put
prema razuvjeravanju građana da može biti drugačije. Cilj mi je pokazati da ‘drugačije’
može biti i da ‘drugačije’ daje konkretne rezultate.
Žnjan je, isto
tako, vapio za rješenjem. Čini se da se nadzire kraj, ali…
– Bez želje da
zvučim pretenciozno volio bih, sve one koji sudjeluju u kreiranju tog
mikrookruženja, pozvati da vide kako se to uredilo na Višnjiku u Zadru. Prošli
sam vikend bio tamo i uvjerio se svojim očima kako imaju gotovo 1,5 kilometara
staze za šetnju od mekane podloge, desetak košarkaških igrališta i nekoliko
nogometnih, desetak teretana na otvorenom i to bez ijednog kafića. Sve je,
dakle, orijentirano na rekreaciju građana i njihovih ljubimaca. Vidio sam
čitave obitelji, od unučadi do djedova i baka koji su našli za sebe rekreaciju
potpuno besplatno. Isključivo se zalažem da Žnjan postane Sportsko-rekreativni
centar na kojem će, uz plažu i poneki kafić, postati ‘oaza zdravih aktivnosti’
za obitelji.
Žnjan
sportsko-rekreativni centar, a Marjan?
– Trebamo
razmišljati o dugoročnom rješenju na Marjanu, a ne da se bavimo rješenjem za
jedan mandat kao što to neki rade. Nisam stručnjak za šume, ali struka bi tu
trebala odlučiti kako zamijeniti stabla i nadomjestiti uništena i posječena.
Marjan bi trebao biti zapadni pandan Žnjana.
S kim
namjeravate koalirati? Znamo da je koalicija postala nepisano pravilo nakon
izbora. Neće vam biti problem koalirati s HDZ-om ili SDP-om?
– Namjeravamo
koalirati samo s dobrim i kvalitetnim projektima. Ne zanima nas predznak i na
tome ćemo inzistirati. Želimo projekte ‘s glavom i repom’, projekte koji su
ostvarivi bez obzira odakle dolaze.
Promet je
gorući problem Splita. Imate li već sada rješenje?
– Imamo savršeni
video uradak organizacije kružnog prometa u Splitu po uzoru na velike svjetske
metropole koje su na isti način organizirale najveći dio gradskog javnog prometa.
U našem periodu bi se organizirala nabavka autobusa i drugih sredstava javnog
prijevoza na električni i/ili hibridni pogon.
Parkiralište
izvan grada?
– Apsolutno.
Nikako u centru grada jer bi građani ponovno morali doći u centar grada za
parkiranje. Osim toga, vrlo kratko bi šetali. Treba napraviti parkiralište 2
kilometra od grada. Opcija već imamo. I onda građane koji žele do grada potaknuti
da do centra i Rive došetaju.
Trebaju li
kotarevi u Splitu imati veću autonomnost? Kako to učiniti?
– Napraviti ćemo
natječaje za projekte kojima bi aplicirali samo kotarevi. Posebno povjerenstvo će
u pravilnim vremenskim ciklusima evaluirati vrijednost i provedivost projekata
i onda ih dodjeljivalo potporu onima koji se trude. Njima i njihovim projektima
treba dati prednost.
Mladi ljudi su
vaš tim, kažete. Kako mlade ljude ostaviti u Splitu i poboljšati im uvjete
življenja?
– Skidanjem prireza i poticanjem malih poduzetnika, pogotovo u informacijskoj
tehnologiji, se može jako puno napraviti što se mladih tiče. Zalagao bi se i za
poticanje stanogradnje, čak i mogućnosti dugoročnijeg iznajmljivanja uz
povoljnu stanarinu koja ne bi ljude vezivala za određeno mjesto, nego im nudila
smještaj koji bi bilo moguće prilagoditi veličini i brojnosti njihovih
obitelji.
Bili bilo
bolje da su se ujedinile treće opcije i da ste zajednički krenuli rušiti veće
stranke?
– Objedinjavanje
nije isključeno poslije izbora, ali u ovoj fazi je bolje da građani odluče
temeljem kvalitete programa i kvalitete kandidata tko je u mogućnosti da dođe
do postizbornog koaliranja.
Iz pogleda
sveučilišnog profesora pitam Vas o Splitu kao sveučilišnom gradu. Namjeravate
li vi graditi škole, fakultete i druge srodne ustanove?
– Sveučilište ne
spada u ingerenciju grada, ali svakako bi trebalo još čvršće povezati osnovne i
srednje škole sa sveučilišnom zajednicom. Radili bi na programima u kojima bi
Sveučilište dalo praktičnu edukacijsku potporu za škole i tako olakšalo izbor
srednjoškolcima za njihovo daljnje obrazovanje i osposobljavanje.
I dalje smo u
pandemiji koronavirusa, i dalje nas maleni virus donekle paralizira. I kampanja
će, čini se, biti okrenuta društvenim mrežama…
– Negativno je u
cijeloj priči što smo se porazbolijevali. Misleći na pretjeranu tjelesnu
težinu, razinu stresa i druge stvari. Kroz sljedeće ćemo godine se morati
suočavati s posljedicama toga na način da potaknemo sve moguće aktivnosti za
rehabilitaciju našeg psiho-fizičkog stanja i zdravlja.
Mislite li da
je virus ispolitiziran?
– Nažalost je.
Znači Vlada
nije upravljala dobro koronakrizom?
– Ne bih volio
zvučati stereotipno, ali čini mi se da je u početku je upravljala bolje nego sada.
Imamo dosta
stranaka, smatrate li da možete uspjeti kao manja opcija u gradu, pored ovih
većih stranaka?
– Pitanje je što
je ‘manje’, a što ‘veće’. U Splitu pogotovo! Građani nas trebaju prosuđivati
jedino i isključivo po kvaliteti programa i rješenjima koje nudimo, a ne gdje
smo orijentirani i s kime koaliramo.
Kada ste došli
u MOST?
– Ja sam
dugogodišnji simpatizer. MOST ne zahtijeva članstvo, kao druge stranke, i mogu
reći da sam MOSTovac od početaka MOST-a. Sada sam se i službeno uključio. U ovu
bitku idem kao član MOST-a.
Ne smeta vam
to što ste ranije bili, primjerice, u HRAST-u?
– Nimalo, to je
bilo jedno jako poučno iskustvo i doprinijelo je mojemu političkom sazrijevanju.
Ne manje važno je to da sam kroz taj aktivizam stekao puno više prijatelja nego
onih koji me ne vole.
Što bi, onda,
bilo prvo što ćete napraviti kad postane gradonačelnik?
– Već sam jednom
izjavio, i toga se držim da bih u našeg svetog Duje i zamolio za blagoslov
dobrih ideja i inicijativa a dodao bih i molitve za zdravlje i poniznost. Htio
bih i što bezbolniju tranziciju vlasti i da je ono što je dobro nastavimo, prepoznamo
ono što nije bilo dobro i na to se ‘bacimo’ svim raspoloživim snagama.
Kakva je onda
bila ova prošla vlast?
– Nedovršena.
Slično kao i epitaf na grobu jednog velikana – Mnogo htjeo, mnogo započeo, ali malo
dovršio.
Zašto?
– To je pitanje
svih pitanja. To je kao da igraš nogomet, pođeš s centra, ‘izmutiš’ par
protivnika, dođeš u šesnaesterac i ne
zabiješ gol. Frustrirajuće!