Jadranom se širi opasan predator koji je uništio Crno more
Brojne kupače, kako domaće, tako i strane, ovog ljeta na sjeveru Jadrana iznenadili su veliki oblaci misterioznih, želatinoznih stvorenja. Nekima su ona bila simpatična, no većinu je njihova pojava prestrašila jer su pretpostavili da je riječ o meduzama koje bi ih mogle opeći. – piše Index
Rebraš ili morski orah (Mnemiopsis leidyi) invazivna je vrsta koja je iz voda istočnih obala Sjeverne Amerike u Mediteran stigla 1982. najvjerojatnije u balastnim vodama tankera. Imaju dvije lovke i osam uzdužnih pločica nalik na rebra, po kojima su dobili ime. Rebra im svjetlucaju u plavičastim i ružičastim nijansama. Pločice su nastale spajanjem trepetljiki, a omogućuju im plivanje, mada ne osobito brzo.
U našim vodama Mnemiopsis leidyi prvi put je zabilježen 2005., a od prošle godine se i prvi put udomaćio. Razlog za alarm je činjenica da je ta vrsta ranije poharala riblje fondove brojnih mora, prije svega Crnoga. Naime, morski orah hrani se zooplanktonom, jajašcima i larvama komercijalno najvažnijih vrsta riba kao što su srdela i inćun, a također je konkurent plavoj ribi u borbi za hranu. Sredinom 1990-ih u Crnom moru uzrokovao je štete u ribarstvu koje se računaju u milijardama eura. Nakon toga poharao je i Azovsko, Kaspijsko i Baltičko more.
Ovo ljeto rebraši su prvi put zabilježeni i u Luci Ploče gdje su najvjerojatnije stigli u balastnim vodama s brodovima koji plove u Jadranu. Kada teretni brod dođe u Ploče na utovar, on će ispustiti balastne vode i uzeti teret. Kada dođe u neku luku na sjeveru, istovarit će teret i uzeti balastne vode, a s njima i rebraše. Tako se rebraši sa sjevera prevoze u Ploče, a pitanje je vremena kada će se i ondje udomaćiti.
“To se dogodilo polovinom rujna. Dobili smo dojavu. U početku su to bile veće koncentracije koje su se s vremenom smanjivale. U ovom trenutku su nestale. Ta se populacija očito nije prilagodila uvjetima u novom akvatoriju, no to ne znači da neće ubuduće. Slično se ranije događalo u sjevernom Jadranu. Oni su prvi puta zabilježeni 2005. no nisu se odmah prihvatili. Trebalo je proći 10 godina da se prilagode i ondje nastane. Cijeli članak pogledajte ovdje.


